Kakve su šanse da Oreškovićeva vlada potraje i da provede reforme koje traži Most i koje su bile bitan uvjet njezina sastavljanja?
Na prvi pogled, bilo bi pravo čudo da, ako se upusti u ono što se najavljuje, potraje do sljedećeg Božića. Prva otežavajuća okolnost za njezino funkcioniranje i dugoročni opstanak je činjenica da se temelji na vrlo krhkoj saborskoj većini. Druga je izrazito nepovjerenje između partnera koji su je dogovorili i sklopili, HDZ-ove koalicije i Mosta. Kakvo je to povjerenje kad je manji partner inzistirao da premijer ne bude osoba iz HDZ-a, a HDZ je pak igrao s pilom naopako, navlačeći Božu Petrova da on bude premijer, znajući da bi brzo “izgorio”. Nakon postizanja dogovora i neposredno prije konstituiranja Sabora, Most u otvorenom pismu javnosti, HDZ, zajedno s SDP-om, uspoređuje s morskim psima, ne trudeći se ni radi forme ostaviti dojam da su dogovorili ozbiljno partnerstvo te i dalje većinu energije usmjeravaju na jezično-pojmovnu akrobaciju dokazivanja da njihov odnos s HDZ-om nije koalicija, kao da je to ikome bitno. Također, iako su reforme Mostov sveti gral, oko kojeg su se navodno i okupili i angažirali, u pregovorima o raspodjeli ministarstava i kontrole nad institucijama inzistirali su na nereformskim dijelovima kao što su MUP i SOA, očito kako bi se osigurali od partnerskog noža u leđa.
Hoće li HDZ potkopati Most
Sljedeća otežavajuća okolnost za funkcioniranje takve vlade je lijeva kulturna hegemonija u hrvatskom društvu. Nakon postizanja sporazuma o stvaranju saborske većine i formiranju vlade, javna televizija, kojom dominiraju SDP-u i HNS-u bliski kadrovi, cijeli je dan “prenosila” kao relevantnu, a u biti proizvodila i napumpavala, vijest da neka marginalna ekipa na Facebooku poziva na prosvjed protiv koalicije HDZ-a i Mosta. Nasuprot mitu da se desnica koristi ulicom, odmah smo imali i prosvjednike koji dolaze pod prozor predsjednici Republike, koja valjda, po njihovu mišljenju, treba izvesti državni udar i ne priznati novoformiranu saborsku većinu. Počeli su i ulični pritisci na Ustavni sud pred kojim se također preventivno prosvjeduje. Prošla vlast kupovala je medije predstečajnim nagodbama, a ideološki podobne udruge civilnog društva i tzv. neprofitne medije dodjelom pozamašnih sredstava iz državnog proračuna, pa ne čudi da će oni svim sredstvima rušiti novostvorenu vlast bez obzira na to kakva bila i što činila. Očekujemo i da se uskoro iz četverogodišnjeg zimskog sna probude i sindikati, studentske blokade, Occupy ovo i ono...
U kojoj mjeri je sve mimo partijske vlasti skandalozno pokazuje jedan znakovit detalj. Mediji kao veliku vijest donose činjenicu da su sada na čelu države osobe koje se deklariraju kao vjernici. Nije bilo čudno kada su predsjednik i premijer dolazili iz redova 6 posto onih koji se deklariraju kao ateisti i agnostici, a velika je vijest kada dolaze iz redova 92 posto onih koji su se na popisu stanovništva izjasnili kao vjernici. S takvim medijima, “nevladinim” udrugama, javnim intelektualcima, koji nas zadnjih dana zapljuskuju antiklerikalizmom na razini suptilnosti jednoga Envera Hoxhe, ni najstabilnijoj nelijevoj vlasti ne bi bilo lako, a kamoli krhkoj Oreškovićevoj premosnici.
Najveći otegotni element ipak je količina problema i težina reformi koje treba provesti, i to u zemlji čija je javnost apsolutno nespremna na bilo kakvo rezanje. Većina ljudi, uzevši u obzir dosadašnja iskustva možda i opravdano, nema povjerenja u to da će se famozno “stezanje remena” provoditi strateški, promišljeno, i da će se teret reformi raspodijeliti pravedno. Svatko bi stezao tuđi remen. Svi su deklarativno za reforme, ali zamišljajući da će se provoditi u tuđem dvorištu i preko tuđih leđa.
Može li Orešković sutra npr. linearno smanjiti mirovine i plaće u javnom sektoru, otpustiti desetine tisuća ljudi, famoznih “uhljeba” iz javnog sektora, liberalizirati radni zakon, ukinuti stotinu općina itd., a da tanka saborska većina sve to preživi? Zdravorazumski se čini da je za najavljene reforme nužna i politički i stručno snažna, jedinstvena vlada s obilnom saborskom većinom, što sada nije slučaj. Moguće je da će vlada ovakva kakva jest krenuti reformskim putem i raspasti se na prvim većim preprekama. Možda će Most, suočen sa stvarnošću, reterirati, zadovoljiti se svojim dijelom kolača i odustati od velikih reformi, a možda će iskusniji HDZ pustiti Mostove ministre da krenu s nepopularnim potezima, radeći istodobno na obradi njihovih zastupnika u smislu – ovaj je zasjeo na to i to direktorsko mjesto, ovaj je odradio te i te projekte, ovaj je uzeo lovu, a gdje si ti… – što uz precizno navođenu medijsku paljbu može dovesti do toga da vrlo brzo odlome dovoljan komad Mosta da mogu ući u otvoreni sukob s Petrovom, razvrgnuti koaliciju i sami formirati vlast. Pri takvom raspletu od reformi opet neće biti ništa, već ćemo svjedočiti novom ciklusu zaduživanja i zamjeni SDP-ovih i HNS-ovih uhljeba i shema HDZ-ovim.
“Ustaše” u SDP-u
U prilog kratkotrajnosti vlade nestranačkog premijera govore i neki donekle slični primjeri iz susjedstva. Tako je Montijeva vlada u Italiji, iako je imala znatno širu parlamentarnu potporu od Oreškovićeve, trajala samo godinu i pet mjeseci.
S druge strane, ono što u procjeni njezine trajnosti Vladi ide u prilog je nepostojanje alternative. I Most i sadašnje vodstvo HDZ-a zaziru od novih izbora i činit će sve da do njih ne dođe. Nova oporba djeluje potpuno smušeno i izgubljeno, što je kulminiralo nepriznavanjem činjenice da su dvije opcije legitimno stvorile većinu, pa su bivši kukurikavci kmečali o prevari birača pa čak i o državnom udaru, i to samo dan nakon što su i sami pokušali učiniti to isto s Mostom kao partnerom. Umjesto da rade ono što bi se od lijeve oporbe očekivalo u trenutku najave velikih, strukturnih reformi, a to je fokus na radnička i socijalna prava, dostupnost zdravstva i školstva, zaštitu resursa od nekritičke privatizacije i sl., oni javnost uvjeravaju da je trenutačno najvažnija borba protiv imaginarnog fašizma, pozivajući se na vječni simbolički kapital pradjedovskog “antifašizma”, što njih, kao ideološke ili doslovne potomke, čini valjda posebnom nadkategorijom građana za koje ne vrijede zakoni, procedure i pravila pristojnosti. Groteskna komedija Narodni heroj Ljiljan Vidić kao da nam se odvija pred očima pa je samo pitanje dana kada će partija s partnerima otići u šumu. SDP-ovci govore o (pro)ustašama, “antifašisti” prosvjeduju protiv mise za Pavelića, misleći da je držanje mise za nekoga isto što i slavljenje istog, pri čemu je, sudeći po izjavama nekih vjernika koji su došli na misu i koji se u tome slažu s njima, krpa našla svoju zakrpu. No, epidemija ustašluka nije stala na tome, već je poprimila takve razmjere da “ustaše” sada nalaze i u SDP-u. Baš kao što su stari komunisti sve neistomišljenike nazivali fašistima pa i dojučerašnje drugove – Staljin je tako nakon raskola i Trockog i Tita nazivao fašistima, jednako kao i oni njega – slično danas u Hrvatskoj postupaju njihovi ideološki praunuci. Nakon što se splitski gradonačelnik Baldasar usudio kritizirati partijsko vodstvo zbog poraza i pozvao ga na ostavku, Ranko Ostojić nazvao ga je “kolaboracionistom” i dodao “da bi za njega idealan dan izbora u SDP-u bio 10. travnja”. Tako je i Baldasar pod stare dane postao ustaša i narodni izdajnik.
O tome što će se dogoditi unutar SDP-a i hoće li ubuduće ići taktikom narodnog heroja Ljiljana Vidića ili suvislom i argumentiranom kritikom vlasti i nuđenjem alternative, također dijelom ovisi trajnost nove vlade.
Sve navedeno navodi na zaključak da će novoj vladi biti jako teško opstati i provesti ozbiljne reforme koje znače i bolne rezove. Orešković je unaprijed ograničen podjelom ministarstava između HDZ-a i Mosta i kadrovima koje će mu nametati. Kad bih karikaturom trebao prikazati Oreškovićevu poziciju, nacrtao bih ga kako sjedi na krhkom stolcu koji u zraku s jedne strane pridržava HDZ, a s druge Most, “partneri” koji se pri toj zajedničkoj akrobaciji međusobno udaraju nogama. Majstorstvo je u takvoj situaciji dugoročno opstati, a ravno je čudu uspjeti i nešto suvislo napraviti.
>> Vratite nam prepucavanja o ustašama i partizanima, nemojte više o 'reformama', molim vas!
>> Kako je Čičak stekao planetarnu slavu
svaka vlast provodi politički program "u hodu". mislim da će tako biti i s ovom "koalicijom" DK i Mosta. kod nas još zaživjela "demokratska pismenost" a to je da ljudi na izborima BIRAJU ono ŠTO ŽELE.