I u rijetko vrijeme bez ratova i sukoba život kršćana na Bliskom istoku suočen je s raznim izazovima i teškoćama. Njihova prisutnost u toj regiji ima dugu povijest, ali zbog suvremenih političkih, socijalnih i ekonomskih previranja stvorilo se najsloženije okruženje u kojem su dosad bili. Izloženi su sigurnosnim prijetnjama, uključujući terorističke napade, otimanje i nasilje. Posebno je to izraženo u područjima gdje su etničke i vjerske napetosti visoke; kršćanske zajednice česta su meta ekstremističkih skupina. U nekim dijelovima Bliskog istoka kršćani su suočeni sa stalnom diskriminacijom i progonom, ograničavaju im se građanska prava, oduzima imovina, zlostavlja ih se ili prisiljava na konverziju.
Budući da je ta regija često obilježena političkim nestabilnostima, sukobima i promjenama vlasti, okruženje je stalno nesigurno za sve stanovnike, a osobito za kršćane koji su u manjini. Gospodarske teškoće i visoka nezaposlenost u nekim dijelovima regije samo pridonose teškom životu kršćanskih zajednica. Ograničeni pristup resursima ima dugoročne posljedice za ekonomsku dobrobit pa su mnogi kršćani prisiljeni napustiti svoje domove i tražiti sigurnost i bolji život negdje drugdje. Val migracija doveo je do velikog smanjenja broja kršćana u nekim područjima, što je gubitak za kulturnu i vjersku raznolikost na Bliskom istoku. Očuvanje kršćanskog identiteta i kulturne baštine najveći je izazov za preostale pripadnike manjinske kršćanske zajednice. Pitanje je mogu li se dugoročno uopće održati.
Ipak, unatoč tim izazovima, mnoge kršćanske zajednice na Bliskom istoku pokazuju izuzetnu otpornost. Nažalost, sudbina im je da se svake godine u vrijeme Božića na nekom području odvija pakleni rat, bio to Irak, Sirija... Ove će godine u krvavom ratu Božić dočekati kršćani Pojasa Gaze i Zapadne obale. A kršćanska zajednica u tom području ionako jedva preživljava zbog neprestanog opadanja broja vjernika. Procjenjuje se da u toj enklavi danas živi samo tisuću kršćana među više od dva i pol milijuna stanovnika, čime je to treće najgušće naseljeno mjesto u svijetu. Nekoć ih je bilo 50 tisuća. Kršćani napuštaju Gazu zbog više razloga, ponajviše zbog izraelske blokade, ekonomskih problema i unutarnjih pritisaka islamističkih frakcija na teritoriju pod kontrolom Hamasa.
A kršćani svih denominacija stoljećima su imali važan utjecaj na zdravstvo, obrazovanje i poslovanje u Pojasu Gaze. Danas među protestantima, primjerice, postoji samo jedna zajednica koja se pokušava održati otkako su upravitelja njihove knjižare Biblijskog društva 2007. ubili lokalni islamistički militanti. To je izazvalo njihov egzodus. Da podsjetimo, Pojas Gaze naziv je za uski obalni pojas na Bliskom istoku uz Sredozemno more, koji je trenutačno pod vlašću Hamasa. Graniči s Egiptom na jugozapadu te Izraelom na sjeveru i istoku. Pojas se prostire na površini od 360 četvornih kilometara, dug je 41 kilometar, a širok samo 6 – 12 kilometara. Nastao je nakon nekoliko ratova i političkih borbi Arapa i Izraela.
POVEZANI ČLANCI:
– Ove godine u Bethlehemu neće biti ni božićnog drvca, jer će se tradicionalne proslave u mjestu Isusova rođenja održati u sjeni rata u Gazi, bez fanfara i previše svjetla. Betlehem, koji graniči s Jeruzalemom na okupiranoj Zapadnoj obali, bio je pogođen izraelsko-palestinskim sukobima i proteklih godina. Ali mnogi su građani posebno pogođeni ovim najnovijim sukobom koji je od njih udaljen samo 50 kilometara – kazao je za Večernji list otac Abdullah July, poglavar grko-melkitskog katoličkog samostana.
Ističe da se prvih dana svakog prosinca crkveni čelnici sastaju u Betlehemu kako bi inaugurirali Došašće, vrijeme iščekivanja Božića, i to razdoblje obično privuče mnogo turista. No, ove su godine, veli, ulice i trgovi tog brdovitog grada prazni su i sumorni pod suhim zimskim suncem.
– Nikad Betlehem nije bio ovakav, čak ni u vrijeme pandemije COVID-19. Grad je prazan, tužan – opisuje otac Abdullah July naglašavajući da "Palestinci pate jer u ovom suludom ratu stradavaju mnoga djeca, žene, starci".
– Prvi put u sjećanju mještana neće biti Trga jaslica na kojem crkva priprema vjerska bogoslužja, nije postavljeno čak ni božićno drvce. Slavit ćemo na najduhovniji način, sami sa svojim obiteljima – dodaje.
– Naša je to kuća, naš Jeruzalem, ali povratit ćemo mu sjaj svojim rukama. Mir dolazi, dolazi, dolazi – uvjeren je otac Abdullah July pa naglašava da će "unatoč ovoj dugoj palestinskoj ratnoj noći, doći novo jutro – jutro slobode".
– Za Izraelce nema muslimana, nema kršćana, svi smo mi Palestinci i moramo otići. To je svima jasno. Koliko je kršćana već napustilo Svetu Zemlju zbog tlačenja i torture? Za Izraelce je Betlehem izvor novca koji će dobiti dolaskom turista. Njima ništa ne znači naša crkva, naše svetište – tumači otac Abdullah kojega svi znaju. Naime, njegova tradicionalna svećenička odjeća bila je znak raspoznavanja desecima prosvjednika koji su svojedobno mirno prosvjedovati protiv izraelske naredbe o oduzimanju zemlje u vojne svrhe, ili u svrhu naseljavanja ili protiv nebrojenih kršenja okupacije.
Iako je imenom Arapin, podrijetlom je iz Italije, sa Zapada. Što se tiče njegova odgoja, na nj su, kaže, utjecali i jedni i drugi, pa njegov opis danas glasi "borac za potporu cilju čiju pravdu vidi jasno kao i disk sunca". Uključio se politički i unaprijedio redove narodnog otpora. U svojoj rezidenciji unutar grčko-melkitske katoličke crkve u gradu Ramallahu na Zapadnoj obali djeluje kao redovnik koji je ostavio svijet iza sebe i posvetio se bogoslužju. Ujutro se priprema za molitvu, a zatim počinje s radom kako bi zadovoljio potrebe svoje pastve i onih koji ga posjećuju u njegovu privatnom uredu. Prema njegovu tumačenju Crkva su ljudi. Otkako je postao svećenik, omiljeno mu je odredište bila Palestina i njezina crkva "arapskih korijena". Ondje je služio 14 godina pa otišao na kraju prve intifade (Ustanka), a potom se i vratio prije devet godina.
– Izraelske bombe ne razlikuju kršćane i muslimane u Pojasu Gaze. Za sada, prema našim informacijama, poginulo je tridesetak kršćana, zadnje su bile majka i kći koje je izraelski vojnik hicem iz snajpera namjerno ubio – priča nam otac Abdullah July. Ubojstvo dviju žena u kršćanskom kompleksu u Pojasu Gaze osudio je i talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, kritizirajući izraelske vojne snage zbog pucnjave rekavši da im takve akcije neće pomoći u ratu protiv Hamasa. "Izraelski snajperist ustrijelio je dvije žene u crkvi. To nema nikakve veze s borbom protiv Hamasa jer se teroristi zasigurno ne skrivaju u kršćanskim crkvama", rekao je Tajani u rijetkoj kritici službenog Rima upućenoj Izraelu.
Latinski patrijarh, tj. nadbiskup Jeruzalema i katolička vlast u Svetoj Zemlji objavili su da su tijekom vikenda dvije žene, Nahida Khalil Anton i njezina kći Samar, ubijene u kompleksu Župe svete obitelji u Gazi. U priopćenju patrijarhata stoji i da je više ljudi ranjeno u pokušaju da zaštite ostale. Glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova rekao je samo da se taj incident istražuje. I papa Franjo ponovno je istaknuo da Izrael koristi "terorističke" taktike u Gazi, osudivši ubojstvo dviju kršćanki koje su potražile sklonište u tamošnjoj crkvi. Tijekom svoga tjednog blagoslova Franjo se osvrnuo na izjavu jeruzalemske Latinske patrijaršije o tom incidentu.
Patrijaršija je rekla da je snajper izraelske vojske ubio dvije žene, koje je papa imenovao kao Nahidu Khalil Anton i njezinu kći Samar, dok su hodale prema samostanu sestara u kompleksu župe Svete obitelji. "I dalje primam vrlo ozbiljne i bolne vijesti iz Gaze. Nenaoružani civili objekt su bombardiranja i pucnjave. A ovo se dogodilo čak i unutar kompleksa župe Svete obitelji, u kojemu nema terorista, nego su ondje samo obitelji, djeca, bolesni i nemoćni, sestre", napomenuo je papa Franjo. Dodao je da su ih ubili snajperi te se osvrnuo na izjavu Patrijaršije da je samostan koji je osnovala Majka Tereza oštećen u izraelskoj tenkovskoj pucnjavi. "Neki bi rekli: 'Rat je. To je terorizam.' Da, to je rat. To je terorizam", rekao je papa.
POVEZANI ČLANCI:
Dok desetine tisuća Palestinaca iz Pojasa Gaze bježe prema jugu enklave nakon ultimatuma izraelske vojske u nadi da će izbjeći bombardiranje, grupa kršćanskih izbjeglica u katoličkoj crkvi grada Gaze slavila je 15. listopada krštenje malog Daniela starog 11 mjeseci. Ova gotovo nestvarna slika trebala je biti poruka svijetu: "Biramo život, unatoč tome što smo okruženi smrću."
– Smrtno smo preplašeni. Većina ljudi misli da iz crkve nećemo izaći živi, da će nas bombardirati. Ali moramo nastaviti, moramo biti jaki. Mi smo u Isusovoj kući, mi smo u njegovim rukama – kazao nam je otac Abdullah July.
– U bombardiranju pravoslavne crkve Svetog Porfirija, jednog od dvaju skloništa u kojima se nalaze tisuće vjernika svih vjeroispovijesti (pravoslavci, katolici i anglikanci) koji su ostali na opkoljenom području, poginulo je 18 ljudi, uključujući 10 članova jedne obitelji. Bomba nije pala na drevnu kapelu Svetog Porfirija u središtu grada Gaze, već na njezine urede. Oko 600 metara dalje nalazi se katolička crkva Svete obitelji, drugo kršćansko utočište u Pojasu, koje pokušava koordinirati rad sa svojim pravoslavnim kolegama – obavijestio nas je otac Abdullah July.
– U Gazi postoje tri katoličke, jedna pravoslavna i jedna evangelička škola. Svi se oni brinu o muslimanskoj djeci koja čine otprilike dvije trećine učenika škole. Osim toga, sedam redovnica iz triju kongregacija vodi brigu o starijim i teško pokretnim osobama ili kroničnim bolesnicima. Većina kršćana u Gazi živi od novca iz inozemstva. Ne žele napustiti to područje. Kršćani, uz neke iznimke, ne sudjeluju u politici na teritoriju pod kontrolom Hamasa. Odnos s organizacijom je "nekonfliktan". Hamas cijeni društveni rad kršćana i suzdržava se od toga da ih tretira kao nevjernike, djelomično i zato što time ništa ne dobiva. Zauzvrat, kršćani žive podalje od javnog života – tumači nam otac Abdullah July.
– U jednom od ključnih trenutaka dosadašnjeg izraelskog rata protiv Gaze, smrtonosna eksplozija u bolnici al-Ahli 17. listopada ubila je blizu 500 ljudi. Dva dana poslije Izrael je bombardirao crkvu Svetog Porfirija, najstariju u Pojasu Gaze, ubivši najmanje 18 ljudi. Smrtonosni napadi na bolnicu, anglikansku ustanovu i crkvu doveli su u centar pozornosti kršćansku manjinu u enklavi, koja je, kao i ostatak Pojasa Gaze, meta nemilosrdnog izraelskog bombardiranja. Kršćanska zajednica ostala je uzdrmana, ali većina članova nije napustila opkoljeni grad, koji polaže pravo na bogato kršćansko nasljeđe u protekla dva tisućljeća. Nakon što je Hamas preuzeo vlast nad Pojasom Gaze, Izrael je uveo kopnenu, zračnu i pomorsku blokadu, ubrzavajući bijeg kršćana iz siromaštvom pogođene enklave. Ljudima je postalo vrlo teško živjeti ovdje – objašnjava otac Abdullah.
– Mnogi su kršćani otišli na Zapadnu obalu, u Ameriku, Kanadu ili arapski svijet, tražeći bolje obrazovanje i zdravstvo. Dok većina kršćana u Gazi pripada grčkoj pravoslavnoj vjeri, manji broj se moli u katoličkoj crkvi Svete obitelji i baptističkoj crkvi u Gazi. Prva je nedavno objavila video župne djece koja se mole, dok u pozadini odjekuju bombe – veli naš sugovornik.
VIDEO Izraelci objavili: 'Evo dokaza da Hamas koristi tunele ispod bolnica'
– Živeći pod opsadom, kršćani u Gazi potvrđuju duh solidarnosti koji je ujedinio vjere u njihovoj borbi za opstanak i njihovu snu o slobodi. Svi smo mi Palestinci. Živimo u istom gradu, s istom patnjom. Svi smo pod opsadom i svi smo isti. Općenito govoreći, kršćanska je zajednica oduvijek igrala važnu ulogu u palestinskom životu, stvarajući prosvjetitelje kao što su Issa El-Issa, osnivač vrlo utjecajnih novina Falastin sa sjedištem u Jaffi, ključni pokretač palestinsko-arapskog nacionalizma tijekom britanskog mandata, i Edward Said, koji je napisao poznato djelo "Orijentalizam". U Gazi, također, članovi male zajednice igraju veliku ulogu. Oni su obično vrlo obrazovani, sa snažnom prisutnošću u poslovnom sektoru i nevladinim organizacijama. Primjerice YMCA-em, koji nudi sportske, umjetničke, obrazovne i socijalne aktivnosti za Palestince u Gazi svih vjera, upravljaju kršćani. Bolnica Al-Ahli, razorena u prošlomjesečnom izraelskom zračnom napadu, u kojem su poginule stotine ljudi, u vlasništvu je i pod upravom anglikanaca – govori.
Na Zapadnoj obali, na području koje kontroliraju palestinske vlasti, situacija je drukčija. Tamošnja kršćanska zajednica, najstarija na svijetu, broji najmanje 37.000 vjernika, uglavnom grkopravoslavnih i katolika. Njima treba pridodati arapske kršćane svih vjeroispovijesti koji žive u Izraelu, uključujući i 10.000 vjernika koji žive u istočnom Jeruzalemu. Na Zapadnoj obali mnogi kršćani čine srednju klasu specijaliziranu za turizam: vodiči su, vozači autobusa, više ili manje kvalificirano osoblje u restoranima i hotelima koji ugošćuju putnike u Svetoj zemlji... Većinu tih pozicija zauzimaju Arapi kršćani. Ali njihov način života promijenio se nakon 7. listopada. Mnogi istočnojeruzalemski kršćani koji su također zaposleni u turizmu suspendirani su s posla. Neki hoteli u gradu su zatvoreni; drugi su pretvoreni u vojarne za mobilizirane rezerviste. U takvim okolnostima arapski zaposlenici nisu dobrodošli na svoja radna mjesta.
Treba podsjetiti kako su Prvu Intifadu 1987. "vodili kršćani sa Zapadne obale", a da su u drugoj 2000. "grad Betlehem i crkva Kristova rođenja pretrpjeli veliku štetu". U novije vrijeme kršćanin je postao gradonačelnik Betlehema. Osim toga, tamošnji katolički patrijarh nedavno je postao kardinal. Sve dok nije izbio rat u Gazi, kršćani na Zapadnoj obali proživljavali su vrijeme stabilnosti i relativnog optimizma. Palestina nije jedino područje u kojem kršćani proživljavaju agoniju. Zahvaljujući opstanku na vlasti sirijskog predsjednika Bashara Al Assada, sirijske kršćane, potomke Isusa Krista, nije zadesila sudbina iračkih kršćana, unatoč tome što su u Siriji oni platili visoku cijenu. Nakon svrgavanja Saddama Husseina 2003. godine, na tisuće je kršćana u Iraku bilo ubijeno ili protjerano, a na desetine crkvi uništeno. Danas u Iraku živi samo oko 250.000 kršćana, što je tek petina u odnosu na njihov broj prije svrgavanja Husseina.
Kršćanska zajednica na Bliskom istoku suočena je s izazovom očuvanja svoje prisutnosti u uvjetima političke nestabilnosti, nasilja i radikalizacije. Skupština kršćana Orijenta, osnovana 2012., pokušava podići svijest o stanju kršćana na Bliskom istoku. Unatoč pritiscima, oni izražavaju potrebu za jedinstvom unutar vlastite zajednice i suradnjom s umjerenim muslimanskim partnerima kako bi se suprotstavili radikalizaciji. Važno je napomenuti da, unatoč pritiscima na vjerske slobode, gospodarska perspektiva također igra veliku ulogu u odluci kršćana da napuste svoje domovine. Primjerice, u Libanonu, gdje kršćani nisu izloženi političkom ili vjerskom progonu, zabilježen je masovni odlazak zbog nedostatka ekonomske perspektive. Libanon je jedina zemlja na Bliskom istoku u kojoj kršćani nisu ugroženi. Čak je i Hezbollah vodio rat s ISIL-om na granici Libanona i Sirije gdje živi većina kršćana kako bi ih zaštitio od zločina koje im je spremao ISIL. Papa Ivan Pavao II. davno je za posjeta Libanonu rekao: "Učite ljubav i toleranciju te suživot od Libanonaca, jer oni svi dišu jednako!"
Zašto Betlehem nije okićen za Božić, to ne doznajemo. Da nisu možda islamisti za koje i autor priznaje da stalno maltretiraju kršćane u Gazi našli zgodan povod za nekićenje?