Barel nafte jučer je na tržištu SAD-a bio oko 82 dolara, što je pad od čak 33 posto u odnosu na lipanj kad je barel bio 123 dolara. Daleko je to i ispod 130 dolara po barelu koliko je bio nakon eskalacije rata u Ukrajini, kada su svi strahovali da je barel jeftiniji ispod 100 dolara stvar prošlosti, a da bi kao posljedica litra benzina mogla dosegnuti i 20 kuna po litri bez intervencije države.
No kako to da se takav značajan pad cijena ne odražava odmah na Hrvatsku pa na benzinskim postajama ne točimo odmah jeftinije gorivo (dizel je još uvijek 12,29 kn po litri, a benzin 10,58 kn) i zašto se naše cijene vežu za, takozvano, mediteransko tržište, odgovorio je enerfetski stručnjak i profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu prof. dr. sc. Igora Dekanića za RTL.
"Naše se cijene vežu za mediteransko tržište zato što naše kompanije naftne derivate uvoze s mediteranskih tržišta, a to je nafta iz talijanskih rafinerija, dijelom i grčkih, možda i bugarskih. To je Mediteran i otud razlika. Pritom mediteranska tržišta, koja su prerađivačka, kasne za onime što mi gledamo kao cijenu barela na londonskoj robnoj burzi sirove nafte. To je pomak (ili kašnjenje op.a) od dva do tri tjedna. Nafta, koja je oko 90 dolara, na mediteransko tržište doći će za tri tjedna", rekao je prof. Dekanić.
Ipak, ako je nafta na robnoj burzi u Londonu ispod 90 dolara po barelu, to ne znači da će se ta cijena zadržati narednih nekoliko dana. Nafta je burzovna roba, cijena se mijenja iz sata u sat, pa opet nitko ne može jamčiti da će se ovakva cijena barela zadržati narednih tjedana. "A i ne zna se tko je kupio naftu po toj cijeni, je li to Shell, Crodux, netko treći", kaže Dekanić.
Pojašnjava i da je cijena barela pala zato što je ponuda nadmašila potražnju. "S druge strane, cijene na robnim burzama korigiraju se na bazi očekivanja, a očekivanja su takva da će potražnje biti manje zbog sve veće inflacije i najave recesije. I to je glavni razlog pojeftinjenja", kaže naš sugovornik.
Na pitanje može li Hrvatska u kraćem roku proizvesti više nafte, kaže: "Ne možemo u kratkom roku proizvesti više nafte, za to treba dodatna ulaganja, nove bušotine i tek ako su bušotine 'pozitivne', morali bi intenzivirati utiskivanje CO2 u ležišta kako bi donekle povećali iscrpljivanje. Sve su to dugotrajni procesi, tako da ne možemo brzo povećati proizvodnju. S određenim vremenskim odmakom i uz određena ulaganja, proizvodnja se može nešto povećati, ali treba imati na umu i javno mnijenje oko pokretanja ciklusa istraživanja nafte i plina, a onda i proizvodnje. Koliko bi javnost bila time sklona, ne znam".
Zašto ne točimo jeftinije gorivo? Vrlo jednostavno, zato jer nas pljačkaju. Točka, gotovo, nema više, sve jasno.