Kao jedan od argumenata u korist demokracije kao političkog sustava često se navodi teza o „mudrosti masa“, koja podrazumijeva da velik broj ljudi ima (nesvjesni) osjećaj za ispravnu odluku u odnosu na ponuđene opcije. Iako se navedena teza problematizira, ishod nedjeljnih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj može se promatrati kao prilog njezinoj valjanosti.
U tom smislu možemo pronaći tri zdrave poruke koje su hrvatski birači poslali u nedjelju. Prvo, uvjerljivom pobjedom Plenkovićeva HDZ-a birači su dali potporu njegovoj umjerenoj politici koja je lišena nepotrebne svjetonazorske radikalizacije, a koja samo otežava rješavanje stvarnih društvenih problema. Plenković je svjesno i transparentno radio na repozicioniraju HDZ-a u klasičnu europsku umjerenu demokršćansku stranku te je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio dvije uvjerljive potpore takvom smjeru vođenja HDZ-a – pobjedom na unutarstranačkim i parlamentarnim izborima. Ovo su bili prvi izbori na kojima HDZ nije varao desno i konzervativno orijentirane birače, kako je činio gotovo na svim izborima od 2000-ih do danas.
Svima nam je poznato da je HDZ ranijih godina znao manipulirati nacionalističkom i konzervativnom retorikom da bi sačuvao naklonost radikalnog dijela biračkog tijela, da bi u pravilu uvijek te birače „izdao“ tijekom obnašanja vlasti provodeći umjerene, a ponekada i liberalne politike (ratifikacija Istanbulske konvencije, donošenje Zakona o suzbijanju diskriminacije). To je godinama stvaralo duboke frustracije među desnim i konzervativnim biračima, zbog čega je dobar dio njih stvorio vrlo negativan dojam o hrvatskom političkom i izbornom sustavu. Ovo su prvi izbori na kojima HDZ nije primijenio svoju prokušanu izbornu taktiku, što mu se itekako isplatilo. Ovo iskustvo bi moglo biti katarzično za samodoživljaj HDZ-a, koji se pritajeno bojao svog desnog i radikalnog krila. A moglo bi biti katarzično i za hrvatsku krajnju desnicu koja sada mora raditi na svom pozicioniranju bez parazitiranja na snazi HDZ-a.
Druga zdrava poruka biračkog tijela na ovim izborima jest debakl SDP-a. SDP je stranka koja već dugo nema ni kvalitetno vodstvo (i tu se ne radi samo o Davoru Bernardiću), niti ima svježe i relevantne političke ideje niti ima mobilizacijsku energiju. Nedostatak svih tih sastojaka dobrog političkih proizvoda kulminirao je u ovom izbornom ciklusu, što su birači adekvatno vrednovali, jedni dajući svoj glas platformi Možemo!, a drugi ostajući doma. Dobar dio niže izlaznosti može se objasniti apstinencijom dijela tradicionalnih birača SDP-a. Ovo je prilika za SDP da se „restarta“ te iznađe nove kadrove koji mogu donijeti ozbiljan i relevantan politički sadržaj i tako potrebnu energiju. Birači lijevog centra nemaju razloga žalovati nad sudbinom SDP-a te željeti njegov spas pod svaku cijenu. “Spašavanje“ lošeg SDP-a kao zastupnika te političke opcije u nekoliko prethodnih izbora tom dijelu biračkog tijela sada se vratilo kao bumerang strukturom Sabora u kojem desni centar i desnica imaju premoćnu većinu. SDP-u treba dati par mjeseci da se restarta, a ako ne uspije, treba hitno tražiti drugo rješenje za predstavnika lijevog centra. To je ujedno i veliki izazov za platformu Možemo!, koja mora odlučiti želi li napasti poziciju SDP-a do kraja ili želi ostati vjerna svojim političkim idejama, na kojima ne može u potpunosti zauzeti poziciju glavne lijeve mainstream stranke.
Treća zdrava poruka koju su birači dali na ovim izborima jest uspjeh alternativa koje doista donose novi politički sadržaj. Umjesto manipulativnih i relativno praznih alternativa kao što su Živi zid i Kolakušić, dobili smo alternative koje se baziraju na stvarnom političkom sadržaju i jasnom vrijednosnom i ideološkom profilu. To se prije svega odnosi na uspjeh platforme Možemo!, koja donosi intelektualnu svježinu u Hrvatski sabor, ali u manjem dijelu i na Most, koji se ideološki i politički sada jasno profilirao kao konzervativna stranka, te liberalno-centrističku (Dalija Orešković, Pametno i Fokus).
U ovoj zemlji si svatko umislja, kako ce upravo on (Valjda dan od Boga!) naciju poduciti sto je istina i sto je netko htio ili nije htio i sto je netko nekome nesto porucio. Ali nitko od tih mudrijasa stvarnihh uhljeba na nekom fakultetu niti ne pomislja, da su rezultati tih izbora mozda ogledalo toga, da je dobar dio naroda prepoznao puno dobroga sto je u zadnje cetiri godine ostvareno i to vrednovao i za to dao glas HDZ-u. A sto se tice uhljeba osim uhljebljenih raznih falsifikatora novije hrvatske povijesti i Yugoslavena poput Klasica, Jakovine, Markovine i sl. ima tu i raznih Raspudica koji izjavljuje, da on odlazi Sabor, pa ce eto za to vrijeme zamrznuti svoju profesorsku stolicu. Ja sam polazio od toga, da je netko tko se zaposljava na nekom fakultetu tom fakultetu i potreban. A ako Raspudic svoju profesorsku stolicu moze jednostavno na cetiri godine zamrznuti onda on fakultetu ne treba i nije bio niti bio potreban, nego je bio uhljebljen. Ista je stvar bila i sa Josipovicem. A najgore od toga je to, da ti Josipovici odnosno Raspudici pretvaraju fakultete u svojevrsne cekaonice koje cekaju na njih ako ne uspiju u politici, a sve to placa mali radnik kojega su tom drustvu puna usta. To je korupcija i kradja drustva u cjelini. A HDZ nema nikakve potrebe, da mu nekakav Bagic tumaci sto su biraci HDZ-u porucili, a porucili su jedino: Radite i dalje dobro i ako ide radite i jos bolje.