Putin je naredio mobilizaciju, a on je pobjegao u Južnu Koreju. Kazahstan bila mu je prvotna ideja, ali čuo je da ta zemlja sve Ruse odmah vraća natrag. Dmitrij, kako ga je nazvao CNN jer pravo ime iz straha ne želi otkriti, posljednja četiri mjeseca živi na južnokorejskom aerodromu jer zemlja u koju je stigao ne želi mu odobriti azil. Nije sam, petero je Rusa trenutačno ondje, ali Dmitrij je jedini progovorio za medije, rekavši, među ostalim, kako mu je teško jer je u Rusiji ostavio suprugu i sedmogodišnjeg sina, ali izbora imao nije jer u borbu na Putinovoj strani nije želio, a sudjelovao je i u raznim antiratnim prosvjedima što bi mu vjerojatno donijelo poziciju na prvoj crti protiv Ukrajine.
U Južnu Koreju došao je jer, kako je pojasnio, jedina je to demokratska zemlja u koju je mogao lanjskog listopada kad je Putin naredio mobilizaciju 300 tisuća muškaraca, iako je bio posve svjestan da Korejci ne gledaju blagonaklono na one koji izbjegavaju vojsku jer i njihovi stanovnici prije 28. godine moraju odslužiti barem 18 mjeseci vojnog roka.
- Ali ja nisam protiv regrutacije, ja sam protiv rata - objasnio je CNN-u 30-godišnji Dmitrij, čiji se život do ovog tjedna sastojao od toga da je za ručak pojeo toplo pecivo i popio sok, za večeru je na rasporedu bila piletina i riža, obroci koje mu je dostavio imigracijski ured, dok je ostatak vremena hodao po aerodromu. Odjeću je prao u tamošnjem toaletu, a kako je rekao, posljednjih mjesec dana nije bilo ni tople vode za tuširanje. Spavao je na podu, u jednoj od malih soba, s još 15 tražitelja azila. Sad je smješten u Vladinom centru, još jedan njegov sunarodnjak je s njim, dok su ostali Rusi i dalje na aerodromu.
- Ovdje je dobro, imamo hranu, perilicu rublja, glačalo, ima tople vode, sve je čisto i dobri su prema nama - kazao je Dmitrij, kojeg čeka dugi put do azila. Prošlog je mjeseca dobio pravo podnijeti zahtjev za status izbjeglice, ali južnokorejsko Ministarstvo pravosuđa najavilo je da će na tu odluku uložiti žalbu. Sad bi moglo proći još pet mjeseci prije nego Dmitrij uopće sazna ima li pravo ponovno podnijeti zahtjev, a i tada, teško će Južna Koreja primiti baš njega, kaže njegov odvjetnik Lee Jong-Chan.
- U 2019., prije nego je pandemija ograničila broj podnositelja zahtjeva koji stižu u Seul, samo je 79 od gotovo 15.500 podnositelja zahtjeva dobilo status izbjeglice. Čak i SAD ima stopu odobravanja izbjeglica od gotovo nekih 10 posto, ali to je manje od jedan posto u prosjeku u Južnoj Koreji - kazao je Lee Jong-Chan, koji procjenjuje da će proći minimalno godina i pol do dvije i pol prije nego saznaju može li Dmitrij dobiti azil. Ako mu zahtjev bude odbijen, možda i dalje može ostati u zemlji pod "humanitarnom dozvolom za boravak".
- Oni sa statusom humanitarnog boravka isključeni su iz većine beneficija koje dobivaju stanovnici Južne Koreje ili izbjeglice. Neće biti dovedeni u poziciju u kojoj će biti prisiljeni otići, ali će morati živjeti u Južnoj Koreji uz puno ograničenja - rekao je odvjetnik Jong-Chan pa dodao kako i medijska pozornost znači da je Dmitrijev slučaj sada dobro poznat i u Rusiji, pa bi on mogao biti u još većoj opasnosti ako bude deportiran. Ne samo on, nego i njegovi sunarodnjaci koji su izbjegli mobilizaciju, a žive na južnokorejskom aerodromu. Ako neće utočište moći naći u Južnoj Koreji, Dmitrij kaže da će razmisliti o tome da azil zatraži od veleposlanstava SAD-a ili Kanade.
Da nije Petković? I on je protiv rata.