Bio sam jednom na kongresu koji se tada bio održao u Dubrovniku i 11. rujna 2001. krenuo za Ameriku. Nikada neću zaboraviti let preko Jadrana, gledao sam to more i bio sretan što se vraćam kući. Avion je sletio u Londonu i stajao sam iza dva dječaka čekajući prtljagu. Dečki su razgovarali o Pentagonu i Svjetskom trgovačkom centru, mislio sam da razgovaraju o videoigri – prisjeća se dr. Fred Bieber s harvardskog sveučilišta o tome gdje je i kako doznao za teroristički napad na SAD.
Žrtve newyorških "blizanaca"
Nakon prvotne nevjerice, ovaj je stručnjak ubrzo dobio poziv iz New Yorka. I našao se upravo na mjestu tragedije gdje je angažiran da identificira žrtve srušenih newyorških "blizanaca".
Dati ime i prezime svakoj žrtvi mučan je i zahtjevan posao na kojemu je angažiran niz znanstvenika – od patologa do matematičara.
– Greške su moguće ako se ne radi precizno. Bilo je komplicirano aritmetički i matematički izračunati kompatibilnost ostataka žrtava – opisuje ovaj znanstvenik svoj rad na pepelu "blizanaca".
Teško je ne upitati kako se čovjek nosi s poslom u kojemu je uvijek suočen s ljudskim žrtvama i patnjom diljem svijeta. Jer Bieber je, među ostalim, bio angažiran i za identifikaciju poginulih nakon katastrofalnog uragana Katrina u New Orleansu.
– Ovo je smislen posao jer suočava ljude s terorom koji sami ljudi stvaraju. A istodobno, kada mogu donijeti neki zaključak u procesu, on daje zadovoljstvo – odgovara dr. Bieber ističući da je riječ o timskom radu.
I upravo važnost tima, stotina angažiranih stručnjaka, podvući će i dr. Thomas Parsons, čelnik International Commission on Missing Persons (ICMP), organizacije ustanovljene na inicijativu tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona kao potpora Daytonskom sporazumu. Identificirati žrtve rata u Bosni i Hercegovini posao je zbog kojeg je dr. Parsons godinama živio u toj zemlji, gdje se morao, kako sam kaže, suočiti sa žrtvama bivše Jugoslavije. S tisućama ljudskih ostataka koji su trebali biti identificirani.
Regija bivše Jugoslavije može se smatrati prvim područjem na svijetu s velikim uspjehom identificiranja žrtava.
– Nakon 14 godina teškog rada identificirali smo oko 18 tisuća ljudi, osam tisuća žrtava Srebrenice – govori nam dr. Parsons, koji je rezultat rada Komisije koju vodi predstavio i na Haaškom sudu u slučajevima protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Tijela ubijenih u Srebrenici bila su premještana i tu je bilo, opisuje, više od deset tisuća spajanja dijelova ljudskih kostura. Kada će Srebrenica biti završena?, pitamo dr. Parsonsa.
– Nažalost, to će biti nasljeđe još niza generacija. Ova regija s time će se morati sama nositi. Mi smo internacionalna organizacija koja će graditi strukture gdje nisu postojale i asistirati, ali regija će sama dalje – jasno poručuje znanstvenik kojemu je danas adresa daleko od BiH, u Washingtonu.
No, kako Bosna i Hercegovina sa svim svojim žrtvama i dalje živi, najbolje zna njegov kolega Damir Marjanović, redoviti profesor međunarodnog Burch sveučilišta u Sarajevu i Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju te znanstveni suradnik zagrebačkog Instituta za antropologiju. Kako kaže, s velikim brojem neidentificiranih žrtava situacija je bila prilično napeta i dodatno je opterećivala poratno razdoblje.
Dugotrajan proces
– Nije lako kad postoji velik broj unesrećenih ljudi koji samo žele doznati sudbinu svojih bližnjih. Sa svakom novom žrtvom kojoj se vrati identitet, ime i prezime, donosi se dugo čekani odgovor njihovoj obitelji, ali i određeni mir cijeloj zajednici bez kojeg se ne može očekivati njezin daljnji napredak. Moramo shvatiti da je ovaj proces dugotrajan i da nitko ne može reći kako će on završiti za pet ili deset godina – objašnjava prof. Marjanović. Ističe kako mu je čast da kao Bosanac i Hercegovac, ali i znanstvenik, sudjeluje u procesu identifikacije žrtava rata od samog početka. Upravo je sama identifikacija žrtava rata u BiH počela inicijativom Instituta u kojemu radi i Komisija dr. Parsonsa, ali profesor Marjanović iza sebe ima i identifikacije žrtava iz svjetskih ratova. S kolegama, profesorom Draganom Primorcem i prof. Gordanom Laucom, lani je vodio identifikaciju posmrtnih ostataka s kraja Drugoga svjetskog rata u okolici Ljubuškog.
– Pojedinim posmrtnim ostacima vratili smo imena i identitet nakon 70 godina. Angažirala nas je lokalna vlast, a nekad identifikacije financiraju i same obitelji. Cijeli proces analize DNK inicirali su i iznijeli članovi obitelji nestalih osoba predvođeni Jurom Laucom te je njihov angažman bio presudan u tome da se ove analize uopće provedu. Stoga se ne smije zaboraviti da, pored toga što su ovo znanstveno bitni rezultati, ljudi koji žive u BiH i traže svoje nestale iz bilo kojeg razdoblja ne smatraju to samo znanošću, nego metodom koja im donosi odgovor koji toliko željno čekaju – opisuje prof. Marjanović. Dodaje kako su u pitanju ljudske sudbine te da se mora imati snage i mogućnosti kako bi se olakšalo ljudima koji traže članove svoje obitelji. Stoga je nužno, napominje, izvršiti pritisak na institucije koje odlučuju o financiranju procesa jer se identifikacija žrtava nikada ne smije zaustaviti.
– Identificiranje žrtava iz Drugoga svjetskog rata ima svoju dodatnu otežavajuću okolnost. Naime, sa svakim danom riskirate da se broj ljudi, bliskih srodnika, s kojima možete usporediti i na osnovu kojih možete identificirati te posmrtne ostatke, jednostavno biološki smanjuje. I ako se nešto ubrzo ne poduzme, lako se može dogoditi da vrlo skoro više nećete imati s kime usporediti DNK profile tih posmrtnih ostataka ili ćete ih pak morati uspoređivati s daljnjom rodbinom, što znatno komplicira cijeli proces. Za sve one koji se pitaju je li nam to potrebno, mogu samo reći da sam imao priliku vidjeti kako reagira sin koji je nakon 70 godina dobio priliku konačno ukopati oca. Nakon tog iskustva jednostavno shvatite da ne postoje napori ni troškovi koji su previsoki i zbog kojih bi se ovaj proces trebao zaustaviti – zaključuje.
>> U laboratorijima već uzgajaju srce, bubrege, gušteraču, jetra...
>> Uz pomoć samo jedne vlasi može se otkriti fizički izgled ubojice
Taj "seljo", vrli stručnjače lucio2, je - između ostaloga - redoviti član Američke akademije za sudsku medicinu, s 50ak objavljenih znanstvenih radova. Drugi put radije pogledaj, npr. "tko je tko u hrv. znanosti" ili sl.