Sudeći prema rezultatima upisa na sveučilišta i javna veleučilišta te visoka učilišta, u akademskoj godini 2023./2024. nastavlja se trend smanjenja broja upisanih studenata. No iako gubimo studente, raste broj studijskih programa; ne samo da se ne ukidaju oni neatraktivni nego se dodaju i novi! Želimo li riješiti problem, tu bismo situaciju trebali hitno raščistiti.
Statistički podaci kažu da su srednjoškolci koji su htjeli studirati u ovoj akademskoj godini na raspolaganju imali devet javnih sveučilišta sa 30.557 upisnih mjesta. Za ta je mjesta konkuriralo samo 21.625 učenika koji su i ostvarili pravo upisa. Osim sveučilišta, budućim je studentima na izboru bilo i 13 javnih veleučilišta s 4263 upisnih mjesta, na koja su se upisala 2163 učenika. Na kraju ljetnog upisnog roka na sveučilištima i veleučilišta ostalo je ukupno 13.625 slobodnih mjesta.
I dok su sveučilišta imala dobar odaziv studenata, na veleučilištima je nakon ljetnog upisnog roka gotovo svako drugo mjesto ostalo prazno. Prema podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje, na jesenskom su upisnom roku ponuđena bila 794 studijska programa s ukupno 15.559 upisnih mjesta.
VEZANI ČLANCI:
Prijavila su se 5973 kandidata, a pravo upisa ostvarilo je njih 3886. Nakon provedena oba upisna roka nepopunjeno su ostala 11.673 upisna mjesta. Dakle, na jesenskom upisnom roku upisala su se još svega 1952 studenta! Time se i ove godine ponovio već dugogodišnji scenarij, prema kojemu zbog “napumpanih” kvota koje veleučilišta ne smanjuju u skladu s odazivom studenata, nakon dva kruga upisa ostaje nepopunjeno čak oko deset tisuća predviđenih mjesta.
Ista Agencija ima i podatak da su, prema omjeru broja prijava prvog prioriteta i kvote, među studijskim programima najpoželjniji bili studij glume na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, zatim kineziologija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu te poslovna ekonomija na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Slični su i podaci o ukupno najvećem broju prijava prvog prioriteta na studijskim programima; najpopularniji su ove godine bili Gluma, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, zatim Poslovna ekonomija; smjerovi: Financije, Poduzetništvo, Menadžment (online) (izvanredni), Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci te Poslovna ekonomija (stručni), Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Osim ovih, i sva ostala sveučilišta u Hrvatskoj mahom su popunjena, no problemi nastaju na javnim veleučilištima. Čak i javna veleučilišta u Zagrebu imaju relativno dobar broj upisanih studenata, a neka imaju više upisanih studenata od onih u manjim sredinama, iako je u nekim slučajevima riječ o istim programima.
Primjerice, čak je i više prijavljenih od kvota na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu na kojemu se školuju medicinske sestre, fizioterapeute, radiološke tehničare i ostala zdravstvena zanimanja; tu su iznimno popularni izvanredni i redovni programi. Sestrinstvo je popunjeno i na Veleučilištu u Šibeniku, što govori o atraktivnosti studija, odnosno o tome da je riječ o zanimanju koje je traženo na tržištu u Hrvatskoj i čitavoj Europi.
U manjim sredinama, pak, veleučilišta se, osim sve manjeg broja stanovnika, pa onda i potencijalnih studenata, moraju intenzivnije boriti s tržištem nego “kolege” u Zagrebu. Zahtjevi tržišta i svi potresi koji se na tržištu rada u nekoj sredini dogode, vrlo se brzo odražavaju i na atraktivnost određenog studijskog programa, koliko god on bio aktualan u trenutku uvođenja.
VEZANI ČLANCI:
Porast broja studija, a ne njihova prilagodba, nije rješenje problema. Podaci kažu da su prije deset godina učenici mogli birati mjesto među 661 studijskim programom, a ove godine su na izbor imali čak 921 program, čak i puno više kada govorimo o nizu privatnih veleučilišta. Ne čudi, stoga, podatak da je u porastu i broj onih programa koji su sve manje atraktivni. Prema podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje, među javnim fakultetima koji na neke od svojih studija nisu uspjeli primiti nijednog studenta ponovno se našao Metalurški fakultet u Sisku, Sveučilište u Zagrebu, gdje smjerovi metalurško inženjerstvo i industrijska ekologija već godinama vape za studentima, kao i izvanredni studij ljevarstva. S obzirom na to u kojem je stanju metalurška industrija u Sisku, to i ne čudi. Možda apsurdno zvuči i da izvanredni studij brodogradnje u Rijeci muku muči s privlačenjem studenata.
Ono što tržište traži, u područjima u kojima su radna mjesta više-manje zajamčena, gdje radnici imaju bolje plaće – ti studiji su atraktivni.
Kada su u pitanju javna veleučilišta, ove godine najmanji broj upisanih studenata vjerojatno ima Veleučilište Marko Marulić u Kninu; na njihovim stručnim studijima poljoprivreda krša/stočarstvo krša planiran je upis po 30 studenata, no nije se upisao nijedan. Isto je i na njihovu stručnom studiju prehrambene tehnologije gdje se na očekivanih 60 mjesta nije upisao nitko. Na tom su Veleučilištu od ukupno pet studijskih programa čak tri ostala bez studenata. Još je nekoliko veleučilišta koji od niza smjerova na jednome nemaju upisanih studenata, no nigdje nije situacija kao u Kninu.
Postoje smjerovi s po jednim do pet upisanih studenta; zadarski teološko-katehetski studij, pulski studij hrvatskog jezika i književnosti ili povijesti, redovni studij pomorske tehnologije jahta i marina u Dubrovniku, zagrebačka indologija, osječka poljoprivreda, smjer hortikultura, redovni studij brodogradnje u Splitu, stručni studij pivarstva te prerade mlijeka na karlovačkom Veleučilištu ili usmjerenje vojni pilot na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti,
Ono što je, pak, svim veleučilištima izvan Zagreba zajedničko jest podatak da uglavnom nisu ni približno popunili upisne kvote. Računalstvo, mehatronika, informatika, ekonomija, sestrinstvo, smjerovi su koji su mahom zanimljivi studentima.
No da će se nešto morati mijenjati u organizaciji veleučilišta, kazao je i ministar obrazovanja Radovan Fuchs koji je istaknuo i apsurdne primjere da u nekoj visokoobrazovnoj instituciji postoji više zaposlenih nego što ima studenata, pa je zamolio rektore da se po završetku upisa ukinu svi studijski programi na kojima nema minimalno pet studenata.
Da je nužno prilagođavati se tržištu i osluškivati ga, smatra i dekan karlovačkog Veleučilišta Ivan Štedul koji je najavio osnivanje tri nova studija. To je Veleučilište osnovano kao odgovor na jaku industriju u Karlovcu prije rata, pa je tada bio iznimno popularan studij strojarstva na kojemu je, iako se nudi 70 mjesta, ove godine upisano tek 11 studenata. Sada je popularnija mehatronika na koju su upisana 43 studenata, od 70 otvorenih mjesta.
– Zadovoljni smo upisima ove godine jer smo zaustavili trend pada broja studenata i interesa koji je počeo 2016. godine u cijelom visokoobrazovnom sustavu. Moram naglasiti da je to odraz demografskih kretanja. Dakle, manje je osnovnoškolaca i srednjoškolaca, a od 2016. godine to se sve prelijeva na visokoobrazovni sustav. Malo smo bolji s upisima nego prošle godine. To nam je lijep pokazatelj. Ove godine najpopularniji nam je studij mehatronike, a odmah ga slijedi studij ugostiteljstva. To je zapravo naša ekonomija koja će, nadamo se, vrlo brzo prerasti u poduzetništvo u turizmu. Gledali smo i trendove na razini Hrvatske. Izgleda da je ove godine vrlo popularna ekonomija – rekao je medijima dekan Ivan Štedul. Oni su upisne kvote u posljednjih nekoliko godina smanjili; formiraju ih prema potrebama tržišta i interesu maturanata.
VEZANI ČLANCI:
– Čuvamo neke upisne kvote kao rezervu jer planiramo otvoriti tri nova studija, pa da ne bismo tražili od Ministarstva znanosti i obrazovanja dozvole za nove upisne kvote, jednostavno bismo preraspodijelili postojeće na ta tri nova studijska programa; programsko inženjerstvo, studij sestrinstva i diplomski studij mehatronike – najavio je dekan Štedul.
Prije deset godina osmišljen projekt osnivanja veleučilišta u manjim mjestima diljem Hrvatske, kako bi se osiguralo da studenti ostaju u svojim sredinama, sada je u krizi. Riječ je o doista hvalevrijednom projektu koji ima svoju logiku, no takva su veleučilišta očito na puno većem udaru loše demografske slike u Hrvatskoj i znatno se brže moraju prilagođavati promjenama na tržištu rada. U manjim sredinama, ako je uništena neka industrija, ne može se očekivati da će studiji vezani uz to biti popularni. Primjerice, mnogi se pitaju zašto studirati o preradi mlijeka te proizvodnji sira ili piva, kada to mahom uvozimo.
– Decentralizacija i veća dostupnost visokog obrazovanja, koja se u znatnoj mjeri odnosi na mogućnost studiranja stručnih studija u manjim sredinama, zasigurno pokazuje pozitivne učinke na demografsku stabilnost, jer mladi ne moraju napuštati svoje sredine, a ne treba izostaviti ni socijalnu komponentu takvog modela, budući da si brojni mladi ljudi ne mogu priuštiti studiranje izvan svoje sredine. No, kada govorimo o broju i strukturi studijskih programa u Republici Hrvatskoj, bilo da je riječ o sveučilišnim ili stručnim studijima u manjim ili urbanim sredinama, naglasak primarno treba biti na razvoju kvalitete, kao jedinog dugoročno održivog koncepta. Također želimo naglasiti da novi zakonski okvir u području osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti uređuje usklađivanje novih studijskih programa s potrebama tržišta rada kao jedan od bitnih koraka u postupcima inicijalne akreditacije novih studija. Važno je stoga još jednom naglasiti društvenu i javnu odgovornost samih visokih učilišta u procesima predlaganja i kreiranja novih studijskih programa, kao i utvrđivanja upisnih kvota – komentirali su nam u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.
Osim prilagodbom upisnih kvota te atraktivnošću smjerova na veleučilištima, Hrvatska se treba više angažirati u privlačenju studenata iz stranih država kojima studiranje često može biti i financijski prihvatljivije u Hrvatskoj nego u vlastitim zemljama.
– Trenutačno u Republici Hrvatskoj postoji oko 80 studija koji se izvode na engleskom jeziku. Obrazovanje zasigurno ima potencijal postati dio hrvatskog brenda, pa je i cilj Agencije za znanost i visoko obrazovanje nastaviti jačati svijest da se, kroz procese internacionalizacije, visoko obrazovanje profilira kao sektor koji, pored svoje obrazovne i razvojne uloge, ima i sve veću važnost za međunarodnu gospodarsku suradnju i izvoznu poziciju Republike Hrvatske. Upravo zbog globalnog okruženja u kojem visoka učilišta djeluju, procesi internacionalizacije u funkciji su jačanja kvalitete studijskih programa i učinkovitijeg upravljanja visokim učilištima kako bi ona bila što konkurentnija na europskom i globalnom tržištu – dodaju u Agenciji. Prema podacima Središnjeg prijavnog ureda Agencije za znanost i visoko obrazovanje, u akademskoj godini 2023./24. pravo upisa na listi za studente izvan Europske unije u Hrvatskoj ostvarila su 132 studenata, a AZVO je proveo priznavanje za 1647 kandidata koji su srednje obrazovanje završili izvan Hrvatske, a prijavili su se za upis na visoka učilišta u Hrvatskoj.
E da sam i ja znao ići za npr. keramičara ili parketara. I još je to znanje gdje svugdje na zapadu možeš sutra naći posao za dobre novce. Naši fakulteti nisu uopće dobri. Ne pružaju ni malo primjenjivog znanja. I naravno ovi privatni, i smjerovi društvenih znanosti za buduće uhljebe u državnim firmama. Postaneš doktor ekonomije. A recimo jedna godina MIOC-a je teža nego sve godine takvoga studija. Al ti si doktor. Akademik.