Plan joj je bio liječnički posao u Domu zdravlja i mirniji obiteljski život. Završila je u politici i Europskom parlamentu ili, konkretnije, 1560 kilometara dalje od rodnoga joj Osijeka. U izbornoj noći poglede je plijenila u crvenoj haljini koju je, malo je poznato, sama sašila. Kada izuje potpetice, lijepi pločice po svojoj kući, a bušilicom barata vještije nego, priznat će potiho, kuhačom. Biljana Borzan bila je osoba od povjerenja bivšeg premijera i čelnika SDP-a Zorana Milanovića, no i u novom je sastavu, na čelu s Davorom Bernardićem, "upala" u predsjedništvo te stranke, unatoč tome što njezino ime nije bilo na, kako se govorilo, famoznom šalabahteru na posljednjim unutarstranačkim izborima. U Europskom se parlamentu, pak, na neki način vratila i liječničkoj struci. Članica je triju odbora – za zaštitu okoliša, javno zdravstvo i sigurnost hrane, koji joj je i matični, zatim za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te Odbora za ravnopravnost spolova. Računajući i promatrački staž, iza nje je pet godina iskustva u Bruxellesu.
– Praktična sam osoba pa su me zanimali odbori na kojima se donose zakoni koji se tiču svih građana Europske unije. A građani, tako, na praktičnim i bliskim im primjerima mogu shvatiti smisao našega rada. Rad u odboru je najvažniji. Plenarna sjednica je rasprava kada je već sve riješeno, to je šlag na već pojedenoj torti. Pod utjecajem zastupnika, za čak 30 posto izmijene se, po procjenama, dokumenti koji, na prijedlog Europske komisije, završe u proceduri Europskog parlamenta. Izuzetno je to poticajno jer imamo mogućnost dati svoj obol, a ne samo dizati ruke i odobravati sve što Vlada pošalje. Moj posao je, kao i slogan, da Europska unija radi za ljude – započinje Biljana Borzan.
Najzvučniji njezin projekt, kao europarlamentarke, zasigurno je aktualno istraživanje kvalitete proizvoda. Mažemo li na kruh istu Nutellu, pijemo li jednaku Coca-Colu i peremo li rublje identičnim Arielom kao Nijemci, izaći će na vidjelo već u rujnu. Prva je to takva usporedba proizvoda u našoj zemlji i prva uopće koja "secira" ne samo hranu već i deterdžente ili paste za zube. Ukupno 27 proizvoda za analizu, od kojih su 22 prehrambena, odabrali su sami građani.
– Nisam htjela da me itko prozove kako sam jedne stavila pod povećalo, a druge ostavila po strani. Predstavnici velikih brendova i proizvođača jako emotivno doživljavaju takva istraživanja i motre koliko su ozbiljno odrađena. Vide li da nije, primjerice, ista kutija ili deklaracija na oba proizvoda, trudit će se, naravno, i da ospore rezultate – svjesna je ona.
U kupovinu uzoraka stručnjaci su se, laboranti, proljetos zaputili u München. Pažljivo su ih transportirali, kako bi se izbjegla opasnost od kvarenja. Prvi su na potezu bili kušači, a nakon senzorske, uslijedila je laboratorijska analiza. Posao je to za ukupno pet vrhunskih hrvatskih laboratorija, poput Zavoda za javno zdravstvo i Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu.
– Razlike između dva proizvoda mogu biti u, karikirano, stotinu detalja, ali je ključno je jesu li one značajne i utječu li, na bilo koji način, na potrošače. Upravo to će određivati, u posljednjoj fazi, tim stručnjaka – prikazuje.
Uznemirujući rezultati
Slična istraživanja na hrani su ranije odrađena u Bugarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Sloveniji i pokazala su da veliki proizvođači ipak ne dostavljaju identične proizvode na zapadne i istočne police. Biljana Borzan, pak, ne želi prejudicirati rezultate svoga ispitivanja.
– Vrlo je važno govoriti o tome jer, nažalost, kad god razgovaramo s Europskom komisijom, redovno nam odgovore kako je važno da je proizvod siguran. No, neke su namirnice toliko različite da se to bez tegoba uoči – navodi naša sugovornica.
Podsjeća na gotovo pa uznemirujuće rezultate istraživanja češke joj kolegice Olge Sehnalove.
– Najružniji je podatak kako je u mesnom naresku za njemačko tržište bilo svinjsko meso, a za češko pileći nadomjestak, ma što god to značilo. Jedna danska tvornica, nadalje, proizvodi riblje štapiće za istočne zemlje sa sedam posto manje ribljeg mesa. Nikada nisam bila u toj tvornici, ali pretpostavljam kako su im za to potrebne dvije proizvodne trake koje im se, očito, isplate. Nije tu riječ samo o ribljim štapićima, nego se nitko ne želi osjećati građaninom drugog reda, a proizvođači očito tako tretiraju dio europskih građana. Zato svi to doživljavamo vrlo emotivno – ističe.
Nakon istog tog češkog istraživanja, Pepsi se sam obvezao kako će plasirati u sve zemlje iste sokove jer im takva negativna reklama, osvijestili su se, ne treba.
– Ugledni Bahlsen sam je svojedobno priznao kako u svoj Butter keks, dakle keks s maslacem, za istočna tržišta uopće ne stavlja maslac. Krajnji nam cilj jest promjena zakona kojom bi se takva praksa onemogućila. No, bit ćemo presretni ako i proizvođači sami, u međuvremenu, shvate kako im takve negativne reklame ne trebaju i sami ujednače proizvode – govori naša europarlamentarka. Usput, navodi kako je u slovačkom istraživanju Podravkina Vegeta bila jednaka na svim tržištima.
Rasprava o rezultatima hrvatskog istraživanja, inače, zakazana je na Odboru za unutranje tržište i zaštitu potrošača u Bruxellesu za 27. rujna.
Uspoređuje li hrvatski Sabor i Europski parlament, Biljana Borzan kazat će kako oba imaju svoje pluseve i minuse.
– Europski su zastupnici otuđeniji, nema druženja, dok smo u Saboru više vezani jedni za druge, toplija je atmosfera pa je i raditi ugodnije. Obitelj mi je u Osijeku pa sam, dogodi li se nešto, mogla iz Zagreba stići doma za dva i pol sata. U Bruxellesu sam na neki način odsječena, što se najviše pokazalo za terorističkih napada, ne može se samo tako ni otići iz grada. No, rad je u Europskom parlamentu puno poticajniji jer se u Saboru amandmani, ako stižu iz opozicije, a priori odbijaju. Sam rad saborskih zastupnika time je skučen i u dobrom se dijelu svodi na to tko je verbalno vještiji napadati ili braniti zakon na plenarnoj sjednici. U Europskom parlamentu ne postoje klasična vlast i opozicija, mi koalicije stvaramo od točke do točke i od amandmana do amandmana. Na moje govore u EU parlamentu često plješću kolege s desnice, i obrnuto. Štoviše, fascinantno mi je koliko smo svi različiti, a opet se uspijemo dogovoriti. To što netko govori drukčiji jezik, različitih je običaja ili religije, mene obogaćuje. Proširujem tako svoje vidike i učim nešto novo. Najlakše je zatvoriti se u skupinu istomišljenika, ali to na koncu vodi u zatucanost – stava je ona.
Breakdance u trbuhu
Isto tako, nastavlja, i svi se hrvatski europarlamentarci, bez obzira na stranačke boje, slože na temama važnima za Hrvatsku. Rijetko se druže jer uz rad u tri odbora, nemaju vremena za kave. No, u slobodnim trenucima SDP-ova Biljana Borzan najčešće čavrlja s Ružom Tomašić.
– Nas se dvije redovito nadmećemo tko će više viceva ispričati, uvijek se lijepo nasmijemo zajedno. Lijepo se slažem i s Dubravkom Šuicom i Ivicom Tolićem i, naravno, s kolegama s naše liste. Dobra je atmosfera, ali posla je preko glave. Bruxelles doslovce promatram iz automobila, na putu do posla i natrag – kaže.
Biljana Borzan diplomirala je medicinu u Osijeku. Profesionalni joj put u početku nije bio "posut ružama".
– Četrnaest sam ambulanti promijenila u pet godina, dok sam radila na određeno vrijeme u Domu zdravlja Osijek. To je bilo frustrirajuće razdoblje jer sam pokušavala osnovati obitelj, a živjela sam u nesigurnosti. Svakoga sam petka, jedno vrijeme, s grčem u želucu odlazila k ravnatelju na razgovor i pitala radim li i dalje ili sam od ponedjeljka na birou – prisjeća se.
Izborila je, na koncu, specijalizaciju iz medicine rada i sporta. Postala je nekako baš u to doba i prvi puta majkom, rodila je sina Andreja, danas 15-godišnjaka.
– Kako mi je suprug Vladimir zaposlen u bolnici i radi u dežurstvima, odgovarao mi je posao bez popodnevnih i noćnih smjena i slobodni vikendi. Veselilo me što ću se moći više posvetiti obitelji, a na kraju sam završila u politici – smješka se ova 45-godišnja Osječanka koja će za sebe reći kako je izrazito nemirna duha i nikada nije besposlena, ali i istaknut će kako vrijeme najradije provodi sa svojom obitelji.
S trbuhom do zuba, u kojem je tada rastao njezin drugi sin Matej, jurila je 2007. po sučeljavanjima i skupovima u jeku kampanje, i to istodobno za redovite parlamentarne te izvanredne lokalne izbore u Osijeku. Turbulentna je to godina bila na osječkoj političkoj sceni, a Biljana Borzan bila je kandidatkinja za gradonačelnicu i prva na listi SDP-a za IV. izbornu jedinicu u utrci za saborsku fotelju.
– Sjećam se predizbornog skupa u Slatini, u prepunoj dvorani. Kako je moj govor odmicao i postajao žešći, tako je i mali sve brže "plesao breakdance" u trbuhu. Bilo je to dirljivo razdoblje jer su svi bili oko mene i pomagali mi u svemu. Pričat ću to unucima – govori ona, ne skrivajući emocije.
Nakon poroda, brzo se vratila u političku arenu. Suprug Vladimir, inače gastroenterolog u Kliničkom bolničkom centru Osijek, preuzeo je porodiljni dopust i brigu o mališanu.
– Usred sjednica Gradskog vijeća donosio mi je dijete kako bi sisalo, a tako i u Sabor. Dojila sam 13 mjeseci i koliko god je bilo stresno, ponosna sam na svaki taj trenutak. Sve smo tada držali u automobilu, od pelena do kadice, kako bismo, gdje god se zateknemo, imali sve što nam zatreba – opisuje B. Borzan, koja je 2008., nakon i drugih izvanrednih lokalnih izbora, postala osječka dogradonačelnica, dok je na čelu grada bio tada HSP-ov Gordan Matković.
Nikada nije mijenjala stranačku člansku iskaznicu. Kročila je u SDP još 1999., a čim ju je upoznao, ostavila je snažan dojam na tadašnjeg predsjednika Ivicu Račana. Bila je i u užem timu njegova nasljednika Zorana Milanovića.
– Pristupila sam SDP-u zbog svojih stavova i uvijek sam isticala kako ću prihvatiti svakoga predsjednika stranke jer nisam zbog njega tu. Cijenila sam sve što je Zoran Milanović radio i smatram ga zaista iznadprosječnim, i u intelektualnom i u smislu sposobnosti. Njegov je "problem", po mome, što je u nekim stvarima bio ispred svoga vremena pa ljudi nisu razumjeli njegove stavove – rezimira. Iako njezino ime nije bilo na, kako se navodilo, šalabahteru s popisom "poželjnih" novih članova predsjedništva, stranački su ju kolege svejedno izabrali u taj krug.
– Nastojim uvijek biti konstruktivna na raspravama Predsjedništva i pridonijeti stranci – ističe. Isto tako, priznat će i kako bi rejting najveće oporbene stranke "mogao biti bolji".
Dvanaest godina vodi i osječki SDP, no otkako je u Europskom parlamentu, rjeđe je aktivna na lokalnoj, ali i hrvatskoj političkoj sceni. Politike se nije zasitila, što se lako "opipa" već iz nekoliko minuta razgovora.
– Zanimljiv mi je taj posao, osjećam se tu kao riba u vodi. Ali i da radim u svojoj ordinaciji, uopće mi ne bi bilo žao! Nisam se uspjela do kraja izdovoljiti u struci jer sam se relativno mlada prestala njome aktivno baviti – kaže.
Osim za političkom govornicom, vješto se snalazi i s građevinskim alatom u rukama. Kao pravi keramičar, zamiješa ljepilo pa slaže pločice svojoj kući.
– Suprug i ja smo u potkrovlju kuće sami postavili izolaciju, staklenu vunu, parkete, pločice, rigips ploče. Namještaj nam isto izrađuje on sam, u kuhinji nam je svaki milimetar iskorišten – govori s ponosom u glasu. Njih su dvoje, inače, zajedno ravno četvrt stoljeća, još od studentskih dana, ista su i generacija.
– Jako smo dobar par, on izvrsno kuha, a ja volim jesti što on pripremi. Grozno mi je priznati, ali ne volim kuhati. Ali obožavam spremati, to mi je psihoterapija, a moj suprug voli "vašariti" – smije se ona.
Umjetnički tip
Bolje se, otkriva nam, snalazi s bušilicom, nego kuhačom u rukama. Sašila je sama nedavno zavjese u njihovu domu, a onda su ju u "bole u oči" stare karniše pa je ubušila i postavila nove. Iza vrata njezina ormara barem je desetak bluza i haljina koje je, malo je poznato, skrojila sama. Upravo šiva novu haljinu intenzivne žute boje.
– Prvo sam sašila jednu bluzu pa sam pomislila kako bi to bila zgodna crvena haljina. I tako je počelo. Suprug mi je za rođendan kupio šivaću mašinu – kaže.
Iako je liječnica i političarka, doživljava sebe kao umjetnički tip osobe. Velika joj je ljubav i slikanje, a jedan njezin rad visio je i na zidu ureda ravnatelja u Domu zdravlja Osijek.
Članak je obično ulizivanje.