Na pripremi izložbe “Hrvatska svijetu” u organizaciji Večernjeg lista ključna je bila suradnja s renomiranim stručnjacima, a ime koje je pritom svakako bilo od velike važnosti jest – Tomislav Buntak. Poznati slikar, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu te predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika od samog je početka priprema uključen u razvoj izložbe o hrvatskim velikanima koji su mijenjali svijet, a odnedavno i niz drugih umjetničkih suradnika, profesora, ali i studenata s Akademije sudjeluje na pripremanju izložbe koja se otvara 12. veljače u Meštrovićevu paviljonu. Većinom rade na stvaranju i postavljanje scenografije, a zašto se u ovim izazovnim vremenima važno okrenuti umjetnosti, ali i kako je biti umjetnik u Hrvatskoj, otkriva sam Buntak.
Smatrate li da nam je potrebno otvaranje izložbe u ovim vremenima?
Posebno u ovom trenutku važno je organizirati događanja koja komuniciraju sa širokom publikom svih generacija i govore o otvorenim mogućnostima na cjelokupnom prostoru ljudske aktivnosti. Cilj je ovakve izložbe ohrabriti za nove mogućnosti i iskorake u razvoju svakidašnjice i poticaja ljudskog istraživačkog duha. S obzirom na to da jedan dio umjetničkih projekata danas ulazi u veću sferu kulturne antropologije, društvenih pomaka i njihove važnosti u socijalnom smislu te pomacima u znanstvenom, ova izložba je stvaranje kreativnog laboratorija koji potiče viziju novog svijeta i nesputanih duhovnih mogućnosti. Pitanje je zapravo zar takve izložbe ne treba otvarati, osmišljavati uvijek i svugdje. Optimističnih poticaja sa sjajem ljudskosti, kakva je i ova izložba, po mom mišljenju uvijek je premalo. Osim toga, ova izložba govori o mogućnostima i malo drugačijem identitetu o našoj hrvatskoj stvarnosti i mogućnostima koje se mogu roditi kad mislimo da nemamo prostor slobode.
Zašto nam je, po vašem mišljenju, umjetnost generalno potrebna kao društvu?
Umjetnost otvara novu duhovnu stvarnost te istovremeno govori o poštovanju, krhkosti ljudske stvarnosti i nevjerojatne snage te plemenite vizije ljudskih bića. Susret s umjetnošću otkriva kreativni potencijal koji je važan da život ljudskih bića ima unutarnju ispunjenost. Također, prisutnost umjetnosti u zajednici ljudsko društvo čini plemenitijim. Za obrazovanje je izrazito važna jer nam kreativni proces umjetničkog razmišljanja omogućava sagledavanje stvarnosti na drukčiji i širi način. Umjetnost je važna jer govori o osobnoj slobodi stvaranja, poštovanju slobode prostora i stvaranja za druge. Važna je ne samo u ovim vremenima, već uvijek i svugdje.
VIDEO: Najava izložbe 'Hrvatska svijetu'
Koliko je pandemija utjecala na rad umjetnika u Hrvatskoj?
Pandemija je utjecala na način da umjetnički život postaje izazov za preživljavanje i nastavak stvaranja. Nedostatak materijalnih mogućnosti i poslova koji su stali jer su vezani uz interakciju s publikom je zaista otežalo preživljavanje. Zatim su potres, gubljenje prostora, posljedice nesređenih zakonskih odredbi na umjetničkom području otežali snalaženje umjetnika u ovom razdoblju. Dio kolega i kolegica izgubio je gotovo sve, od ateljea i prostora za život do uobičajenih poslova. Ministarstvo kulture pokrenulo je niz mjera koje pomažu i otvaraju prostor za preživljavanje, ali to je hod po žici koji ne može osigurati, ako želimo kontinuitet kreativnog naboja, sigurnost opstanka scene. Naravno, možemo reći da u ovako malim državama umjetnost i inače opstaje na osobnom naporu i ulaganjima, no to svakako nije cilj i nije rješenje koje želimo i tražimo. Ova pandemija svakako otvara pitanja različitih poslovnih modela u suradnji s privatnim partnerima, koji su mogući poticaji za ulaganje u umjetnost i umjetničke projekte te projekte u kulturi. Ova je kriza razotkrila naše slabosti, ali s obzirom na to da smo još živi na umjetničkom području, i našu žilavost. Žilavost za umjetnost nemoguća je bez dubokog uvjerenja i potrebe za stvaranjem, no treba razvijati društvene kanale poticaja te ohrabrivati privatne inicijative. I prije pandemije se jedva preživljavalo iako se počelo činiti da ima pozitivnih pomaka. Sada baš treba preživjeti.
Je li umjetnost premalo eksponirana u Hrvatskoj?
Danas kada imamo svu silu društvenih mreža, online komentara, raznih mogućnosti vidljivosti i komunikacija, moguće je dobivanje svježih i brzih informacija o umjetničkim scenama i mijenama iz cijelog svijeta tako da je mogućnost za dobivanje audiovizualne informacije o umjetnosti raširena više nego ikad prije. S druge strane, možda je veći problem odgoj za umjetnost jer, ako imate 50 programa za gledanje, sigurno imate dosta umjetničkih sadržaja, no pitanje je hoće li netko otvoriti taj program. Izložbe i umjetnički projekti trebaju komunicirati na različite načine s publikom. I ova izložba “Hrvatska svijetu” primjer je važnog projekta koji komunicira sa širokom publikom posebno u ovakvim vremenima. Naravno, postoji problem i u umjetničkoj zajednici, koja je svjesna svojeg izrazitog stvaralačkog talenta i potencijala te važnosti takve skupine za društvo. Ipak, često ima problema s razumljivim predstavljanjem svoje važnosti ostalim poreznim obveznicima. Nije lako stvarati čaroliju pred ljudima koji imaju zavezane oči i očekivati da će vidjeti. Pitanje je kako skinuti poveze. Vjerujem da većina ljudi ima dobar umjetnički senzibilitet zbog kojeg, ako i ne omogućava osobni stvaralački proces, može uživati u umjetničkim djelima koja će im pomoći u kvalitetnijem životu i osobnom razvoju.
Kako je hrvatska umjetnost pozicionirana u svjetskim okvirima?
Hrvatski umjetnici su odlični. Naravno, postoji problem produkcijskih troškova tako da u Hrvatskoj jednostavno najčešće nije moguće imati sve mogućnosti za produkciju kakve ljude često oduševljavaju u velikim svjetskim centrima. Mnoštvo naših umjetnika i umjetnica komunicira sa svijetom, radi projekte, izložbe koje su oduševile publiku... I izložba “Hrvatska svijetu” svakako je zanimljiv projekt za pokazivanje u čitavom svijetu kako bi se upoznao naš prostor. Nakon takve izložbe trebale bi krenuti i umjetničke izložbe različitih izričaja da se na takav način stvara jedan sistem predstavljanja Hrvatske, njene umjetničke produkcije. Ako razvijemo kontinuitet takve aktivnosti, možemo za deset godine očekivati jasniju vidljivost Hrvatske i naših umjetnika na svjetskoj razini.
Možete li istaknuti neke hrvatske ili svjetske umjetnike čiji rad trenutačno pratite?
Čitav je niz mladih umjetnika i umjetnica koji su završili Akademiju u zadnjih deset godina, odličnih i punih potencijala na različitim područjima umjetničkog djelovanja. Osobno sam najviše vezan uz slikarstvo i crtež, jednostavno imam tu intuitivnu potrebu pa sam ponajviše pažnje posvetio upravo tom dijelu umjetničkog spektra. Spomenut ću ovaj put generaciju slikara, akademika, koji su uvijek inspiracija, a to su Seder, Keser, Vrkljan. Kroz projekt Bijenala slikarstva upoznao sam niz odličnih slikarica i slikara u zadnjih deset godina. Broj odličnih umjetnika i umjetnica je velik, nismo mi u trci da jedan prolazi kao prvi kroz cilj.
Na što ste vi trenutačno orijentirani u svome radu?
Ljubav, potreba, želja za slikanjem i crtanjem su tu, ne mogu ih odvojiti od sebe. Dobio sam poklon nevjerojatne radosti svaki put kad napravim slikarski trag. Umjetnost ima i taj potencijal sreće za onog tko je voli. Također, mislim da je važno te imam i potrebu raditi na ovakvim kreativnim projektima kao što je izložba “Hrvatska svijetu”, razvijati projekte koji spajaju kulturno-umjetnički i poslovno-kreativni svijet. Razvoj komunikacije i određenih kreativno-poslovnih modela poput suradnje s Večernjim listom i Real grupom koja producira izložbu, vezanih uz razvoj kulturnih i umjetničkih projekata, otvara prostor povjerenja i mogućeg budućeg razvoja novih umjetničkih projekata za Akademiju i HDLU jer jedini način razvoja projekata je međusobno uvažavanje i povjerenje, a posebno s idejom da umjetnički projekti imaju veliki poslovno-kreativni potencijal za sredinu u kojoj djeluju. Ako stvorimo naviku i jasnu komunikaciju s potencijalnim partnerima iz drugih područja, jasnije ćemo udružiti snage javnog, privatnog i poslovnog prostora te onda možemo računati da će se prostor za umjetnike i umjetnost poboljšati. Ako se to dogodi, bit će bolje za nove generacije, a sigurno će se pojaviti i novi poslovni partneri spremni ulagati u kulturu. Ulaganje u umjetnost dugoročno je nevjerojatna dobrobit za društvo u cjelini, a profit i zarada dobivaju smisao tek kada se ulažu u razvoj novog kreativnog umjetničkog i poslovnog potencijala ljudskog društva.
Kad je riječ o cilju izložbe, to bi moglo biti nastojanje da se među hrvatima probudi nacionalni ponos i svijest o tobožnjoj važnosti malog naroda. Šteta što većina velikana nisu hrvati i/ili nemaju veze s današnjom Hrvatskom.