Aiden Aslin, britanski dragovoljac koji se borio na ukrajinskoj strani te je razmijenjen zajedno s Vjekoslavom Prebegom dao je opširnu ispovijest britanskom Daily Mailu, a u njoj govori kako mu je Prebeg pomogao da preživi zatočeništvo.
- Bio je zabavan i ljubazan, a razgovor s njim o svemu činio je to mrsko mjesto manje mračnim – rekao je Aslin opisujući uvjete u zatvoru u kojem su bili smješteni, a u kojem je često imao suicidalne misli.
-Rekao mi je da je te noći pobjegao iz željezare u Mariupolu, hodajući kroz gustu maglu iz grada i krenuvši prema sjeveru, prema ukrajinskim linijama udaljenim 140 km. Grupa s kojom je bio bio je prilično blizu nakon devet dana, ali ih je neprijatelj zarobio nadomak prve linije. Pretukli su ga, davali mu elektrošokove i prislonili mu napunjeni pištolj na glavu. Ali preživio je i evo ga - rekao je o Prebegu engleski dragovoljac koji je s njim dijelio ćeliju.
Opisao je sadističke čuvare koji su ih tjerali da na njihov uzvik 'Zelenski!' odgovore „Peder!“, a na uzvik „Putin!“ kažu „Predsjednik svijeta!“. Jednom je, kaže, podsvjesno pogriješio pa je na uzvik „Putin!“ odgovorio „kurvin sin“, no iznenađujuće – čuvar se samo nasmijao.
VEZANI ČLANCI
Kako su dani odmicali, a nije dolazila nikakva vijest o tome što će im se dogoditi – hoće li biti razmijenjeni ili pogubljeni - Aslinov um je bio sve bliži raspadu. Javila se, kaže, tjeskoba.
- Otkad su me držali u zatočeništvu, nisam mogao niti jednom zaplakati. Čak i nakon što sam osuđen na smrt, nijedna suza nije potekla. Očajnički sam želio osloboditi mračne emocije koje su se kovitlale u meni, ali nisam mogao. Borio sam se, zarobljen u mračnoj, mrskoj ćeliji - rekao je u ispovijedi Britanac dodavši kako je našao britvu skrivenu u rešetkama te ju odlučio zadržati.
- Slomili su me, skroz, i jedina svrha mog postojanja bila je ponavljati njihove zle propagandne gluposti i svaki dan pjevati rusku himnu poput naučenog majmuna. Ponižen, slomljen, maltretiran, čeznuo sam da sve završim. Proveo sam nekoliko noći ne mogavši spavati, samo sam razmišljao o tome da uzmem britvu i upotrijebim je na svojim zapešćima. No, živeći u malom prostoru s još jednom osobom, ne možete sakriti nešto tako duboko kao što je suicidalna depresija. Prebeg je shvatio moje raspoloženje i opalio mi verbalni šamar - dodaje Aslin ističući kako su takve suicidalne misli bile najgore tijekom noći, a nagon da si prereže zapešća najjači.
- Pa što me spriječilo? Prebeg. Brinuo sam se što će njemu učiniti ako se ubijem. To je bila prevelika krivnja da bih je nosio sa sobom u ono što me čeka nakon smrti - rekao je Aiden Aslin koji za Prebega dodaje kako je zatočeništvo podnio puno bolje od njega te kako ga nije vidio otkad su razmijenjeni.
Aiden Aslin opisao je i kako je bio zarobljen, te postupak predaje i razmjene. Na suđenju, kaže, su bili prevareni te navedeni da priznaju da su radili na nasilnom preuzimanju vlasti što je vuklo za sobom smrtnu kaznu, a što su mu i izrekli, zajedno sa ostalim britanskim dragovoljcima.
- Srce mi je zalupalo. Nisam imao riječi. Ono čega sam se pribojavao — mogućnost da budem pogubljen samo zato što sam bio ukrajinski vojnik koji se borio protiv ruskog fašizma — sada je bila činjenica. Nijedna moja suradnja s Rusima, svi oni bijedni propagandni video zapisi u kojima sam sudjelovao, nisu upalili - rekao je Aiden opisujući osjećaj kad mu je izrečena smrtna kazna, a što je bilo prije nego mu je u ćeliju stigao Prebeg.
Čekajući žalbu na presudu, stigao je 23. rujna kada je čuo da je netko od čuvara rekao 'Oni idu kući'. Ubrzo su stražari ušli u njihov blok ćelija i počeli otključavati neke od njih, a jedan od čuvara je rekao 'Vodimo vas na strijeljanje!'
- To nije u redu, nešto se događa - šapnuo sam Prebegu. Čuvareve su riječi bile mračne, ali, kritično, njegov ton nije. U glasu mu je bilo svjetlucanja, šale - ne na račun zatvorenika, nego, nekako, na račun sustava - kazuje Aiden dodajući da su zatim čuvari i njemu i Prebegu stavili kapuljaču na glavu te ih izvukli iz zatvorskog bloka.
VEZANI ČLANCI
Nakon što im je skinuo kapuljače sasvim opušteni čuvar je izvadio telefon i pritisnuo snimanje, a Aiden je prepričao razgovor.
'Dali smo vam hranu, vodu, medicinsku pomoć kada je bila potrebna. Je li to točno?' 'Da gospodine.'
'Dok si ovdje nisi dobio batine? Je li to točno?' 'Da gospodine.'
'Želite li pjevati rusku himnu?' 'Da gospodine.'
- Opet sam počeo pjevati tu groznu pjesmu, pojačanu ehom u podrumu u kojem smo bili. Čuvar koji je snimao isključio je snimanje i rekao: 'Dobar dečko' - dodao je Aiden koji je još u sebi lomio osjećaje nade i sumnje u neki trik Rusa.
Nakon što je Prebeg prošao kroz isti slijed pitanja stražar ih je upitao: 'Nećeš više uzeti oružje, zar ne?'
- Srce mi je ubrzalo od tog pitanja. 'Je li to to? Je li to to?' šapnuo sam Prebegu. 'Je li rekao ono što mislim da je upravo rekao?' Pustili su nas da još malo čekamo, a onda sam čuo drugog stražara ispred ćelije kako pita što se događa. 'Obmen' (na ruskom razmjena) – odgovorio je - govori Aiden.
Slijedio je grub put do Rostova na Donu, a trenutak kad je shvatio da je razmjena uistinu razlog svemu ovome je, kaže, kad je u praznoj čekaonici za odlazak ugledao hrpu Arapa kako dijele vodu. Zatim su avionom odvedeni u Saudijsku Arabiju, a odatle kući.
VIDEO Zagrebački vatrogasci objavili spektakularan spot snimljen dronom
Mene samo zanima kako su ti ZLI Rusi, koji svakodnevno pogode po koji vrtić ili barem školu, popuštali svu ovu mraku one sve zarobljenike pa čak i zapovjednike batoljona Azova, na slobodu. To meni nikako nije logično. Nisu ih morali niti privoditi mogli su ih potamaniti još u tunelima Azovstala....