Četiri brata i dva rođaka situaciju u Mjanmaru pratili su iz udobnosti svog doma u zapadnom Tajlandu. Ono što je počelo s mirnim prosvjedima ubrzo se razbuktalo u pravi oružani sukob u kojeg su se iz solidarnosti prema svojim susjedima i želje za pravdom priključili i ovi mladići, piše Guardian.
Lin ima 21 godinu i najstariji je od četvorice braće. Čitav je život živio blizu granice tako da su vijesti iz Mjanmara vrlo brzo došle i do njega. Vojska koja muči svoj narod i sve veći neredi na ulicama potakli su ga da se priključi pokretu otpora i ode u Mjanmar. Ubrzo su za njim došla i njegova trojica braće i dva rođaka.
Najmlađi je bio Za, imao je svega 15 godina Slični su ga motivi odveli u Mjanmar- želja da zaustavi nasilje na ulicama.
"Pogledajte samo koliko su ljudi ubili u zadnja dva mjeseca. Ako ništa ne učinimo i samo izignoriramo sve što se tamo događa umrijet će još jako puno nevinih ljudi", kaže Za.
Prva stanica bio im je Yangon, najveći mjanmarski grad u kojem su, u tom trenutku protesti još uvijek, bili mirni.
Vrlo brzo priključili su se timu noćnih čuvara. Zadatak im je bio osigurati da se starci, žene i djeca sigurno kreću po ulicama grada te štititi stambene četvrti od noćnih vojnih prepada. Jedino oružje bili su im štapovi i mačevi.
Ulične demonstracije su se nastavile, a vojska je svakim danom bila sve nasilnija. Zbog toga se u dijelu prosvjednika javila želja da uzvrate napade.
"Svi su počeli govoriti kako se moramo početi boriti. Ali nisu znali kako i bili su uplašeni" kaže Lin koji napominje da se u tom trenutku pribojavao da je to upravo ono što je mjanmarska vojska i priželjkivala.
Ipak, unatoč strahu i sumnji braća su se priključili manjem dijelu prosvjednika koja je krenula u napad na vojsku. Koristili su se praćkama i molotovljevim koktelima.
"Ne želim da moja djeca odrastaju u okolnostima kao moja generacija i generacije prije mene", kaže Moe, jedan od braće, 18-godišnjak.
Prvi akcija u kojoj su sudjelovali bio je napad na policijsku postaju. Kažu da im se, kako su se približavali postaji, pridruživalo sve više i više ljudi. Neki od njih sa sobom su nosili molotovljeve koktele, neki su imali noževe, a neki praćke. Ipak, kad je bijesna svjetina stigla pred postaju počeli su oklijevati.
"Bio sam agresivan, bio sam ljut, nitko nije htio baciti koktel bombu. Došao sam u Yangton misleći da će to biti mirni prosvjedi... ali ako treba biti drugačije, onda neka bude tako", govori Lin. Bio je prvi koji je bacio koktel. Nakon toga je počeo kaos.
"Željeli smo ih prestrašiti (vojsku). Zbog njih se nismo osjećali sigurno, htjeli smo da se i oni tako osjećaju ", govori Lin.
Kroz idućih nekoliko dana braća su sudjelovala u nizu napada na policijske postaje. Kažu da u svim tim napadima nikoga nisu ozlijedili, a nisu uspjeli ni zapaliti ijednu zgradu. Napadi su više bili psihološki, a jedini cilj bio im je pokazati da se ipak mogu suprotstaviti vojsci.
Nastavili su s takvim ponašanjem sve dok im jedan prijatelj nije nastradao. Tajne službe su ga otele.
"Kontaktirali su nas i rekli nam da je umro. Mučili su ga i ubili", prisjeća se Lin.
Taj događaj bio im je alarm za uzbunu, trenutak kad su shvatili da moraju pobjeći jer ih u suprotnom očekuje ista sudbina. Krenuli su prema granici s Tajlandom, a već sutradan jedan od susjeda im je javio da ih je policija tražila.
Preko granice su ih preveli krijumčari odjeveni u vojnu opremu.
"Bojali smo ih se. Bili nam to nepoznati ljudi s pištoljima,a mi smo bili na njihovu terenu", govori 18-godišnji Htet. "Mogli su s nama napravit što god su htjeli, nikoga nije bilo da ih zaustavi."
Nakon nekoliko sati čekanja u bunkeru napokon su im rekli da je vrijeme da se krene. Hodali su zemljanom stazom sve dok nisu stigli do asfalta. Nakon toga je uslijedilo nekoliko sati probijanja kroz šumu. Uspjeli su.
Granicu su prešli dok je, prema informacijama Udruženja za pomoć političkim zatvorenicima, mjanmarska vojska ubijala više od 550 ljudi i privela gotovo 3000.
"Vratiti se ovdje bila je teška odluka. Sigurni smo i dobro nam je ali i dalje se želimo vratiti u Mjanmar. Ali svjesni smo da je tamo jednostavno preopasno," kaže Lin.
"Drago mi je što su i braća krenula za mnom. Ne bi mogao to sve skupa izdržati da sam bio sam."
