Brzinomjer u vremešnom srebrnom Peugeotu Terese Forcades pokazuje 120 kilometara na sat, ali najpoznatija španjolska časna sestra juri i ne primjećuje znakove ograničenja brzine koji upozoravaju da je dozvoljena brzina na krivudavu putu prema obroncima svete katalonske planine Montserrat u pravcu samostana svetog Beneta tek 80 kilometara na sat. Mjesto je to njezina prebivališta (dakako, kad ne putuje na neko od silnih gostovanja diljem Europe, njezino sigurno utočište pozicionirano sjeverno od Barcelone, ishodišna točka odakle zaogrnuta benediktinskim plaštem pokreće novu revoluciju.
Vješto svladavajući krivine na cesti, novinaru Guardiana žustro je tumačila kako svoj život u samostanu ne smatra opresivnim. "Mit prema kojem žene ne mogu popraviti slavinu nestaje vrlo brzo kada u blizini nema muškaraca", rekla je zaključujući da su, povijesno gledano, žene iza samostanskih zidova nekad imale više slobode od onih u stvarnom svijetu.
Da, ona je 47-godišnja katalonska benediktinka poznata po feminizmu, ali i svojim radikalnim zahtjevima za društvenim promjenama. "Prokleti kapitalizam" samo je jedna od izjava koje su pridonijele da se trenutačno smatra jednom od najkontroverznijih predvodnica radikalne ljevice u Europi. Žestoko kritizira konzumerizam, militarizam, kapitalizam, bankarski sustav i mjere štednje. "Društveni sustav u kojem živimo ne može opstati", poručuje Forcades, zauzimajući se za socijalnu pravdu, spas siromašnih, međunarodnu solidarnost, a ne rat.
Nakon što je ustala protiv banaka, farmaceutskih kompanija i vlade u Madridu, svakim danom raste broj njezinih pristaša, mahom obespravljenih, siromašnih, napuštenih, gladnih... koji je traže diljem Europe. Tako je proteklih dana ikona ljevice, kako joj tepaju mediji, svratila i do hrvatskog juga kao gošća drugog Festivala alternative i ljevice u Šibeniku – FALIŠ.
– Teresa Forcades po mnogočemu je jedna od najintrigantnijih osoba na europskoj intelektualnoj sceni. Samo naizgled ona spaja nespojivo, a zapravo pokazuje suštinsku vezu između vjernika i ateista, katolika i pripadnika drugih religija. Njezin dolazak u Šibenik nesumnjivo je velik događaj za nas koji organiziramo festival i za hrvatsko društvo u kojem dominiraju oni pripadnici klera koji se prema suvremenom svijetu odnose dijametralno od sestre Terese – rekao je direktor Emir Imamović Pirke o glavnoj zvijezdi festivala.
Uzor joj je Gandhi, mada joj se djelomično sviđaju i dijelovi ideologije Huga Chaveza i Eva Moralesa, no ovu kritičarku kapitalizma i konzumerizma, bankarskog sustava i farmaceutske industrije počeli su častiti epitetom "kontroverzne sestre" zbog zagovaranja prava žena na pobačaj. – Ne zalažem se za pravo na pobačaj općenito, nego samo u određenim okolnostima. Žena koja je silovana i začela može traumu na koncu preživjeti na način da je ta nesreća ojača kao osobu, može trudnoću naposljetku prihvatiti kao blagoslov u svom životu i odlučiti roditi. No, ako to nije slučaj, ne mogu osuđivati ženu koja je odlučila ne roditi. To što ja podupirem sve koje žele roditi, čak i u najtežim okolnostima, to je moj stav, ali ne mogu pristati na to da država dekretom tjera na rađanje – izjavila je časna Teresa pa otišla i korak dalje.
– O pobačaju su mi pisali mnogi muškarci koji tvrde kako bi, da svojim tijelom mogu spasiti nevini život, to učinili bez oklijevanja. E, pa ja ih pozivam da to odmah učine. Samo u SAD-u između tri i četiri milijuna ljudi svake godine umire zato što ne mogu dobiti bubreg koji im treba. Mislim da nitko ne bi smio sudjelovati u prosvjedima na kojima se žene koje su pobacile naziva ubojicama, osim ako mogu pokazati potvrdu da su dali svoj bubreg kako bi spasili nevini život... – rekla je.
Na skupovima, predavanjima i u medijskim istupima propagira i neovisnost Katalonije, nacionalizaciju banaka i energetskih kompanija te izlazak iz NATO-a.
Doktorat s Harvarda
Tvrdi da su društvene promjene stvar vjere. – Jedino ako vjeruješ da nešto može biti drugačije, možeš aktivirati snagu potrebnu za promjenu. Da, ja sam za revoluciju, za drastičnu promjenu društva – kaže Teresa Forcades, rođena u Barceloni 1966. godine, odrasla u ateističkoj obitelji, koja je Crkvu doživljavala jednako kao i monarhiju: kao zastarjelu, potrošenu instituciju.
Pa, ipak, kad joj je bilo 15 godina, dohvatila se Biblije pa osjetila snažan Božji zov koji je odlučila slijediti. No, prije nego što se 1997. zaredila, Forcades je ostale časne sestre testirala tako što je govorila o skupini katolika homoseksualaca koji su svoju seksualnu orijentaciju smatrali Božjim darom. Njihove humane reakcije na tu priču posramile su je, stoga im se i pridružila bez zadrške.
U međuvremenu je završila medicinu u Barceloni i New Yorku te doktorirala teologiju na Harvardu, uz zdušnu potporu ostalih časnih sestara koje su je bodrile da završi studije te da im se potom priključi i živi s njima kao javno prepoznata intelektualka, da bi joj nakon svega toga povjerile i sekretarijat te dale pravo da putuje kamo god je njezina misija vodila.
Pod svjetla reflektora dospjela je 2009. nakon žustre polemike sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i farmaceutskom industrijom zbog cjepiva protiv svinjske gripe. Video snimljen u samostanskoj ćeliji u kojem točno sat vremena govori o pogubnosti tog cjepiva proširio se internetom brzinom svjetlosti.
– Ono što je mene zapanjilo u vezi s tim cjepivom nedostatak je znanstvene osnove za bilo koju od javnih politika i odluka. Njihova kampanja nije temeljena na znanstvenim činjenicama, nego je orkestrirana tako da sve to ide u prilog industrijskim interesima velikih farmaceutskih kompanija. Na takav način htjeli su opravdati obvezu cijepljenja. Međutim, moj video pregledalo je više od milijun ljudi. I to je bio početak mog prisustva u javnosti – rekla je poslije Teresa.
Njezin izlazak iz anonimnosti, međutim, nije prošao bez skandala. Španjolski El País, naime, predstavio ju je kao paranoičnu zagovaračicu teorija zavjera, kao prevaranticu koja se služi poluistinama i statusom časne sestre da bi širila strah. Međutim, časna sestra Forcades, inače diplomirana liječnica opće prakse, kritičarima je odgovorila da je prije snimanja jednosatnog videa provela tri mjeseca istražujući tu temu i uglavnom im, na duže vrijeme, začepila usta.
Mediji kao arena
U travnju prošle godine časna Teresa Forcades i ekonomist Arcadi Oliveres objavili su manifest koji poziva na reorganizaciju Španjolske, zagovarajući neovisnu Kataloniju, nacionaliziranje banaka i kompanija za proizvodnju energenata te izlazak iz NATO-a.
Radikalan pristup u borbi za neovisnu Kataloniju tom je prigodom rastumačila sljedećim riječima: – Ekonomska kriza stigla je do te razine da počinje nagrizati samo tkivo društva. Upravo se to dogodilo u Grčkoj. Neizvjesnost ljudskih života napreduje ubrzanim tempom i čini se da se ljudi više s time ne mogu nositi. Opasnost od nasilja i preokreta u nedemokratskom smislu te riječi sada doista postoji.
Novinari su je tada pitali o njezinim mogućim političkim ambicijama. – Ne, ne osnivam nikakvu političku stranku i ne kanim se kandidirati na izborima. To ne priliči jednoj benediktinki ni meni osobno – odgovorila je otklanjajući svaku ambiciju ulaska u parlament.
Njezina arena, u kojoj radije nastupa, ipak su mediji, koji bilježe svaku Teresinu izgovorenu riječ. Osobito otkako je postalo razvidno da se sestra Forcades ne bori samo za veća prava žena u društvu nego i u Crkvi, koju smatra previše patrijarhalnom i ne vidi prepreke za zaređivanje žena za svećenice pa ni za to da zasjednu na njezino čelo.
Često je citiran njezin intervju koji je dala za AFP. – Voljela bih da u Crkvi, kao i u društvu, nikome, ni muškarcu ni ženi pristup vladinim ili liturgijskim položajima ne bude blokiran zbog njihova spola. Rimokatolička crkva, koja je moja crkva, mizogina je i patrijarhalna u svojoj strukturi. To se mora promijeniti što hitnije moguće i što potpunije – rekla je nakon izbora novog pape ta redovnica, inače autorica triju knjiga među kojima je najglasnije odjeknula "Feministička teologija u povijesti".
Mjesto za žene
Temelje svojih vjerskih uvjerenja sestra Teresa Forcades pronašla je u teologiji oslobođenja, koju neki nazivaju i kršćanskim socijalizmom, pravcu katoličanstva koji se pojavio 60-ih u Latinskoj Americi. Vatikan ga načelno smatra odstupanjem od katoličke dogme, ali tom je pravcu sklon i papa Franjo.
Upravo od novog vatikanskog poglavara časna Teresa očekuje da će iznutra demokratizirati Crkvu i na taj način omogućiti veću raznolikost glasova, no prije svega otvoriti "mjesto za žene koje nisu podređene i koje nisu ovisne o odlukama koje donose isključivo muškarci". Mjesto za nekog poput časne Terese Forcades?
>> Papa Franjo: Oprost vodi do pomirenja
Niš čudno, njeno ljevičarenje je zapravo nacionalizam. To je normalna stvar kad su ugnjetavači desničari/konzervativci/monarhisti, onda je prirodno da se otpor mobilizira na suprotnoj strani i da nacionalisti svoju bazu traže među obespravljenima. Svi nacionalizmi u monarhijama su po definiciji lijevi.