Uz primarnu pandemiju koronavirusa, svi smo, a posebno djeca i mladi, izloženi tihoj ili sekundarnoj pandemiji koja se odnosi na psihičko zdravlje. Pandemija je donijela niz novih stresora, a povrh toga dogodili su se i potresi koji su traumatski događaji. Sve to izaziva emocije, reakcije, zabrinjavajuće i teške misli i promjenu ponašanja koja se očituje u socijalnom distanciranju, a to je put kojim virus utječe na psihičko zdravlje, rekla je prof. Gordana Keresteš s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na online tematskom savjetovanju "Psihičko zdravlje djece i mladih za vrijeme pandemije i potresa" u organizaciji Saveza društava "Naša djeca" Hrvatske.
- Kako su nam djeca i što smo poduzeli po tom pitanju, ključna su pitanja. Nažalost, poduzeli smo malo i nedovoljno, ali još uvijek je trenutak da poduzmemo više kako bismo zaštitili psihičko zdravlje djece, po mogućnosti ga i unaprijedili, te da što ranije prepoznamo teškoće i da pomoć djeci bude što dostupnija - kazala je prof. Keresteš, napomenuvši da nije ugodno čitati europska izvješća koja govore da je Hrvatska među zemljama koje su najmanje učinile da zaštite mentalno zdravlje djece i funkcioniranje obitelji u pandemiji.
U istraživanjima koja su na Odsjeku provodili među školskom djecom pokazalo se da su djeca bila zabrinuta da se COVID-om ne zarazi netko njima blizak, više nego što su bili zabrinuti za sebe. Prošle godine u prosincu dvije trećine djece reklo je da im je život lošiji nego prije pandemije, dok ih je u lanjskom svibnju to reklo samo trećina, pa je vidljivo da, što dulje pandemija traje, djeca sve više osjećaju da im je teško. Više od 20% djece ima teškoće sa psihičkim funkcioniranjem koje zahtijevaju pomoć, i to više srednjoškolci i djevojčice.
Dr. Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, iznio je da djeci nedostaju prijatelji, druženje s vršnjacima i putovanja, a jedino im ne nedostaje zaljubljivanje, te da djevojčice teže podnose posljedice pandemije.
- U saniranju trenutačnog stanja nužno je žurno adresirati psihosocijalno stanje učenika i djece u vrtićima te odgojno-obrazovnih radnika, i to hitnom izradom sustavnih mjera i politika, te pokušati nadoknaditi odgojno-obrazovne gubitke. Naime, đacima znatno padaju motivacija i radne navike te imaju rupe u znanju. Zatim treba pokazati razumijevanje za povećanje zahtjevnosti posla svih zaposlenih u školama i vrtićima za vrijeme pandemije. A škole i vrtiće potrebno je držati otvorenim mjestima dijaloga i učenja, jer je pandemija posebno pokazala da odgojno-obrazovne ustanove u ovakvim kriznim situacijama, osim obrazovne, imaju i moraju imati svoju socijalnu funkciju. Škole i vrtići moraju (p)ostati mjesta učenja, odrastanja, zabave, druženja pa čak i zaljubljivanja - kazao je dr. Jokić.
>> Pogledajte i ovaj video: Daroviti učenici ne mogu vise čekati - na nastavi se dosađuju!
Što se čeka sa ukidanjem maski u školama?