Antun Tuna Osječanin, jedan je od nekolicine mještana Rajeva Sela koji su sve dane poplave, oko mjesec dana, ostali u svojim domovima iako je policija branila ostanak u kućama, čak i nasilno evakuirala ljude, uglavnom starije osobe koji nisu željeli otići bez obzira na opasnost.
- Ostalo nas je osam, ali zahvaljujući nama nije bilo više uginule stoke jer mi smo ih hranili kada su vlasnici otišli. Jedino sam izbivao dva-tri dana kada je policija rekla da će proglasiti karantenu za Rajevo Selo, ali sam se brzo vratio jer nisam mogao dozvoliti da moja i susjedova stoka gladuju. Bilo je hrane u kući pa nisam gladovao, a preko puta moje kuće je stožer vatrogasaca pa je bilo i društva preko dana. Noći su mi bile teške jer nisam mogao spavati i stalno su mi bile pred očima slike od prije poplave. Uspjeli smo ljudima spasiti meso iz zamrzivača. Policija je bila na oprezu i nisu dozvolili da netko, možda sa strane dolazi u selo i pljačka napuštene kuće. Jednom su uhvatili dvojicu i policajac ih je upitao kako se zove ulica u kojoj su tada bili, ali su rekli krivu pa su ih odmah priveli - priča Tuna dodajući kako je imao agregat pa je život u izolaciji ipak bio podnošljiv.
U Rajevu Selu je najviše stradao dio sela kojega zovu Padež jer on je najbliži mjestu gdje je pukao nasip i tu je bujica najvećom snagom poharala domove uništavajući sve pred sobom. Padež danas izgleda kao da je ovuda prošao rat. Starije kuće su srušene, na poljima debeli sloj pijeska što ga je nanio savski mulj nakon povlačenja vode.
- Najteže je bilo gledati stoku koju odnosi bujica, a ne možeš pomoći. Moj prijatelj Edin Voloder i ja smo ušli u zadnji trenutak u staju gdje su goveda bila vezana lance, a gazda je otišao. Na brzinu smo uspjeli jakim škarama prerezati lance jer bi se ugušila u vodi koja je nadirala. Prvo sam se pridružio momcima iz HGSS-a i vodio ih jer znam dobro naše selo. Evakuirali smo ljude, a poslije i životinje, doslovno pred bujicom jer neki stariji ljudi nisu željeli otići ne shvaćajući opasnost koja dolazi. Nas nekoliko mlađih smo ostali i hranili preostalu stoku, a dobro smo došli i kao vodiči. Bio sam u blizini kada je pukao nasip i odmah sam trčao selom i vikao da se spašavaju, a voda je nadirala iza mene pa nije ni bilo puno vremena. Znao sam što će se dogoditi jer dobro poznajem Savu, tu sam odrastao. Policiji nije bilo drago što smo ostali, ali gorskim spašavateljima i volonterima smo puno pomogli i neke poslove ne bi mogli bez nas. I u ratu sam ostao u svojoj kući, a kako bi me otjerala poplava - kaže Branko Blažević koji nije uspio ništa spasiti iz svoje kuće, ali je pomogao mnogima jer je u Rajevu Selu bio svih mjesec dana poplave.
