Iako je novi Obiteljski zakon (OZ) trebao ispraviti brojne pogreške iz suspendiranog OZ-a, ali je suštinski tek nešto drukčiji, u Vladi je rutinski prihvaćen kao da je riječ o tehničkom pregledu novog vozila. Premda sadrži brojne odredbe iz starog OZ-a koje su na ocjeni Ustavnog suda, za što su inicijativu potkrijepili i stručnjaci s triju katedra obiteljskog prava. Nositeljima zakonskog projekta osobito su smetale primjedbe prof. dr. sc. Dubravke Hrabar, koje su pokušali obojiti ideologijom i taštinom. Ali prof. Hrabar je nedavno dobila još jednu profesionalnu zadovoljštinu. U listopadu preuzima dužnost dekanice Pravnog fakulteta u Zagrebu. Prva u Hrvatskoj.
Kako je do toga došlo?
Vijeće Pravnoga fakulteta jednoglasno je, uz jedan suzdržan glas, prihvatilo moj program, a potom jednoglasno i Senat Sveučilišta. Uslijedilo je tajno glasovanje na sjednici Fakultetskog vijeća i dobila sam podršku gotovo četiri petine prisutnih, uz nikad veći odaziv, koliko ja pamtim. Veseli i što je izbor pao na ženu, jer je u povijesti Fakulteta jedina dekanica bila uvažena znanstvenica pok. prof. emeritus dr. sc. Mira Alinčić od 1982. do 1984. godine.
Osjećate li to i kao podršku struke u polemikama o novom OZ-u, koje je potpredsjednica Vlade Milanka Opačić svela na "sukob taština"?
Nedvojbeno, jer su u meni prepoznali osobu koja se zalaže za istinu, znanje i struku. Podrška nije izostajala cijelo vrijeme, ne samo od onih kojima je obiteljsko pravo uža specijalnost. Obiteljski sam zakon, kao i ostali stručnjaci, kritizirala argumentirano. Meni nije do politike i nikad se ne služim argumentom sile, pa stoga ne pristajem ni na diktat sile i politike. Uostalom, svi smo mi sudjelovali u izradi različitih zakona u bivšoj državi i u samostalnoj RH, bez obzira na politiku i vlast. Politika se do sada nije miješala u struku. Najlakše je biti u poziciji vlasti i druge etiketirati, pa čak i kao tašte osobe kako je to nebrojeno puta učinila ministrica. Bilo bi ljepše i uljudnije da je pristala na stručni dijalog, na koji sam je pozivala. Ne znam je li uporno zazivanje moje navodne taštine pokušaj ministrice da upari taštinu s neznanjem ili možda ministrica i njezini adlatusi ne znaju kako se piše zakon.
Ministarstvu se žuri s "novim" OZ-om, tako da čini proceduralne propuste?
Nakon odluke Ustavnoga suda kojom je OZ iz 2014. suspendiran, ministrica je odlučila svima pokazati kako njezino ministarstvo umije izraditi novi zakon, i to brzinom svjetlosti. Obustava primjene OZ-a iz 2014. stupila je na snagu 16. siječnja, a Ministarstvo socijalne politike i mladih već je 4. veljače objavilo prvi nacrt novoga zakona! U 13 radnih dana! Iako propisi obvezuju predlagatelja da prvo provede raspravu o tezama zakona koji kani donijeti, oni su to proveli tek toliko, i to nakon upozorenja javnosti. Zbog toga su paralelno imali tobožnju javnu raspravu i o tezama i o samom tekstu Zakona. Poštovanje procedure, koja bi trebala biti jedna od osnovnih poluga vladavine prava, izostalo je, došlo je do vladavine bezakonja i sve to ukazuje na ozbiljne sumnje u dobre namjere i poštovanje struke. Nakon četiriju kvazijavnih rasprava, Zakon su zgotovili u tri radna dana i po tome taj propis može ući u Guinnessovu knjigu rekorda. Nacrt propisa na 306 stranica s 563 članka izrađen je u šest dana. Tako obiman zakonski tekst ni genijalni um ne može stvoriti u tako kratko vrijeme. Nijemci su svoj Građanski zakonik s početka 19. stoljeća pisali 20 godina i uz izmjene vrijedi i danas.
Je li to tek neznatno popravljen suspendirani OZ?
Novi prijedlog zakrpao je rupe koje su „vrištale" u prethodnome propisu – primjerice: dob za stjecanje punoljetnosti (ali ne i da se poslovna sposobnost stječe i roditeljstvom prije 18. godine); ipak su se vratili na ranija rješenja o mogućnosti utvrđivanja majčinstva; nestao je umrli majčin muž koji je trebao dati suglasnost na priznanje očinstva kao i pravne osobe koje bi se skrbile o djetetu. No, uglavnom se izmjene odnose na zamjenu istoznačnica (npr. suglasnost i pristanak), zamjenu mjesta subjektu i predikatu, brisanje glagolskih imenica... Ostalo je mnoštvo propusta, praznina, nedorečenosti i neprihvatljivih rješenja.
U javnoj raspravi istaknuti su opet brojni prigovori?
Jedan od propusta je što Ministarstvo nije javnosti predočilo popis pisaca primjedaba, ali nije ni prihvatilo više od 90% prijedloga javnosti. Usprkos zakonskoj obvezi, nisu obrazložili zašto pojedine prijedloge nisu prihvatili, a i kad jesu to je često ispod razine. U javnu raspravu su se javili: jedno tijelo državne vlasti, četiri pravne osobe s javnim ovlastima, jedan predstavnik Crkve, pet udruga i 19 fizičkih osoba. Na ukupno 315 prijedloga, Ministarstvo se 30 puta očitovalo „prihvaća se", dva puta „djelomično se prihvaća", čak 268 puta „ne prihvaća se", dok se na 15 prijedloga propustilo izjasniti. Neshvatljivo je da je Ministarstvo odbilo čak 76 prijedloga socijalnih radnika i svih 13 prijedloga osam odvjetnica koje se bave obiteljskim pravom. Javnosti nisu prezentirana sva očitovanja – njih 14, čak petina, a neka su samo ugrubo prepričana. Zašto bi se držali procedure kad je iz vrha Ministarstva na javnoj raspravi rečeno „Ove su stvari [kod] koje ne možemo držati se strogo propisane procedure"?
Kako tumačite da se na Vladi nitko nije zabrinuo?
Jako je pozitivno što pojedini ministri govore da se odluke Ustavnoga suda moraju poštovati, no očito se toga svi ne pridržavaju, već i dociraju Ustavnome sudu. Vlada mora djelovati kao cjelina, no izgleda mi da je riječ o partikularnim interesima i borbi za utjecaj. Vjerojatno funkcioniraju „obilježivši svoj teritorij" u koji drugi ne zalaze. Čudi me to sve skupa, jer vjerojatno ipak prate reakcije javnosti i među njima postoje stručni ljudi, poneki su i pravnici, i trebali bi kolegi(ci) u Vladi ukazati na nepravilnosti. Šteta što su popustili neuvjerljivoj i nestručnoj argumentaciji ministrice. Izgleda da je riječ o monologu ministarstva prema ostalima u Vladi, a i prema javnosti.
Čiji je novi prijedlog OZ-a?
Javnosti nije poznat sastav radne skupine za izradu OZ-a 2015. iako je bilo nekoliko izravnih upita, a na to ih obvezuje propis. Ministarstvo je više puta odbilo otkriti tu važnu činjenicu, pa proizlazi da je to fantomska radna skupina. Najvjerojatnije je da su službenici u ministarstvu malim škarama prekrajali OZ iz 2014., uz vjerojatne konzultacije s nekima iz prethodne radne skupine, krijući ih, jer su valjda glavni krivci za propast prethodnoga zakona.
Koliko će nas koštati dođe li opet do rušenja zakona?
Želim vjerovati da zastupnici u Hrvatskom saboru imaju mudrosti da prepoznaju kamo ovo vodi te da neće prihvatiti ovakav zakon ni u prvom čitanju. Ako ipak ne budu postupali prema savjesti nego prema stranačkoj stezi, oni će biti uzrok novoga vala ocjena ustavnosti, jer stvarnoga društvenog i stručnog dijaloga ni o tezama ni o nacrtu novoga zakona nije bilo i u stvari je riječ o istovjetnome propisu. Ostaje još mogućnost da i predsjednica Republike zatraži ocjenu ustavnosti. Kad kažete „rušenje zakona" to nije primjeren izraz, jer je bolje ne izglasati loš zakon, nego da nastane silan trošak njegovom primjenom. Dovoljno je reći da će trebati vještačiti tisuće osoba koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti da bi se dobio, a mislim da to čak nije ni moguće, stupanj njihova djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti. A to stoji pojedinačno oko 5000 kuna. A gdje je sve drugo? Cijenu poigravanja i trošak za državni proračun nije moguće doznati ni ocijeniti jer je Ministarstvo socijalne politike i mladih uskratilo i javnosti i Saboru: kao prvo, iskaz procjene učinaka propisa; kao drugo, obrazac PFU o trošku provedbe zakona; i treće, u Prijedlogu zakona, u poglavlju Ocjena sredstava potrebnih za provođenje zakona, koliko novca treba da se zakon provodi. Ne znam kako će ministar financija reagirati na ovo, odnosno zašto nije već u Vladi?! Stoga njih treba pitati da pokažu predračun i polože račune, da se to raspravi i vidi koliki bi dodatni trošak iziskivala još jedna ocjena ustavnosti.
Kao da im je cilj prije izbora izazvati još jedan sukob Vlade i Ustavnog suda kako bi se prikazali žrtvom?
Ne znam kome bi trebao sukob Vlade i Ustavnoga suda? Prije bih rekla da u ovome slučaju ministrica tvrdoglavo ustraje, sve kako bi se opravdala makijavelistička teza o sredstvu i cilju. A cilj je donijeti novi propis bez obzira na stvarne potrebe, mogućnosti, ustavna načela i ostalo. Žrtva je pravni poredak i konkretan čovjek na kojeg će se zakon primjenjivati.
Može li javnost shvatiti o kakvom bi političkom debaklu tada bila riječ?
Smatrala sam da javnost mora biti obaviještena o tome što je čeka s ovakvim lošim propisom. Moja savjest znanstvenice se pobunila, pobunila se protiv utjecaja politike na donošenje propisa. Hoće li ova nova-stara situacija biti, kako vi kažete – politički debakl, potpuno mi je svejedno, ali stručna i ina javnost ima pravo znati što je istina. Činjenica je da, gledajući sa strane, kao da se aktualna vlast usredotočila da nas zabavlja pa da mi razmišljamo je li posrijedi riječ o političkoj diverziji ili samo o teškom nepoznavanju ustavnoga sustava i obiteljskoga prava. A čini mi se da je premijer svojedobno rekao da želi „uvesti red". Izigravanje odluka Ustavnoga suda nije u svijetu česta pojava, a kad je ima ona obilježava nerazvijene demokracije. Javnosti, pa i stručnoj, treba uporno objašnjavati po pravni poredak razorne posljedice takvih pokušaja i zato i ovaj put istupam u javnosti.
>> Milanka Opačić: Kad će izbori? Čut ćete na vrijeme
>> Odustalo se od izmjene načina utvrđivanja majčinstva
Čestitam profesorici Dubravki Hrabar na izboru dekanice Prvnog fakulteta. U skladu s prezimenom, samo hrabro.