Neke knjige je poželjno pa i potrebno pročitati više puta, u različitim vremenskim periodima. Među njih se svakako ubraja i “Budućnost života” Edwarda O. Wilsona, koja se bavi pitanjem – kako spasiti živi svijet? Iako ju je napisao prije gotovo dva desetljeća, mnogi je i danas smatraju najvažnijim pozivom suvremenom čovječanstvu da shvati kako je očuvanje prirode presudno za spas čovjeka. Upravo je zato važnije je pročitati ju nego ikada.
– Sveukupnost života, znanstvenicima znana kao biosfera, a teolozima kao Božja kreacija, membrana je puna organizama koja obavija Zemlju u tako tankom sloju da se ne može vidjeti iz svemirskog broda, iako je njezina nutrina toliko složena da će najveći dio vrsta od kojih se sastoji ostati neotkriven. Ta je opna nevidljiva. Od vrha Everesta do dna Marijanske brazde, stvorenja ove ili one vrste nastanjuju zapravo svaki četvorni centimetar površine planeta – piše u knjizi ovaj slavni američki biolog, znanstvenik, teoretičar, prirodnjak i pisac knjiga biološke i ekološke tematike. Živio je od 1929. do 2021. godine, a u svojoj se bogatoj karijeri isprofilirao kao najveći svjetski stručnjak za mrave. U njegovoj biografiji također stoji da mu je šira specijalnost bila proučavanje živog mikrosvijeta, čime su se bavili malobrojni znanstvenici. Upravo zbog njegova intenzivnog izučavanja međuodnosa raznih živih organizama i svjetova prozvan je ocem sociobiologije. Radio je kao profesor biologije na sveučilištu Harvard i predavao je na sveučilištu Duke. Dobitnik je niza znanstvenih priznanja, a i njegove su knjige dobile brojne nagrade. Ovu je napisao vrlo osobno, a u njoj se prvenstveno bavio masovnim izumiranjem vrsta, što smatra velikim trajnim gubitkom koji ugrožava prirodno bogatstvo našeg planeta. Autor upozorava da bez bujne i bogate prirode ni čovjek nema šanse da preživi.
– Ekosustavi su stabilni djelomice zbog načela osiguranja biološke raznolikosti. Nestane li jedna vrsta iz zajednice, njezinu će nišu brže i učinkovitije ispuniti neka druga vrsta kad ima mnogo kandidata koji će preuzeti ulogu nego kad ih je malo – piše Edward O. Wilson, koji se zapravo cijelo vrijeme zalaže za tezu da masovno izumiranje vrsta ugrožava ne samo prirodno bogatstvo našeg planeta nego i bitno smanjuje izglede za preživljavanje čovjeka. Zato treba spasiti svaku životinjsku vrstu kako bi se spasio ukupan živi svijet, pa tako i čovjek. No Wilson ne daje samo mračne prognoze, nego iznosi konkretan plan kako se može zaustaviti uništavanje okoliša i spasiti živi svijet dok za to još ima vremena.
– Etičko je rješenje dijagnosticirati i isključiti nebitnu političku ideologiju i odbaciti je kako bi se došlo do zajedničke osnove gdje ekonomski napredak i očuvanje prirode tretiraju kao jedan te isti cilj. Vodeće načelo jedinstvenog ekološkog pokreta mora biti, a na posljetku će tako i biti, uglavnom dugoročnost. Ako nas je dvjesto godina povijesti ekologije ičemu naučilo, to je činjenica da do promjene mišljenja dolazi kada ljudi ne misle samo na sebe nego i na druge, kao i na ostali dio živog svijeta. To se pojačava kada prošire svoje gledanje s područja svoje općine na čitav narod i šire, a vrijeme ne mjere samo svojim životnim vijekom, nego brojnim generacijama i napokon dalekom budućom poviješću čovječanstva – svoje veoma zanimljivo mišljenje iznosi autor koji u končanici zaključuje kako problem ipak može biti riješen.
VEZANI ČLANCI:
– Potrebni resursi postoje. Oni koji ih nadziru imaju mnogo razloga za postizanje tog cilja jer je u pitanju i njihova vlastita sigurnost. Na kraju, međutim, uspjeh ili promašaj podleći će etičkoj presudi prema kojoj će oni koji sada žive biti definirani i ocijenjeni za sve buduće generacije. Vjerujem da će naš izbor biti mudar. Civilizacija sposobna razmišljati o Bogu i upustiti se u osvajanje svemira sigurno će pronaći način da spasi integritet ovog planeta i veličanstvenog života na njemu – riječi su kojima svoju knjigu zaključuje Edward O. Wilson, a postavlja se pitanje bi li i danas bio tako uvjeren u svoju tezu i optimističan.
