– Kada sam počeo čitati o kartuzijancima, nešto me u srcu toliko privlačilo da sam znao da je to ono što želim i što moram izbliza vidjeti. Tako govori Brođanin Zvonimir Ivaniš (32), koji je ovih dana odlaskom i stupanjem u najstroži svećenički red Brod zamijenio samostanom Pleterje u Sloveniji.Mjesto je to iz kojega se nikada i nikamo ne izlazi.
On je, naime, prvi Hrvat koji u novije vrijeme postaje redovnik najstrožeg monaškog reda Katoličke crkve – kartuzijanskog.
Jedini susret - molitva
Kartuzijanci žive u odijeljenim kućicama, sastaju se samo na molitvi, čak i objeduju svaki u svojoj ćeliji.Nakon duljeg promišljanja, Zvonimir se odlučio odazvati Božjem pozivu i praktično oprostiti od svakodnevnog svjetovnog života.
Brođanin će u samostanu ostati doživotno, bez kontakta s vanjskim svijetom. Jedina veza koju će održavati bit će susreti s roditeljima jednom godišnje, na jedan dan, dakako – bude li to želio.
– Imao sam stalan posao, mogao sam lijepo živjeti. Kada sam odlučio otići u kartuziju, dao sam otkaz. Svi su se čudili, osim nekoliko mojih prijatelja, uzornijih vjernika. Ja sam ipak sretan, jer znam da me Bog voli, kao i sve nas – govorio je Ivaniš prilikom dirljivog ispraćaja iz slavonskobrodskog prigradskog naselja Podvinja.
Tri duge zime na kušnji
Prvi susret s kartuzijancima bio je, prisjeća se, pomalo težak, ali svoju odluku ipak nije promijenio. Intenzivna molitva, rad, tišina, pustinjaštvo, siromaštvo, radikalna jednostavnost...To su samo neke od odlika života u kartuziji, u kojoj će Zvonimir prvih sedam godina provesti u formaciji i novicijatu, a potom položiti i prve zavjete kao časni brat.Bez majke je budući kartuzijanac ostao već u dvanaestoj godini, a ocu Josipu i danas je podjednako teško kao i prvi dan, prije tri godine, kada mu je rekao da odlazi u kartuziju.
Tih i miran kakav je, sin nije obrazlagao svoju odluku u koju se otac nije želio miješati. Ona je u njemu dugo sazrijevala, a učvrstio ju je boraveći u Pleterju tri zime po mjesec dana.
– Zvonimir je po cijele dane provodio sam, moleći se zatvoren u sobi. Nisam ga ni pokušao odgovoriti, jer time bih ga možda uvrijedio. Na rastanku mi je rekao da će se moliti za sve nas, a mi da se molimo za njega. Odgovorio sam mu samo: Sine, Bog ti dao sve najbolje – kaže Zvonimirov otac Josip Ivaniš.
>> Parolin: Celibat nije dogma i o njemu se može raspravljati
Pogledajte si dokumentarni film "Die Große Stille" "Il grande silenzio". Te ljude koji se potpuno odriću svijetovnog života i žive u tišini , radu i molitvi , može razumjeti samo onaj koji istinski vjeruje u Boga. Za nevjernike oni susu ludi a za nas su gromobrani.