Osim slatinskoga branitelja Josipa Penzera, čija djeca nisu dobila stipendije (o čemu se pisalo prošli tjedan), kao okupani hladnom vodom osjećaju se i hrvatski branitelji Ivan Šop iz Gornje Rašenice i Mirko Filak iz Poljana nedaleko od Grubišnoga Polja, nakon što su doznali da ove godine njihove kćeri srednjoškolke Karolina i Valentina neće primati stipendiju od 400 kuna koje taj iznos mjesečno dotira Fond za stipendiranje djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
Egzistencijalno ugroženi
Šop kaže da su zahtjeve podnijeli još u studenom 2010., a dosad nisu dobili nikakav službeni odgovor. No, kako bi riješio sve nejasnoće otišao je osobno u ministarstvo raspitati se.
– Ondje mi je službenica, pregledavši dokumentaciju grubo rekla da nisam dostavio potvrdu iz Porezne uprave o primanjima za kći, te da moj zahtjev stoga neće ni biti razmatran. Dodala je i da mi ne vrijedi ni žaliti se jer nikome u pet godina žalba nije riješena – kaže I. Šop, dodajući da je dobio isti odgovor kada je pitao i za Filaka.
Potonji priznaje da niti on nije dostavio potvrdu o prihodima za 2009. za kćer Valentinu kao što je natječajem traženo, no kao i Šop ne može shvatiti da samo zato zahtjev može završiti na strani kao nevaljao, a da ga se ne obavijesti da dio dokumentacije nedostaje.
– Telefonski poziv ili pismena obavijest bili bi dovoljni da nas se upozori na to – kaže Filak, na što Šop dodaje kako je državnog tajnika Zorana Komara čuo da na TV-u navodi da će se uvažavati naknadno dostavljanje dokumentacije. Očito je manji previd Šopa i Filaka, prouzročen svakodnevnom borbom za egzistenciju, bio dovoljan da čelična administracija njihov ionako slabašan kućni proračun dodatno stanji. Filak, kojemu je supruga preminula, živi s dvjema kćerima i majkom i primanjima od samo 1800 kuna mjesečno, a Šopovo domaćinstvo u kojemu je bolesna supruga, kći i punica, živi od 1500 kuna jer 2000 odlaze na otplatu kredita.
Kćeri odlikašice
– Naše su kćeri odlikašice. No, očito je lakše ograditi se nedostatkom dokumenata kako bi stipendije dobili imućniji od nas. Pa neka im, takvih je na popisu podosta! – zaključuje I. Šop.
I Karolina i Valentina žale zbog činjenice da će sad izostati novac koji im je pomagao za kupnju knjiga, školskoga pribora i drugih potreba za školu, a koliko je situacija nezavidna svjedoči podatak da Karolina ima samo jednosmjernu autobusnu kartu do 5 kilometara udaljene škole, a iz škole kući pješači.
