Jedina država na svijetu čiji će gospodarski rast eksplodirati u pandemijskoj 2020. godini. Država kojoj je trebalo pet mjeseci od održavanja izbora da proglasi pobjednika. Država koja broji stanovnika kao Crna Gora, a po etničkoj liniji podijeljena je kao Bosna i Hercegovina. Zemlja koja se sa susjednom državom spori oko tri četvrtine svog teritorija. I koja je dosad bila najpoznatija po masovnom samoubojstvu pripadnika američkog kulta.
Gvajana, mala zemlja na sjeveru Južne Amerike, odnedavno je postala jedna od najzanimljivijih nacija na svijetu. Nafta otkrivena prije samo pet godina potpuno je promijenila njenu globalnu percepciju, a Međunarodni monetarni fond (MMF) ovako procjenjuje tri države s najvećim rastom BDP-a u 2020. godini: na trećem mjestu Benin sa stopom rasta 4,5 posto, drugi je Sudan koji će rasti 4,9 posto. Gvajana je na vrhu, a MMF joj procjenjuje rast gospodarstva od 52,8 posto, dakle deset puta više od bilo koje druge države na svijetu. U 2019. gvajansko je gospodarstvo raslo pet posto, tek malen dio budućeg rasta, izvještava Svjetska banka. Stanovnika je u zemlji nešto manje od 800 tisuća, a površinom je država od Hrvatske veća četiri puta. Jedina je država Južne Amerike u kojoj je engleski službeni jezik.
‘Stranka korupcije’ opet na vlasti
Izbori su u zemlji bili održani još 2. ožujka, a trebalo je čak pet mjeseci da se dozna pobjednik (u Gvajani se glasa za stranku koja uoči izbora mora istaknuti kandidata za predsjednika). Nakon dugih pravnih borbi 2. kolovoza je za novog predsjednika inauguriran Irfaan Ali, dosad opozicionar. No njegova Narodna progresivna stranka (PPP) ima dugo iskustvo vlasti jer je na čelu države provela čak 23 godine u komadu, od 1992. do 2015. godine. Posljednjih pet godina vladao je pak Narodni nacionalni kongres (PNC), a predsjednik je bio David Granger. Bilo je to važno razdoblje zato što je PPP nakon više od dva desetljeća na vlasti bio percipiran kao “stranka korupcije”. Upućeni govore da se Grangerova vlada ipak pokazala nešto poštenijom.
No pravi je politički problem Gvajane dublji i podsjeća na probleme nekih balkanskih država: zemlja je, naime, demografski podijeljena na tri grupe. Indijskih je Gvajanaca oko 40 posto, i danas vladajući PPP njihova je stranka. Afričkih je Gvajanaca oko 30 posto (njih zastupa Grangerov PNC), a 10 posto je domorodačkog stanovništva. Gvajana je nekada bila britanska šećerna kolonija te se dio stanovnika doselio iz tada također kolonije Indije, a iz Afrike su nasilno dovedeni robovi. Te dvije zajednice gotovo uvijek glasaju za svoju etničku stranku što otežava formiranje konsenzusa. A on nikada nije bio važniji u povijesti Gvajane.
Američka tvrtka Exxon Mobil 2015. godine pronašla je, naime, 200 kilometara od gvajanske obale nafte u tolikoj količini da je tvrtka situaciju opisala kao “bajku”. Ukupno osam milijardi barela nafte, a do 2025. Exxon će proizvoditi 750 tisuća barela nafte dnevno s gvajanskih polja što je ogroman dodatak na trenutačnu proizvodnju tvrtke od četiri milijuna barela dnevno. Do 2024. od nafte će dolaziti 40 posto ukupnih prihoda cijelog gvajanskog gospodarstva, procjenjuje MMF. Naftne rezerve te zemlje smještaju je na 12. mjesto među zemljama OPEC-a.
Gvajana je izvoziti naftu počela tek ove godine te se zato i procjenjuje toliko visok rast BDP-a. Još prošle godine MMF je tvrdio da će BDP u zemlji porasti više od 80 posto u 2020., što je moralo biti revidirano zbog svjetske gospodarske krize. Ne čudi da svi političari žele biti na vlasti kad u državnu blagajnu počnu stizati nezapamćeni prihodi.
Gvajana je s američkim Exxonom ispregovarala da će zemlja dobiti 52 posto prihoda od izvađene nafte. To će, procjenjuje se, iznositi 168 milijardi dolara za državnu blagajnu do kraja projekta. Nevjerojatnih je to 120 godišnjih državnih proračuna iz razdoblja prije otkrića nafte. Grangerova je vlada oformila fond kojim će upravljati tim novcem (da ne distorzira gospodarstvo, upumpavati ga mora vrlo polako), ali je Alijeva odnedavno vladajuća stranka rekla da će ga rasformirati, a ne zna se što će uspostaviti umjesto njega.
Perry Holloway, američki veleposlanik u glavnome gradu Gvajane Georgetownu, svojedobno je rekao Gvajancima:
– Mnogi ljudi još ne razumiju koliko je to otkriće veliko. Do 2025. vaš će BDP porasti između 300 i tisuću posto. To je ogromno. Bit ćete najbogatija zemlja u hemisferi i potencijalno najbogatija država na svijetu – rekao je Holloway. Gvajanu ističu kao trenutačno treću najsiromašniju državu Južne Amerike, a analitičari govore da bi uz pravilno raspolaganje novcem vrlo brzo mogla postati najbogatija.
Prve isporuke već krenule
U veljači je zemlja slavila svoju prvu isporuku nafte, do početka svibnja u kasu je došlo 60 milijuna dolara.Političari, domaći i američki, građane uvjeravaju da će oni biti veliki dobitnici naftnog i gospodarskog buma. Obični ljudi su pak skeptični jer znaju koliko je vrh države korumpiran. Boje se da će postati žrtve “naftnog bogatstva”, procesa rasipanja i potkradanja bogatstva koje se ostvari proizvodnjom i prodajom crnog zlata, kako se to dogodilo, primjerice, u Angoli ili Venezueli.
I zaista, međunarodna organizacija Global Witness (GW) u veljači je objavila izvješće prema kojem je vlada Gvajane izgubila čak 55 milijardi dolara u dogovoru s američkim naftnim gigantom. I to zbog – nemara. GW je procijenio da je udio vlade u prihodu od izvoza nafte (52%) znatno niži nego u sličnim drugim sporazumima potpisanim diljem svijeta: u njima je prosječan dio kolača za državu od 65 do 85 posto. To znači, uz konzervativne procjene, da je vlada trebala ispregovarati oko 223 milijarde dolara prihoda, tvrdi GW. I unatoč tomu što ta organizacije nimalo blagonaklono ne gleda na sporazum s Exxonom, tvrdi da ta tvrtka nije koruptivno pristupila sporazumu (iako neki drugi aktivisti govore i o tomu), već na strani vlade glavni pregovarači, prije svih bivši ministar energetike u Grangerovoj vladi, nisu čekali savjete eksperata, nego su dogovor potpisali prerano. GW je izvješće objavio u veljači, nekoliko tjedana prije izbora, i zasigurno je ono pridonijelo odlasku Grangera s vlasti. Organizacija je pozvala Alijevu vladu da pokuša ispregovarati novi ugovor s Exxonom, što je malo vjerojatno.
Kako izvještava londonski Economist, vlada će se dvoumiti na što potrošiti sredstva. Grangerova je administracija planirala odustati od spašavanja velikih tvornica šećera što je pridonijelo njegovu porazu na izborima. Novi predsjednik Ali će s druge strane pokušati spasiti ta radna mjesta koja i drže uglavnom Indijski Gvajanci. To nije nužno i dobra strategija.
Melinda Janki, aktivistica, u razgovoru za njemački Spiegel izrazila je svoju skepsu o tome kako će nafta promijeniti Gvajanu. Iako bi do sredine 2020-ih zemlja mogla ispumpavati više nafte od Kuvajta, ona odmahuje rukom da bi država mogla postati nova Norveška iako bi cijela zemlja željela da se to dogodi. “Našu zemlju potresaju etnički sukobi, a vlada ne prihvaća savjete eksperata”, govori ona. Na ljestvici prema indeksu percepcije korupcije Gvajana je 85. država u svijetu.
“Najgore do 11. rujna”
Gvajana je zemlja vrlo zanimljive povijesti: prije otkrića nafte i slijevanja novinara iz svih krajeva svijeta, najpoznatija je bila po – masovnom samoubojstvu. U poznatom slučaju Jonestown američki je lider kvazireligijskog i socijalističkog kulta Jim Jones svoje sljedbenike odveo u prašume Gvajane (na slabo naseljeni zapad zemlje) gdje su izgradili kamp u kojem su živjeli. Jones je navodno velikom karizmom te nepostojanjem rasizma i seksizma privlačio svoje sljedbenike. Jones je sljedbenicima puštao propagandne sovjetske filmove. Većina su njegovih sljedbenika bili Afroamerikanci, posebno žene, a i sam je posvojio tamnoputog dječaka. On je i danas živ.
Kako su do SAD-a došle glasine o slaboj prehrani i preteškom radu među sljedbenicima kulta, demokratski je kongresnik Leo Ryan 1978. otišao vidjeti kamp. Prilikom organizacije povratka, izbila je pucnjava u kojoj su ubijeni političar te novinari koji su došli s njime u prašumu Gvajane. Jones je zatim svojih 900 sljedbenika okupio na jednom mjestu te im rekao da će se Amerikanci spustiti padobranima u njihovu džunglu te će ih sve ubiti. Jones i njegovi ljudi svim su stanovnicima podijelili punč u kojem je bio cijanid te su ih naveli na “revolucionarno samoubojstvo”. Stražarima su rekli da ubiju one koji odbiju. Više od 900 ljudi popilo je otrov (čak trećina od njih maloljetnici kojima su mnogi od njihovih roditelja dali otrov), a Jones se ustrijelio sačmaricom. Bio je to najveći broj namjerno oduzetih američkih života u jednom događaju do 11. rujna 2001. godine i terorističkih napada.
Neki su od pripadnika kulta koji su počinili samoubojstvo oporučno svu svoju imovinu ostavili Komunističkoj partiji Sovjetskog Saveza. Drugi su bili nešto pametniji te su se pravili da su popili otrov, zapravo se skrivajući dok ritual nije završio. Zahvaljujući njihovim svjedočenjima svijet je imao prilike saznati više o razmjerima štete koju je Jones nanio svojim sljedbenicima. Oni koji su detaljno proučavali njegov život govore da su ludilo i zlo došli postupno i kasnije u njegovu životu (u trenutku masovnog ubojstva i samoubojstva imao je samo 47 godina), a da su ga sljedbenici ranije voljeli zbog pozitivnih aspekata karaktera.
Masovno se samoubojstvo inače dogodilo u vrlo slabo naseljenom zapadnom dijelu zemlje koji potražuje susjedna Venezuela. I dok se u mnogim zemljama teritorijalni sporovi vode oko vrlo malih područja, Venezuela tvrdi da joj pripadaju čak tri četvrtine teritorija Gvajane. Spor je, naravno, dobio na dodatnoj važnosti nakon što je nafta pronađena jer Caracas govori da njemu pripada barem dio prihoda. Arbitraža je predana Međunarodnom sudu pravde.
Zemlja je nezavisna od Velike Britanije postala 1966., iste godine kada je Engleska slavila osvajanje svojeg jedinog Svjetskog prvenstva u nogometu famoznom pobjedom 4:2 nad Nijemcima, uz tri gola Geoffa Hursta.
Gvajana je i inače uglavnom poznata po ne baš najsjajnijim pojedinostima. Primjerice, četiri petine svih koji diplomiraju na fakultetima isele se. Država isto tako ima najveću stopu smrti majki pri porođaju u Južnoj Americi čemu sigurno pridonosi iseljavanje kompetentnih liječnika. BDP je po glavi stanovnika oko pet tisuća dolara, otprilike kao trećina hrvatskog. Također, država ima treću najveću stopa samoubojstava na svijetu, a 2014. bila je na vrhu, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Čitajući te pojedinosti, pronalazak nafte u zemlji u kojoj je posljednjih godina stopa nezaposlenosti bila oko 12 posto mogao bi konačno promijeniti ishode za ovih 780 tisuća ljudi od kojih su mnogi znali za više patnje nego sreće
Jedna zanimljivost. Gvajana nema nikakve Covid mjere - i nikakve Covid posljedice. Zanimljivo. Provjerite.