Oleksandra Sirskija, novog glavnog zapovjednika ukrajinskih oružanih snaga koji je u veljači naslijedio Valerija Zalužnog, pratili su brojni negativni komentari. Nazivan je "generalom mesa", pa čak i "mesarom iz Bahmuta". Kritičari su ga optuživali da je previše konzervativan, sklon kontroli, i da je spreman žrtvovati živote svojih vojnika. Mnogi su ukrajinski vojnici smatrali da je previše ukorijenjen u sovjetskoj vojnoj doktrini.
Međutim, Sirskijeva hrabra odluka da izvede iznenadnu invaziju na rusku regiju Kursk donekle je promijenila to mišljenje. Kritičari su počeli cijeniti njegovo planiranje i izvođenje jedne od najsmjelijih operacija u ratu. Umjesto da ga optužuju za nedostatak mašte i besmisleno gubljenje života, sada ga hvale zbog strateškog promišljanja i vojnog uspjeha. Ipak, ovaj potez izazvao je i divljenje i zabrinutost.
Ukrajinska zastupnica Marijana Bezuhla usporedila ga je s Georgijem Žukovom, legendarnim sovjetskim generalom iz Drugog svjetskog rata koji je vodio Crvenu armiju do pobjede nad nacistima, ističući kako Sirski uvodi ratne taktike iz doba Žukova u modernu borbu. Bezuhla je priznala da se radi o riskantnom pothvatu: "Ovo je igra na sve ili ništa. Iznenađenja tek dolaze."
Unatoč uspjesima u Kursku, Ukrajina plaća visoku cijenu. Na tom bojištu gubi neke od svojih najboljih vojnika, dok se u Donbasu ruske snage približavaju gradu Pokrovsku. "Sljedeći tjedni pokazat će hoće li Kursk biti prekretnica ili konačna, strašna pogreška. Ishod bi mogao odlučiti rat. Sigurno će odlučiti kako će povijest pamtiti Oleksandra Sirskija. Kursk je već promijenio neka mišljenja o njemu", piše Telegraph.
VEZANI ČLANCI:
Sirskijeva odluka da tajno provede pripreme za invaziju na Kursk, čak i bez znanja zapadnih saveznika, pokazala se uspješnom. "Među pješaštvom je poznat kao vrlo konzervativan tip s izravnim taktikama. I ja sam imao takvo mišljenje o njemu prije Kurska", rekao je jedan veteran. "Međutim, pozitivno sam iznenađen njegovom sposobnošću da drži pripreme i prve udare daleko od očiju javnosti i izvan dosega medija i Telegram kanala."
General-pukovnik Sirski, kao i svi časnici njegove generacije, proizvod je sovjetske vojske. Rođen 1965. u Vladimiru, istočno od Moskve, preselio se u Ukrajinu kao tinejdžer i studirao je na Moskovskoj višoj vojnoj zapovjednoj školi prije nego što je započeo vojnu karijeru. Nakon stjecanja neovisnosti, njegova jedinica je apsorbirana u ukrajinsku vojsku. Bio je zapovjednik tijekom rata u Donbasu 2014., kada je Rusija pokrenula svoju prvu invaziju, i od tada se bori protiv Rusa.
Do trenutka potpune invazije 2022. godine Sirski je bio na čelu kopnenih snaga, kao drugi u zapovjednom lancu odmah iza Valerija Zalužnog, karizmatičnog i omiljenog glavnog zapovjednika kojeg su obožavali ukrajinski vojnici i niži časnici. Pod vodstvom generala Zalužnog Sirski je koordinirao uspješnu obranu Kijeva te godine, kao i iznenadni blitzkrieg kojim je na jesen ponovno osvojena regija Harkiv, što su bile dvije od najznačajnijih pobjeda Ukrajine u ratu. Stoga, kada je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u veljači odlučio raskinuti suradnju s generalom Zalužnim i otpustiti ga, general-pukovnik Sirski bio je logičan izbor za njegova nasljednika.
Međutim, iscrpljujuća desetomjesečna obrana Bahmuta, koji je naposljetku pao u ruske ruke u svibnju prošle godine, također se pripisuje Sirskom. Veliki gubici u toj bitci i njegova upornost u pokušajima da povrati grad tijekom ljetne protuofenzive izazvali su žestoke kritike. Pješaci su ga smatrali previše spremnim žrtvovati njihove živote, dok su stratezi upozoravali da time troši dragocjene resurse, uključujući neke od najboljih ukrajinskih jurišnih jedinica, odvlačeći ih s glavne protuofenzive u Zaporižju. Postoje brojne priče o zapovjednicima bataljuna, pa čak i satnija, kojima nije bilo dopušteno povlačenje s izrazito izloženih položaja, zbog čega su pretrpjeli teške gubitke po naredbi generala-pukovnika Sirskija.
VEZANI ČLANCI:
Mikromenadžment; nepoštovanje života vlastitih ljudi; sklonost izdavanju nemogućih naredbi; nevoljkost da se pouzda u časnike na terenu. Iznad svega, odbijanje da se kaže "ne" političkim gospodarima koji postavljaju nerealna očekivanja. Za njegove najogorčenije kritičare, to su karakteristike "sovoka" (uvredljiv izraz za staromodnu, sovjetski orijentiranu osobu) ili još gore, ruskog generala.
Međutim, njegovi branitelji tvrde da su te kritike potpuno nepravedne. Prema onima koji su surađivali s njim – svi izvori za ovu priču Telegrapha tražili su anonimnost – general-pukovnik Sirski je dobar menadžer, metodičan u svojoj analizi i promišljen u svojim odlukama. Poznat je po tome što se osobno angažira na prvoj crti bojišnice i izravno sudjeluje u organiziranju i vođenju bitaka.
Njegovi branitelji ističu da nitko bolje ne razumije što je potrebno da Rusi ne uspiju u svojim namjerama – a ako do toga dođe, kako minimizirati štetu koju mogu prouzročiti. Oni naglašavaju da je general-pukovnik Sirski jednako posvećen zaštiti svojih ljudi kao i bilo koji drugi general. Svaki zapovjednik suočen je s teškim odlukama koje uključuju gubitke života. Ukrajinska vojska, kako je jedan izvor primijetio, doista je "izuzetno neorganizirana", a optužbe za sovjetsko razmišljanje često služe kao izgovor za protivljenje njegovim naporima da uvede barem osnovni stupanj koherentnosti. General-pukovnik Sirski također je poznat po svojoj strogoći u odnosu na svog prethodnika, s čvrstim uvjerenjem u važnost hijerarhije i lanca zapovijedanja. General-pukovnik Sirski poznat je po svojoj nepopustljivoj radnoj etici: malo spava, sastanke zakazuje u vrlo ranim satima, ima podređene, a ne prijatelje, te se ne brine o tome hoće li ga ljudi voljeti. Drugim riječima, može biti zahtjevan šef, zbog čega ne iznenađuje da se neki žale na njegov upravljački stil.
Što se tiče Bahmuta, konačna odluka o zadržavanju grada, unatoč velikim troškovima, bila je na zahtjev predsjednika Zelenskog. Sirski ima čvrst respekt prema hijerarhiji i lancu zapovijedanja i upravo je to mogao biti razlog zašto je Zelenski preferirao njega umjesto generala Zalužnog. Iako se suočavao s kritikama zbog navodnog nedostatka inovacija, general Sirski je prkosio sumnjama i dosljedno slijedio upute civilnog vodstva.
Odolio je kritikama koje ga nazivaju bojažljivim prema inovacijama. Iako su neki s prve crte bojišnice, nazivajući ga "ćelavim igračem" zbog njegove prorijeđene kose i konzervativnih taktika, imali svoje sumnje, jedan vojnik ističe: "Zadnjih šest mjeseci do godinu dana Sirsky se aktivno bavi razvojem bespilotnih letjelica. Osobno je u kontaktu s čelnicima najefikasnijih jedinica dronova i očito ih sluša. To je pozitivna stvar kod njega."
Sada se postavlja pitanje: je li Sirski bešćutni, neinventivni "mesar iz Bakhmuta" ili čelični majstor manevarskog ratovanja? Odgovor na to pitanje uvelike će zavisiti od ishoda bitaka u Kursku i Donbasu. Jedno je sigurno: general-pukovnik Sirski naslijedio je tešku situaciju kad je preuzeo dužnost u veljači. Vojska je bila iscrpljena nakon neuspjele ofenzive u Zaporižju, američka vojna pomoć bila je obustavljena, a politički neuspjeh u mobilizaciji ostavio je oružane snage koje su Rusi ozbiljno nadjačali.
Njegova prva velika odluka bila je povlačenje iz Avdijivke krajem zime, nakon čega je preuzeo nadzor nad iscrpljujućim i demoralizirajućim povlačenjem diljem regije Doneck. Do trenutka invazije na Kursk jedina pobjeda koju je mogao smatrati značajnom bila je obrana od ruskog napada u regiji Harkiv u svibnju. Čak i ta pobjeda bila je umanjena lakoćom kojom su Rusi prešli granicu u početnim fazama napada. Zbog toga je general-pukovnik Sirski suočen s pozivima na ostavku.
Ova situacija dodaje političku dimenziju trenutačnoj ofenzivi: šuška se da je Andri Jermak, moćni šef ureda predsjednika Zelenskog, bio ključan u pokušaju njegove smjene. Neki vjeruju da Kursk predstavlja Sirskijev pokušaj iskupljenja. Međutim, čak i sada, general vodi operaciju usmjerenu na kontrolu štete. Rusi, koji napreduju na istoku, imaju zračnu nadmoć koja im omogućuje bombardiranje bojišta kliznim bombama, dok istodobno žrtvuju velik broj ljudi u kopnenim napadima. Ukrajina se nadala da će, s dolaskom F-16 i poboljšanom protuzračnom obranom, moći odgovoriti na zračnu prijetnju te da će dodatno topništvo pomoći u obrani na terenu. Međutim, nijedna od ovih potpora još nije stigla u dovoljnoj količini da bi znatno preokrenula situaciju.
To je situacija koju bi general Žukov mogao prepoznati. General-pukovnik Sirski i njegove snage, poput Crvene armije prije osam desetljeća, uvelike se oslanjaju na zapadnu potporu kako bi nastavili borbu protiv osvajača. No krivnja za sve poteškoće ne može se svaliti samo na nedostatak zapadne opreme. Odluka o preusmjeravanju najboljih jedinica u Kursk očito je oslabila obranu u Donbasu. Rizici su ogromni i očiti. General Žukov također je preuzimao velike rizike, a njegovi trijumfi nisu bili jeftini. Jednom je, razgovarajući s Dwightom Eisenhowerom, rekao da je kada bi naišao na minsko polje, jednostavno zapovjedio svojoj pješadiji da napadne kao da nema mina. Eisenhower je bio istodobno zgrožen i fasciniran: nijedan britanski ili američki general ne bi mogao izdržati takav pristup, primijetio je. No, Žukov je pobijedio. Povijest će generala-pukovnika Sirskija ocjenjivati po istoj mjeri. Njegova ostavština mogla bi biti odlučena u tjednima koji dolaze.
FOTO Novi most u Hercegovini izgleda nestvarno: Pogledajte što se dogodi kad njime prođe 12 kamiona s punim teretom
Kažete greška ili briljantan potez. Pa greška bi bila samo sjediti i čekati poraz. Sloboda i pobjeda u ratu ne dolazi sama bez žrtava, to je jasno. Jasno je da rat sa Rusima znači rat do zadnjeg čovjeka. Iz mojeg kuta radije ću pokušat nego živjeti kao miš. Dva puta sam se u životu potukao, jednom u osnovnoj i jednom u srednjoj školi. Oba puta protiv nasilnika kada se nitko protiv njih nije htio suprotstaviti. I nikad me poslije toga više nitko nije htio ni dirnuti. Nasilnika najviše boli kad žrtva uzvrati.