Bivši predsjednik Sabora Luka Bebić uživa u mirovini. Više se posvetio obitelji, svom malom poljoprivrednom imanju u dolini Neretve, ponovo iščitava najdraže pjesnike, ali to ne znači da je izgubio interes za politiku. O problemima u HDZ-u, o bivšem premijeru Ivi Sanaderu (kojega se, za razliku od mnogih hadezeovaca, nije odrekao) i bivšem prijatelju Vladimiru Šeksu govori bez suvišnih emocija. Bebić ima mir koji donose godine i veliko političko iskustvo. Povisio je ton samo kada sam usput spomenuo da Ivan Jakovčić tvrdi da su istarska maslinova ulja najbolja. Moje je ulje najbolje, gotovo je uzviknuo Bebić.
Osjećate li se sada pomalo izolirani od kada ste u mirovini jer više niste sudionik nego samo promatrač?
Normalno je da dođe vrijeme da nakon 48 godina radnog staža, nakon svega što sam prošao, svoju poziciju smatram normalnom.
Kako se od vas oprostio HDZ?
Nikako. To ću reći ne da bih se na nešto žalio nego da bih ukazao na neke stvari koje nisu dobre i da se ne bi ponovile. Završio sam zasjedanje šestog saziva Sabora i pozvao sam sve zastupnike da popijemo čašicu i da se korektno rastanemo. Svi su došli osim HDZ-a, jer je HDZ-ovim zastupnicima bilo zabranjeno da dođu.
Dolazak je zabranila gospođa Kosor koja je tada bila predsjednica HDZ-a?
Da. Nema nikakve sumnje da je ona to naredila.
A sada kada je na čelo HDZ-a došao gospodin Karamarko, jesu li se stvari poboljšale?
Gledajte, ja nemam nikakve kontakte. Ne zato što ne bih želio, nego ljudi vjerojatno ne osjećaju potrebu za time. Ali nikomu ništa ne zamjeram. Bio sam pozvan na godišnjicu osnivanja stranke u lipnju prošle godine i sada na ovaj predizborni skup prije mjesec dana, ali se nisam mogao odazvati jer sam bio u Dalmaciji.
Idemo sada do Ive Sanadera. Možete li za njega reći da ga poznajete? Je li on na neki način pokušao sakriti jedan dio svog karaktera?
Sada bih morao špekulirati o tome. Ne tvrdim da svakoga znam do u detalje, jer svatko ima svoju intimu, neki svoj duhovni život. Mislim da je to normalno. Ne znam postoji li i u braku jednoznačnost poznavanja bračnog druga u svakoj njegovoj dimenziji. Ono što želim ponoviti i što sam i javno jasno izrazio je to da smo mi prijatelji. Čujte, tko vam je prijatelj? Ima jedna misao do koje sam došao, iako ne smatram da sam njezin izvorni autor. Definiram prijatelja kao onoga tko može podnijeti vaš uspjeh. Ne da bude oduševljen, takvih nema. Ali da samo podnese uspjeh i da bude korektan, onda ga možete smatrati prijateljem. Prijateljstvo se kvari kada jedan uspije, a drugi ne uspije. Kod mene nema te ljubomore, jala ili kako se već to zove. Često me ljudi pitaju znam li nešto o Sanaderu, optužujem li ga ili branim. Niti optužujem niti branim. Ja vjerujem u ustavna načela da nitko nije kriv dok mu se pravomoćnom presudom to ne dokaže. A u slučaju Sanadera i mnogih drugih to je bio linč.
A ako bi neke od optužbi postale pravomoćne?
Nadam se da ćemo ostati prijatelji. Čak bih ga mogao, dođe li do, ne daj bože, pravomoćne presude i posjetiti u zatvoru.
Čujete li se s njim?
Razmjenjujemo poruke preko odvjetnika.
Osobno se niste vidjeli?
Nismo se vidjeli od kada je on završio u zatvoru, premda bih ga želio posjetiti.
Kako psihički podnosi pritvor?
Koliko vidim, podnosi ga dosta dobro.
Kako ste se uspjeli održati u ove 23 godine hrvatske demokracije?
Ima jedna misao iz knjige Umijeće ratovanja koju je Sun Tzu napisao prije dvije tisuće godina. Učinite da vas protivnik podcijeni pa ste dobili pola rata. Oni su me podcjenjivali i to je bila sreća. Ne kažem da je to jedini razlog, ali je vrlo važan razlog. Oni su mislili što će taj agronom... Svakako je bitno i to što nisam sudjelovao ni u kakvim pretvorbama i privatizacijama.
Niste sudjelovali u privatizaciji, ali ne možete reći da vi i vaša obitelj niste situirani.
Kako? U čemu se sastoji to moje situiranje? Ja i moja žena imamo više od 70 godina radnog staža. Ona je naslijedila imovinu u Njemačkoj i Sloveniji, a ja sam u Dalmaciji imao dosta zemlje. Neću reći da sam od toga živio, ali nisam došao kao proleter. Najbolje bi bilo da nakon 48 godina radnog staža nemam ni stana, da sam crkveni miš i onda bih bio svima dobar.
Kako Karamarko vodi HDZ?
Sadašnje vodstvo HDZ-a govori da se vraća Tuđmanu i na ono što je on zagovarao. U praksi se to svodi na guranje s HSP-om dr. Ane Starčević koji ima podršku oko pet posto birača. Ako se želimo vratiti Tuđmanu, onda se treba vratiti onomu što je Tuđman doista proklamirao. Tuđman je želio okupiti ne samo klasičnu desnicu nego i desni centar i centar, a ja se usuđujem reći i lijevi centar. Čak i liberalni dio koji je nacionalno osviješten.
Kako je Sanader izabrao Karamarka?
Karamarko je radio u obavještajnim službama. Početkom devedesetih bio je i načelnik zagrebačke policije. Nije on bez pedigrea, odjednom došao do mjesta ministra.
Ali za ministra ipak birate osobu u koju imate povjerenje. Kada su Sanader i Karamarko uspostavili povjerenje?
Nije nužno osobno povjerenje, nego neke kvalitete.
Je li i vaš bivši prijatelj Vladimir Šeks trebao otići u mirovinu?
On je mlađi od mene pet godina, ali to je njegova odluka. Da ima sposobnosti, ima.
Kako je puklo vaše prijateljstvo?
(Ha-ha) Jesam li vam malo prije objasnio tko vam je prijatelj?
Znači, on nije mogao podnijeti vaš uspjeh?
On je bio jedini koji je bio izričito protiv da ja budem predsjednik Sabora.
Bili ste doista dobri prijatelji?
I trostruki kumovi.
Putovali ste puno po svijetu dok ste bili na visokim funkcijama. Gdje vam je bilo najzanimljivije?
Kina, Japan i Kanada su me impresionirali.
Znam da ste veliki ljubitelj poezije i da znate puno pjesama napamet.
Znam dosta. One koje volim. Nešto sam malo i zaboravio. Možda sam malo staromodan, ali još uvijek volim Sergeja Jesenjina, Federica Garciu Lorcu, onda našega Ujevića, a posebno Šimića i Nikolu Šopa. To ja volim. A u suvremenom pjesništvu mnogi su mi dobri, ali je najbolji Petar Gudelj.
