Kriminalci

Braću Simović od uhićenja spasio dužnosnik iz vrha MUP-a Srbije

simović
Screenshot RTS
09.08.2010.
u 08:17

Aleksandar izdržava 35-godišnju kaznu zbog sudjelovanja u ubojstvu Z. Đinđića, a Miloš 40-godišnju za Đinđića i još osam likvidacija.

Braća Miloš (31) i Aleksandar Simović (36) mogli su biti uhićeni još prije nekoliko godina u Argentini, ali je cijelu akciju spriječio tadašnji visoki dužnosnik MUP-a Srbije, ekskluzivno doznaje današnji beogradski Alo!.

- Prema saznanjima lista Alo! tadašnji visokopozicionirani dužnosnik srbijanske policije dobio je od obavještajnih službi informaciju da se dvojica odbjeglih „zemunaca“ kriju u Južnoj Americi, s točnom lokacijom njihova skrovišta.

- Dužnosnik MUP-a dobio je strogo povjerljivu informaciju da se braća Miloš i Aleksandar Simović nalaze u jednom gradu u Argentini i da su viđeni kako piju kavu u jednom ekskluzivnom kafiću. Međutim, iz za sada nepoznatih razloga, visoki dužnosnik MUP-a Srbije cijelu je priču prešutio i tek se nedavno otkrilo njegovo zataškavanje slučaja odbjeglih „zemunaca“ - objašnjava sugovornik blizak istrazi beogradskom listu.

Stariji Simović, Aleksandar bio je u bijegu od 12. ožujka 2003., od ubojstva Zorana Đinđića, a uhićen je krajem studenoga 2006. dok je brat Miloš uhićen 9. lipnja na hrvatsko-srpskoj granici kod Bajakova i Batrovaca nakon što je u Zagrebu teško ranio svog kompanjona Sretka Kalinića. Obojica su u sedmom paviljonu zatvora Zabela - Aleksandar izdržava 35-godišnju kaznu zbog sudjelovanja u ubojstvu Z. Đinđića, a Miloš 40-godišnju za Đinđića i još osam likvidacija.. Alo! doznaje da se braća "dovikuju preko zatvorskih zidina", a i ranije su bili u stalnom kontaktu.

- Miloš je sa sobom zadnjih godina stalno nosio laptop s kojim je i uhićen, i na taj način se dopisivao s bratom. Prema neslužbenim informacijama kontakt mu je bio omogućen kako bi surađivao sa srbijanskom policijom i tako zaradio status svjedoka suradnika - piše Alo! dodajući kako su se u javnosti pojavile priče je Simović, navodno, trebalo “ukloniti” svoga dojučerašnjeg prijatelja Kalinića početkom lipnja u Zagrebu kako bi na njega “svalio” sva ubojstva i likvidacije na teritoriju Srbije i zemalja u okruženju, ali Kalinić je nekim čudom preživio i tvrdi da puno toga zna, no da ne želi govoriti dok ne dozna svoj status.

Ključne riječi

Komentara 45

OB
-obrisani-
18:00 10.08.2010.

croatica121 : croatica121 = zlo sveta!!!.

OB
-obrisani-
22:50 10.08.2010.

@vendi O pa bio sam ja tamo, i umjesto \"tihim korakom\" baš smo lijepo zapjevali. I tebi je povijest počela prije 50-tak godina, je\'l da? Meni malo ranije. DVADESET KRVAVIH GODINA Jedna se činjenica nikako ne smi­je previdjeti, da su da su Hrvati, nadme, kroz svu poviest sačuvali ne samo bioložki i duhovni kontinuitet, nego i državni pa makar i u naj neznatnijim obrisima. Tisuću devet sto i osam­naeste izgubili su i posljednje oznake državnosti, te ušli u jedno od najte­žih razdoblja svoga života. Dvadeset krvavih godina u Jugoslaviji su bile označene borbom jednog izgrađenog naroda za osnovne atribute narodne individualnosti jezik, ime, slobodu i čast. Jugoslavija je htjela narinuti srbsko ime i srbski jezik, ona je htje­la prekinuti našu vezu s prošlosti, a »kontinuitet je pravo čovjeka, on je na čast svemu što ga razlikuje od ži­votinje.« (Dupont-White) Krvavih dvadeset jugoslavenskih godina su je­dan od najzriatnijih pokušaja unište­nja Hrvatske i izravnim i neizravnim metodama. Ta se borba velikosrbstva protiv Hrvatske i danas nastavlja, četničtvo i partizanstvo su također samo metode, načini, dok im je cilj isti: ostvarenje jedne državne tvore­vine u kojoj bi bio izbrisan hrvatski narod. Početo je to uništavanje hr­vatskih života već 1916. u Odesi, gdje se je u masama ubijalo hrvatske voj­nike, koji nisu bili voljni staviti srbsku pušku na svoje rame. Nastavilo se je u Zagrebu gdje je 1918. ubijeno i ostalo ležeći na pločniku 16 Hrvata. Paragrafom i bajonetom pri tiskalo se Hrvatsku, punile su se tamnice i za­tvori, ubijani su radnici i gradjani,seljaci, intelektualci i narodni vodje, vješalo se, kundačilo, strieljalo, ubi­jalo u masama i masakriralo. Pljač­kali su, otimali i krali, gušili su pra­vo Hrvatske na slobodu, zapostavljali hrvatsku kulturu i niekali hrvatsku samobitnost. A na stepenicama, vidovdanskog hrama ostao je ležeći u krvi narodni vodja Stjepan Radić.\" Treba tebi krvi, klanja, ubijanja, zla, treba i treba, jer da ti ne treba ne bi bio ovdje i prodavao te fore oko pomirenja. Jebalo te pomirenje dok je preko 1000 Hrvata nestalo u zlu Stajčeva... Još bolje da ti ne vidiš ono što vidi moj svijet, samo ti budi slijep.

OB
-obrisani-
18:31 10.08.2010.

@vendi Nikaj ja ne sudim, to su činjenice...

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije