Država je nedavno povećala cestarine na domaćim autocestama, pa nas je zanimalo odgovara li i razina njihove opremljenosti cijeni koju vozači plaćaju, te koliko standard na hrvatskim brzim prometnicama odudara od onoga u Europi. Tridesetogodišnje iskustvo autoceste Zagreb - Karlovac nije bilo dovoljno za spoznaju kako organizirati promet da bude optimalno siguran. Naše autoceste loše su opremljene i praktički nemaju ništa, osim asfalta između naplatnih kućica. Ipak, cestarina je ovih dana povišena... Uz autoceste u inozemstvu dežuraju kola hitne pomoći, dizalice i vučna kola stalno su spremni, a nerijetko dežuraju i helikopteri, kako bi stradale u nesreći na vrijeme prevezli u bolnicu.
Ni traga javnim WC-ima
S hrvatskim vojnim zrakoplovstvom, za ugovore o korištenju helikoptera za ovakve svrhe, potrošeni su milijuni eura, ali helikopteri nisu letjeli. Kad bi se nesreća dogodila, u vojnoj hijerarhiji često se ne bi moglo doći do osobe koja dopušta uzlijetanje. Nekad je monopol nad vučnim službama imao HAK, a naknadno su koncesije dobile privatne tvrtke. Danas u HAK-u traže da se privatnici maknu s ceste jer rade na crno i turistima masno naplaćuju usluge. Zanimljivo je da u Zagrebu ne postoji dizalica koja može podignuti vozilo teže od 40 tona, pa se satima čeka da razbijeni kamion bude maknut s ceste.
Istražujući kako su opremljene najbolje domaće prometnice, avanturu smo počeli na autocesti Zagreb - Karlovac. Na naplatnim kućicama izvješene su nove cijene jer je vožnja od prvoga dana ožujka poskupjela oko 20 posto. Osim naplatnih kućica i nekoliko drugih prizemnih zdanja, ni na ulazu ni na izlazu s autoceste nema nikakvih drugih sadržaja iako putnik s pravom očekuje da će tamo naići barem na javni WC i nekakav ugostiteljski objekt u kojem se može nešto popiti, eventualno prigristi s nogu. Da putnici ne umru od žeđi, sveprisutna Coca-Cola smjestila je uz kućice svoj automat.
Nema ni benzinskih crpki
Zoran Klarić, direktor poduzeća Autocesta Rijeka - Zagreb, koje upravlja tom autocestom, najavljuje da bi se do turističke sezone, negdje na polovici prometnice, trebao otvoriti komercijalni kompleks na kojem bi bila benzinska crpka, trgovina, kafić i sanitarni čvor. Na pitanje kako to misli izvesti za samo nekoliko mjeseci, koliko je ostalo do sezone, Klarić kaže da je projektna dokumentacija gotova te da natječaj za izbor graditelja samo što nije objavljen. Radovi se procjenjuju na 15 milijuna kuna, a u sklopu odmorišta smjestit će se i turistički info punkt, najavljuje Klarić.
Iako se godinama naveliko govori o nabavi moderne tehnologije za komunikaciju i nadzor na autocestama, na putu do Karlovca o eventualnoj nezgodi može se dojaviti isključivo preko signalizacijskih stupova na kojima je slika telefonske slušalice. Riječ je o uređaju koji je najlakše opisati kao spoj portafona i telefona. Na stražnjoj strani stupa nalazi se utor u kojemu je mikrofon i dva zvučnika. Ispod mikrofona, ukalupljena u stup, nalaze se dva glomazna gumba. Na jednom je slika francuskog ključa, a na drugom znak crvenog križa, dakle oznake za poziv u slučaju kvara, odnosno nesreće. Nakon dva pritiska na dugme s ključem, iz stupa je progovorio muški glas. Upitali smo za koliko nas vremena mogu odšlepati. Doznajemo da se nalazimo na 27. kilometru autoceste, što znači da nas od Karlovca, gdje je najbliža postaja HAK-a i vučne službe, dijeli 12 kilometara, pa je brzo izračunao i da po nas mogu doći za najviše 20 minuta. Od službenika, koji je bio raspoložen za priču, doznajemo da se nalazi u Lučkom, u prostorijama poduzeća koje nadzire autocestu, i da je prilično daleko od same ceste.
Videonadzor
Nakon pritiska na gumb na stupiću, on ustanovi s kojeg dijela ceste poziv dolazi i ovisno o potrebi, nazove HAK, odnosno prvu pomoć i policiju. Pitamo ga koga ćemo dobiti ako pritisnemo gumb sa znakom crvenog križa, a on kaže da ne zna. Pritišćemo drugo dugme i dobivamo ponovno istog službenika. Doznajemo kako hitna pomoć ne dežura negdje u blizini autoceste za slučaj nesreće, već dolaze iz najbližega grada. Opraštamo se od službenika i putujemo dalje. Zanimljivo je da su uređaji za poziv, koji su postavljeni svakih nekoliko kilometara, oblijepljeni reklamama privatnih autoservisa i vučne službe. Nazivamo broj s najčešće viđene naljepnice, ali je broj promijenjen. Sada nam je jasno zašto su požutjele.
Uskoro bi, najavljuju u upravi poduzeća, autocesta trebala dobiti i videonadzor, a u završnoj su fazi pregovori sa zagrebačkim OTV-om, koji bi svakodnevno u određenim terminima emitirao sliku s autoceste uživo. Slično će predložiti i HTV-u, gdje već emitiraju panorame većih hrvatskih gradova. Možda će televizije, u prilozima s mjesta nesreće, ubuduće emitirati i sam sudar.
Na autocestu istočno od Zagreba ušli smo kraj Ivanje Reke. Ni tamo, osim stupića na kojem je slika telefona, nema druge signalizacije, ali za razliku od autoceste prema Karlovcu, ovdje je veza na spravi mrtva. Pomislili smo da smo baš naišli na pokvareni uređaj, ali ni sljedeći nije radio. Uzaludno smo pritiskali dugme i na drugim aparatima, ali odgovora s druge strane nije bilo. Na ovim uređajima nisu dva gumba, nego jedan. U poduzeću HAC, koje je vlasnik ove ceste, tvrde da aparati rade, a da smo slučajno naišli na nekoliko pokvarenih!? I na ovim su aparatima naljepnice s reklamama lokalnih vučnih službi. Nazvali smo jednu, a na broj, na koji bi potencijalna mušterija mogla nazvati i u tri ujutro, javila se neka djevojka i objasnila da smo dobili privatni stan vlasnice vučne službe koje trenutačno nema kući.
Mladen Stražimir, Ante Pancirov
