Ovisnost o alkoholu, drogi, a u posljednje vrijeme i kockanju sve su češće razlozi koji dovode do osiromašivanja ljudi, a osobe koje imaju takav problem i ne prepoznaju ga često završe i kao beskućnici. S takvim se pričama često susreću i u Centru za beskućnike koji u Karlovcu vodi Udruga Milosrđe.
– Ti su poroci, a među njima u posljednje vrijeme sve veći problem postaje i kockanje, sve češći i unose razdor u obitelji. Nažalost, određeni broj osoba koje su zaglibile u takav porok ne žele same sebi priznati da imaju problem i ne žele se liječiti, a upravo zbog toga nikad neće izaći iz tog kruga. Bojim se da bi zato trajno mogli ostati beskućnici – kaže nam Petar Banić, predsjednik Udruge Milosrđe koja vodi Centar za beskućnike Karlovac.
Takvih je priča na karlovačkom području, ali i u drugim dijelovima Hrvatske doista napretek, a kockanje kao vrlo teška ovisnost pogađa sve mlađe ljude.
Jedna od takvih priča odnosi se na muškarca koji je u 60-im godinama, a već je godinama beskućnik iako je imao i vlastitu tvrtku i bio vrlo uspješan i cijenjen obrtnik. Unatoč tome što se cijeli život trudio pošteno raditi i privređivati, ovisnost o kocki stajala ga je svega. Prokockao je sav imetak i obitelj ostavio u dugovima. Sam je sebe godinama uvjeravao da može izaći iz začaranog kruga u koji je upao i, iako je neko vrijeme odolijevao iskušenjima, kada bi popustio pred bolešću koja ga muči, prokockao bi sve što je imao.
Obitelj ga se odrekla jer je uvidjela da mu nema pomoći, da se ne želi adekvatno liječiti, da ne sluša njihove apele da potraži pomoć. Budući da ih je sve više vukao u ponor, obitelj je od njega digla ruke.
Završio je u skloništu za beskućnike. I nakon niza godina, zapravo, ne priznaje da ima problem s kockom; i dalje novac koji dobije od Centra za socijalnu skrbi, na koji ima pravo s obzirom na to da nema nikakva primanja ni krov nad glavom, uglavnom prokocka. Nastojanja okoline, od Centra do skloništa, pa i preko liječnika koji mu pokušavaju pomoći da se izvuče iz začaranog kruga ovisnosti, ne pomažu. U skloništu za beskućnike ima svu skrb koja mu treba, od mjesta za spavanje, hrane, a može se baviti i nizom poslova; obrađivati vrt, kositi travu i s time se ovaj čovjek očito pomirio.
Alkoholizam često ide ruku pod ruku s ovisnošću o kockanju, no razoran je za čovjeka i kada “djeluje sam”.
U Centru za beskućnike nekoliko je takvih slučajeva. Obitelji su ih se odrekle, odnosno nisu ih htjele primiti u svoje domove nakon što su zbog alkohola ostali bez posla, a onda i bez stanova i kuća. Novac koji dobiju ili zarade nekim radom ubrzo potroše na piće. Iako ih u Centru mole da potraže pomoć stručnjaka da bi ponovno stali na svoje noge, oni problem ne priznaju. Tako je jednom od korisnika opravdanje da je on veći dio mjeseca koristan, da pomaže, da radi, da je trijezan i gotovo uzornog ponašanja. Tvrdi da to što se nekoliko dana u mjesecu toliko napije da se ne sjeća ničega i da to što sav novac koji zaradi troši na alkohol ne znači da je alkoholičar.
Nažalost, kako je riječ o čovjeku u poznim godinama koji bi kao umirovljenik trebao uživati u zlatnim danima svojeg života, najvjerojatnije će još dugo živjeti u Centru za beskućnike.
Video: Bivši beskućnik Mile Mrvalj vodi turiste kroz "nevidljivi Zagreb"
Kocka je najveće zlo koje postoji ! Jedino zlo u kojemu u najkraćem vremenu možeš ostati bez svega i završit na ulici ! Nekad i u jednom danu !