Žena u crnom, blijeda lica, otmjenih kretnji, sa sjajnom pratnjom luta gorskim stazama, čas dobra, čas opaka. Žezlo joj riga vatru, prži i rastače sve oko sebe. Kraljica se javlja noću, izranja u ljepoti i ponire u patnji. Kosa crna kao vranac kojeg je jahala resila joj je pravilno lice, a oči boje smaragda titrale su poput sunčeva sjaja.
Na ramenu kraljice drijema gavran Tugomir, prema legendi, kraljičino okamenjeno srce zbog nesretne ljubavi.
Udali je sa 16. godina
Nekad bi on letio svojim putem, nevidljiv za jahače, pojavio bi se tek na kraljičin zvižduk. Ovaj put mirno je sjedio na kraljičinu ramenu, gotovo nevidljiv, samo bi mu kljun sijevnuo kad bi zavrtio glavom. Kraljica i Tugomir dijele hranu s pladnja: mrva tebi, mrva meni. Jedi, sudruže! Tugomir joj skoči na rame i prigiblje kljun njezinu uhu. Kljucne ga.
– Luciferu! Belzebubu! – ukori ga. Kad prispijemo u Samobor, bacit ću te u tamnicu!
Isječak je to iz nove knjige "Crna kraljica 1, 2, 3" Mirjane Novak Perjanec, u kojoj je autorica ispričala životnu priču Barbare Celjske, carice Svetog Rimskog Carstva i kraljice Hrvatske, Ugarske i Češke, čiji se lik najčešće povezuje sa zlom kraljicom koja je bila strah i trepet svojim podanicima koje je, među ostalim, tlačila i crnom magijom.
Priče o njoj su brojne i maštovite pa se tako prenosi predaja da je i sebe i zagrebačku utvrdu Medvedgrad, kojom je vladala, dala vragu kako bi spasila svoje blago od turskih napada. I da zbog toga ni u smrti nije našla mir, već se pretvorila u zmijsku kraljicu koja i danas čuva silno bogatstvo u tunelima između Medvedgrada i crkve sv. Marka na Gornjem gradu. Imala je dugu crnu kosu i stalno je hodala odjevena u crno, s crnim rukavicama na rukama na kojima je najčešće stajao već spomenuti pripitomljeni crni gavran Tugomir. Navodno je ptica na njezinu zapovijed kopala oči i kandžama ranjavala sve koji su se zamjerili Crnoj kraljici, a neki čak pričaju da je bila vampirica te da je imala vezu s transilvanskim grofom Vladom Drakulom...
Priče se očito temelje na povijesnim činjenicama jer je Barbara Celjska, kaže M. Novak Perjanec, bila prva alkemičarka u Europi nakon Marije Židovske, koju je kao takvu priznao i Paracelsus, pravim imenom Theophrastus Phillippus Aureolus Bombastus von Hohenheim, poznati švicarski liječnik, alkemičar, astrolog, znanstvenik, mistički filozof i okultist.
Otac Herman II. Celjski još kao dijete obećao ju je Žigmundu Luksemburškom, za kojeg se udala u 16 godini života. On je tad imao 38 godina, a tijekom života više ga je zanimalo ratovanje nego ona i njihova zajednička kćer. Za alkemiju se zainteresirala upravo nakon što ju je zbog svađe suprug prognao zajedno s kćeri 1419., a ona vrijeme u zatočeništvu kratila pišući i čitajući knjige iz tog područja.
– Bila je samosvjesna žena, naprednija za svoje doba od većine. Rukovala je oružjem, obavljala sve državničke dužnosti jednako kao i bilo koji muškarac – govori autorica i dodaje da potječe iz obitelji Celjskih koji su cijelu Europu premrežili potomcima.
– I to ženidbama i udajama za vladare toga doba. Tako su širili svoje posjede, a kad im je ponestalo potomaka, usvojili su dvije djevojčice – govori M. Novak Perjanec, inače realizatorica programa na HRT-u, zaposlena kao stalni vanjski suradnik na poslovima tajnice na filmu te asistentice režije, produkcije i postprodukcije medijskog sadržaja.
Autorica je i igranih filmova, serija, pilota, studijskih emisija i dokumentarnih filmova, voditeljica brojnih multimedijskih projekata, članica Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatske udruge digitalnih umjetnika. Koscenaristica je dokumentarnog filma "Zabilježen u zvijezdama: Stjepan Grgac", koji prati najuspješnijeg biciklista u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, kao i onog o žumberačkom uskoku Janku Šajatoviću-Krabatu, koji je 1660. postao član Hrvatske konjaničke garde u službi saskog kneza.
Naime, saski izborni knez Johann Georg II., koji se borio s hrvatskim ratnicima i poznavao njihove vještine, htio je imati jednu egzotičnu gardu na svome dvoru pa uz dozvolu habsburškog cara Leopolda i pomoć Petra Zrinskog, 70-ak Hrvata dovodi u Njemačku. Krabat je brzo iz garde prešao u direktnu službu kneza i čuvao princa, budućeg nasljednika Johanna Georga III.
Priča u tri nastavka
U svojim je istraživanjima često nailazila upravo na lik Barbare Celjske. Smatra da je šira javnost ne poznaje dovoljno te da su detalji njezina života prošli "ispod radara". Zbog toga je o njoj odlučila napisati povijesno/putopisnu knjigu, koju je ilustrirao Boris Kugler, a urednica joj je Silvija Šesto. Knjiga će imati tri dijela, a tek objavljeno djelo predstavlja prvi. Namijenjeno je, kaže, starijoj djeci koja imaju već neko predznanje o povijesti.
– Pisala sam u dvije kolone, u jednoj pišu povijesne činjenice, a u drugoj fikcija, ali i u fiktivnom dijelu vodim računa da kraljica, primjerice, sreće ljude koji su bili stvarni i postojali u povijesti – govori Mirjana Novak Perjanec.
Prvi i drugi dio knjige o Crnoj kraljici tako obuhvaća njezin život u Hrvatskoj, dok će se treći dio baviti njezinim utamničenjem u Poljskoj te liječenju i smrti u Češkoj. Knjiga je dio šireg projekta, kaže autorica, za koji, doduše, još nema partnere, iako se obraćala već nekim institucijama.
– Uz knjigu, osmislila sam i proizvode koji bi brendirali Crnu kraljicu, prvenstveno ture kroz mjesta koja su na neki način s njome povezana. Tako prvu knjigu prati i ruta Medvedgrad – Krapina – Krško – Samobor – Rude. Svim tim mjestima gospodarila je Barbara Celjska, pa bi se, recimo, kod rudnika u Rudama, gdje je prema legendi provodila kemijske pokuse s bergmanima koji su živjeli u oknima rudnika, mogli napraviti festival ili predstava za djecu – govori. Uz ture bi se prodavali i proizvodi, slatkiši, napici, tekstil... No do te faze još nije stigla, a idealni bi partneri za realizaciju, dodaje, bile turističke zajednice ili čak ministarstvo turizma.
Ovo je bolje od Harry Potter! Snimite filmove!