Vatileaks je veliki problem, ali nisam prestrašen, kazao je papa Franjo novinarima u zrakoplovu na povratku sa svoga prvog međunarodnog putovanja u Rio de Janeiro gdje je sudjelovao na 28. međunarodnim danima mladeži (od 22. do 29. srpnja). Slučaj curenja povjerljivih informacija izvan vatikanskih zidina, nazvan Vatileaks, vjerojatno je bio kap koja je prelila čašu Benediktu XVI. Nakon zaključene istrage, odlučio je napustiti Petrovu stolicu (svoju odluku najavio je 11. veljače, a odstupio je 28. veljače 2013.)
Nedavne financijske afere nisu jako oštetile Vatikan. U mnogo težem stanju bila je vatikanska banka IOR osamdesetih godina jer je privatna katolička banka Ambrosiano propala 1982. zbog gotovo dvije milijarde dolara manjka. Bankom je upravljao Roberto Calvi, poznat kao Božji bankar, kojeg su te godine našli obješenog ispod londonskog mosta Blackfriars. IOR je zbog kraha Ambrozijanske banke morao platiti 406 milijuna dolara odštete. Financijskih skandala u vatikanskoj banci bilo je i za Ivana Pavla II. Na čelu joj je tada bio američki svećenik poljskog podrijetla Paul Marcinkus koji je govorio da Crkva ne može živjeti samo od “Ave Marije”.
Postali praonica novca
Odštetu žrtvama svećenika pedofila plaćaju pojedine biskupije, a ne Sveta Stolica. Nedavno je i američki sud presudio da Sveta Stolica nije utjecala na zataškavanje pedofilije. Kao što je Ivan Pavao II. zadržao vatikanski ugled bez obzira na afere, i novi papa Franjo mogao bi prevladati sadašnju krizu.
Financijski skandali počeli su još za Ivana Pavla II., a vatikanska banka doista je bila “praonica novca”. Preko nje slana je novčana pomoć crkvama u komunističkim državama te poljskom sindikatu Solidarnost, a tada se financijske ustanove nisu kontrolirale kao danas.
O ne baš čistom poslovanju vatikanske banke novinar Gianluigi Nuzzi objavio je knjigu “Vaticano s.p.a.” 2009. godine , a i njegova druga knjiga “Njegova Svetost”, objavljena 2012., pokrenula je istragu Vatileaks. Razgovarao sam s Gianluigijem Nuzzijem, rođenim 1969. u Milanu, koji mi je potvrdio da su njegove dvije knjige, kojima je izazvao golemo zanimanje i sudski proces, temeljene na dokumentima. U knjigama objavljuje i preslike tih dokumenata.
– Još nikada iz Vatikana nije procurilo toliko tajnih dokumenata – rekao mi je Nuzzi.
U knjizi “Vaticano s.p.a.” Nuzzi piše kako je novac slan biskupijama preko fonda Comitato Spellman te da je i hrvatski kardinal Franjo Kuharić iz Zagrebačke nadbiskupije primao novac iz Vatikana. Iz fonda Spellman, a nazvan je tako po newyorškom kardinalu Francisu Josephu Spellmanu (1889.-1967.) koji je bio veliki protivnik komunizma, slan je novac svećenicima u komunističkim zemljama. U samo tri-četiri godine tajnim računima je kroz IOR prošlo otprilike 256 milijuna eura, smatra Nuzzi. Novac su dobivali i biskupi u Južnoj Americi. Do 2000. brazilski kardinal Lucas Moreira Neves dobivao je godišnje milijun dolara. Pokušali smo istražiti detalje i dobili fotokopiju dokumenta iz koje se vidi da je P. Giulio potpisao nalog za isplatu 12,3 milijuna lira (odnosno deset tisuća dolara) s računa Spellman banke IOR na račun kardinala Kuharića. Osim dijela “službenog” poslovanja IOR-a, postojali su i mnogi tajni fondovi kojima su se koristili mnogi političari i poduzetnici. Poslovanje IOR-a nije bilo transparentno. Nuzzi je u svojoj knjizi objavio i pismo koje je predsjednik nadzornog odbora IOR-a Angelo Caloia poslao tadašnjem državnom tajniku kardinalu Angelu Sodanu. Caloia piše kako “ima dojam da se nalazimo pred potencijalnom nečuvenom eksplozijom” zbog djelovanja vatikanske banke i kako o tome treba obavijestiti nadležne. Angelo Caloia, koji je u IOR došao 1989. kao Marcinkusov nasljednik, uspio je u deset godina oporaviti stanje vatikanske banke, ali je i upozorio na moguće “eksplozije” zbog njezina djelovanja. Na čelu vatikanske banke zamijenio ga je Ettore Gotti Tedeschi, koji ju je trebao uključiti u međunarodnu bankarsku zajednicu. Vatikan nije bio supotpisnik nijednog međunarodnog bankarskog sporazuma i zbog toga je, kaže Nuzzi, “Vatikan praonica prljavog novca”, porezni raj, što se sada želi suzbiti, sada treba prihvatiti pravila cijele zajednice. Stanje u vatikanskoj banci najbolje se, prema Nuzzijevu mišljenju, vidi iz pisma koje je Caloia uputio kardinalu Angelu Sodanu.
Nuzzi je došao do arhiva koji je imao mons. Renato Dardozzi (1922.-2003.), jedan od važnih osoba u upravljanju IOR-om do kraja devedesetih godina. Činilo se da skandala vezanih uz IOR više nema kad su s pozornice nestali Marcinkus, Sindona (bankar povezan s mafijom, ubijen u zatvoru 1986. godine) i Calvi. No i poslije njih nastavljene su sumnjive financijske špekulacije. Upravo o tom razdoblju piše Gianluigi Nuzzi i spominje kako je s fondom, odnosno računom Spellmana mogao upravljati i Andreotti.
Zašto je Dardozzi htio da se objavi njegov arhiv poslije njegove smrti? Dardozzi je bio savjetnik i suradnik državnih tajnika Agostina Casarolija i Angela Sodana. – Bio je ogorčen onim što se događalo, ali mislim da je kap koja je preko čaše bila činjenica što nije dobio proviziju, ne za sebe nego za djevojku koju je posvojio kako bi ona imala od čega živjeti nakon njegove smrti – objasnio je Nuzzi.
Fitilj je zapaljen
U knjizi “Vaticano s.p.a.” objavljeno je i pismo upućeno Stanislawu Dziwiszu, osobnom tajniku Ivana Pavla II., u kojem se prijavljuje poslovanje Angela Caloije. Prema tome je li i Ivan Pavao II. znao je što se događa?
– Mislim da je znao. Ja ne želim blatiti Crkvu, nego samo iznijeti dokumente o onome što se događalo u IOR-u – rekao je Nuzzi.Eksplozija Vatileaks dogodila se u svibnju 2012. godine nakon objavljivanja Nuzzijeve druge knjige. No, fitilj je zapaljen godinu dana prije, odnosno kad je spasilac vatikanske financijske situacije, kako je nazvan mons. Carlo Maria Viganò, poslan krajem listopada 2011. za apostolskog nuncija u Washington. Nakon višemjesečnih polemika o njegovu položaju u Vatikanu, poslan je “za kaznu” u SAD, a htio je postati guvernerom Vatikana. S tog je položaja kardinal Giovanni Lajolo, jer mu je bilo 75 godina, umirovljen 1. listopada 2011. godine, a Viganò umjesto da ga naslijedi, maknut je zbog toga što je otkrio korupcionaške poslove. Viganò, koji je u godinu dana vatikanske račune s minus osam milijuna eura doveo u plus 34 milijuna eura, poslan je u Washington jer je otkrio “razgranat sustav korupcije u Vatikanu”, objavila je tih dana televizijska postaja La7 za koju je radio Nuzzi. Time je zasmetao jačima od sebe. Objavljeno je i pismo koje je Viganò uputio papi Benediktu XVI. 27. ožujka 2011. godine, u kojem stoji da bi njegovo “premještanje izazvalo gubitak i potištenost onih koji su vjerovali da je moguće ozdraviti mnoge situacije korupcije i kršenja dužnosti koja su već dugo ukorijenjena u upravljanjima raznih uprava namjesništva”. Biti nuncij u SAD-u možda je prestižnije od položaja tajnika u vatikanskom guvernaratu, ali se sumnja kako su druge struje navele papu da otkrivatelja korupcijskih poslova pošalje daleko od Rima. Sve je počelo u svibnju 2009. godine kada je papa povjerio upravljanje vatikanskim poslovima kardinalu Giovanniju Lajolu i mons. Viganòu. Kada su oni preuzeli obvezu povjeravanja poslova (natječaje za davanje poslova), ta je vatikanska uprava imala osam milijuna eura gubitaka. “Nisam nikada mogao pomisliti da ću se naći pred tako užasnom situacijom”, pisao je svojedobno Viganò papi Ratzingeru te dodao kako je ta “nezamisliva” situacija “znana svima u kuriji”.
Plaćali više no što treba
Poslove unutar vatikanskih zidina dobivali su uvijek isti dobavljači i iste tvrtke koje su naplaćivale svoje radove po dvostruko višoj cijeni. Nije postojala nikakva transparentnost pri davanju poslova, a to je značilo da netko zarađuje više od potrebnoga, a onda je ta zarada, vjerojatno, dijeljena i onima koji su odlučivali o tome kome treba povjeriti neki posao.
Namjesništvo je gubilo od pedeset do šezdeset posto na poslovima, a samo na jednoj financijskoj operaciji u prosincu 2009. godine Vatikan je izgubio 2,5 milijuna dolara, prijavio je Viganò.
Tko je bio na čelu vatikanskog odbora koji je dodjeljivao takve poslove? Predsjednik vatikanskog odbora bio je bankar Pellegrino Capaldo, koji je bio svojedobno i predsjednik Bance di Roma, a bio je i u vatikanskoj tajnoj komisiji koja je dogovorila kako IOR, kojem je na čelu bio Paul Casimir Marcinkus, nije odgovoran za propast Ambrozijanske banke. Zatim mons. Donato de Bonis, koji je navodno “prao” novac-mito (242 milijuna dolara) dobiven od tvrtke Enimont. U komisiji bio je i Ettore Gotti Tedeschi, koji je zatim postao šef IOR-a.
Plaćalo se više nego što je trebalo, napuhavale su se cijene, primjerice, i pri postavljanju jaslica na Trgu sv. Petra. Postavljanje jaslica u prosincu 2009. stajalo je 500 tisuća eura, a godinu poslije, odnosno nakon što je došao Viganò – 300 tisuća eura. A, da se može još više uštedjeti, vidjelo se 2012. godine kada je postavljanje jaslica na Trgu sv. Petra stajalo “samo” 122 tisuće eura, a jaslice nisu bile manje. Vidjet ćemo koliko će stajati njihovo postavljanje za Božić 2013. Viganò si je stvorio neprijatelje, koji su, pak, preko svojih prijatelja u nekim glasilima širili informacije o njemu kao nepoželjnome čovjeku koji stvara loše međuljudske odnose. Ti tekstovi, koje je posebno plasirao list Giornale, koji je u vlasništvu brata Silvija Berlusconija, nisu bili potpisani, a vatikansti lista su se odricali takvih članaka.
>>Vatileaks: Kršili 6. i 7. zapovijed o bludu i krađi
