U Austriji oko 700 svećenika nije uspjelo ostati dosljedno zavjetu celibata, potpunog suzdržavanja od seksa kroz život. Dobili su zabranu služenja. Jedan od njih je i Herbert Bartl (68), bivši svećenik i čelnik bečke udruge „Svećenici bez službe“. Bartl je već više od 42 godine sretno oženjen Bečankom Rosom (64), imaju dvije kćeri i troje unučadi. Njegova udruga okuplja svećenike koji su službu napustili zbog zasnivanja obitelji, ali i ostale koji su u ljubavnim vezama i bore se protiv dvostrukog života. Riječ je o oko 700 austrijskih svećenika. Iako mu je zabranjeno službovanje, taj zagovornik ukidanja celibata ostao je uz vjernike i služi mise u jednom staračkom domu u Beču.
– Nisam postao svećenik zbog pape ili kojekakvih biskupa, nego zbog vjerske zajednice – kazao nam je u razgovoru Herbert koji nas je primio u svojoj kući. Napominje kako je izraz bivši svećenik nezgodan i netočan, budući da sakrament svećeničkog reda ne može biti izbrisan, pa svećenik do kraja života ostaje svećenik, samo je pitanje obavlja li službu ili ne.
– Svi smo mi i dalje svećenici koji smo se s ljubavlju opredijelili za to zvanje, ali dogodilo nam se da smo u jednom trenutku osjetili potrebu da budemo i obiteljski ljudi – istaknuo je započevši svoju ispovijed.
Tražio dozvolu da se oženi
– Kao mladi zaređeni svećenik bio sam prve godine kapelan u jednoj bečkoj župi, nadležan za rad s katoličkom mladeži, a druge sam postao dijecezanski svećenik u bečkoj nadbiskupiji gdje je kao tajnica radila moja današnja supruga Rosa. Zagledao sam se u nju i ona u mene. Nakon nekog vremena bilo je jasno da smo se zaljubili. Uskoro je naš odnos postao intiman. To se ponavljalo i dogodilo nam se dijete.
Kaže kako je odmah poslao pismo papi s molbom da mu dopusti vjenčanje jer je dijete na putu. Nakon devet mjeseci dobio je potvrdan odgovor uz uvjet da do kraja te godine napusti službu. Te iste 1969. godine rođena je njihova prva kći Monika, a prije njezina dolaska na svijet vjenčali su se kod matičara u Beču. Njihovu obiteljsku sreću upotpunilo je 1972. rođenje druge kćeri Barbare.
– Za mene je celibat nepotrebna glupost jer prirodno je da svaki čovjek čezne za toplinom, ljubavlju i seksom. Potvrda tome su i procjene da više od polovice od ukupno oko četiri tisuće rimokatoličkih svećenika u Austriji tajno održava ljubavne veze iz kojih se rađaju i djeca. Posljedice tog dvostrukog morala ponajviše pogađaju upravo žene i djecu.
Herbert nam je ispričao slučaj kako je plod tajne veze jednog svećenika bilo troje djece. Prvom je rečeno da mu je otac umro, drugom je za oca rečeno da mu je ujak, a trećem – riječ je djevojčici s Downovim sindromom – kako ju je otac napustio kad je vidio da je rođena s tim poremećajem.
Od ljubavnice stvorio sestru
– Poznajem i jednog župnika mađarskog podrijetla koji je u svojoj domovini imao ženu i dvoje djece, u Beču ljubavnicu i troje djece, a sada živi već s trećom ženom na nekoj novoj lokaciji. A što su sve svećenici spremni napraviti kako bi prikrili svoju ljubavnu vezu govori i slučaj jednog dosjetljivog austrijskog kapelana čiji su roditelji u dogovoru sa sinom posvojili njegovu ljubavnicu koja im je potom službeno na papiru postala kći, a svećeniku sestra.
Herbert ističe da kod celibata nema jasne definicije je li riječ o institutu koji zabranjuje svećenicima samo ženidbu ili i doživotno suzdržavanje od seksa. Svećenici koriste te nedorečenosti pa sve više krše celibat ulazeći u ljubavne veze za koje se potom skrušeno ispovjede i pokaju. I tako svaki put ispočetka!
– Papa treba ukinuti prisilni celibat i dopustiti i oženjenim muškarcima obavljanje svećeničke dužnosti. Ali to neće biti lako ako se ne dogodi neko Božje čudo.
Celibat nije ni teološko ni vjersko pitanje, već stvar „čiste“ discipline. Za Vatikan je njegovo ukidanje očito pitanje vjerodostojnosti, pa vodi očajničku borbu protiv tendencija i težnja suvremenog svijeta koje smatra opasnim i kobnim. Zbog toga je vidljiv i raskol u Austrijskoj crkvi. Na jednoj strani konzervativna struja smatra da u današnjim teškim vremenima Crkva mora čvrsto ostati na svojim pozicijama, a na drugoj strani reformatorska struja koja smatra da se Crkva mora prilagoditi suvremenim životnim tokovima.
– Naravno, ostao sam pravi vjernik, katolik, ali nisam se pokajao što sam napustio službu zbog obitelji.
charles ako svatko ima pravo na svoje misljenje zasto onda dajes sebi za pravo nazvati drugog covjeka klaunom, i negirati njegovo misljenje i smatrati ga irelevantnim smiješnim!? po cemu si ti tako poseban da drzis da tebi oci nisu zamazane i da sve sto kazes je totalna istina a svi su drugi u krivu!?