Dr. Mirjan Damaška, profesor usporednog prava na prestižnu sveučilištu Yaleu i stručnjak za zapovjednu odgovornost, nedavno je na poticaj premijerke Jadranke Kosor imenovan savjetnikom predsjednice Vlade Republike Hrvatskeza odnose s međunarodnim sudovima i zastupnikom Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u postupku koji se vodi u povodu tužbe Hrvatske protiv Srbije za genocid.
Kako je došlo do tih dviju odluka?
Povod za imenovanje zastupnikom Hrvatske bio je odlazak dr. Ivana Šimonovića na dužnost u UN. Budući da je ta dužnost nespojiva s položajem zastupnika Vlade RH koju je bivši ministar obnašao, trebalo mu je naći zamjenu. Premijerka je izabrala mene, no nije se to dogodilo preko noći jer već su se neko vrijeme povremeno sa mnom konzultirali o problemima koji su se za Hrvatsku pojavljivali na međunarodnim sudovima. Posljednji je primjer te moje aktivnosti sudjelovanje u redigiranju dokumenta u vezi s izručenjem Kapetana Dragana Hrvatskoj. Čini mi se da se J. Kosor odlučila da se ta moja povremena aktivnost formalno potvrdi. No nije riječ o nekom plaćenom radnom mjestu, nego o počasnom položaju na kojem sam premijerki Kosor zahvalan. Kao što sam činio u prošlosti, tako ću i ubuduće biti spreman pomoći domovini savjetom kad god budem smatrao da imam nešto korisno reći.
I engleski odvjetnici
Jeste li već počeli s pripremama za odgovornu funkciju zastupnika u postupku protiv Srbije zbog genocida?
Uskoro ću početi s radom na tom predmetu jer sam ugovorom vezan za jedan u posao u Sj. Karolini u drugom tjednu kolovoza. No u postupku zbog genocida marljivo već radi naš tim u kojem je osim hrvatskih pravnika i povjesničara i određen broj engleskih odvjetnika. Gordan Markotić iz Ministarstva pravosuđa organizira sve poslove.
U nas se često spominje mogućnost da proces zbog genocida završi nagodbom Hrvatske i Srbije. Ima li za to izgleda?
O tom ne bih htio govoriti. To je stvar politike koja nije u mojoj nadležnosti. Moja je zadaća učiniti sve što mogu da hrvatska tužba uspije, a da srpska protutužba bude odbijena. Rekao bih samo toliko da mi nagodba ne izgleda vjerojatnom, barem dok Hrvatska ne odgovori na srpsku protutužbu. U protivnom, moglo bi se to u nekim krugovima protumačiti da RH dopušta srpsku tvrdnju da je Domovinski rat bio genocidan.
Teška zadaća
Kakvi su onda izgledi u procesu o genocidu?
U vezi s parnicama uvijek sam se protivio stvaranju optimistične atmosfere koja može donijeti teška razočaranja. Čini mi se, međutim, da su izgledi za uspjeh srpske protutužbe minimalni. No to ne znači kako će dokaz da je Srbija počinila genocid biti lagan. Postoji, naime, važan raskorak između pravnog i laičkog pojma genocida. Prema laičkom shvaćanju, na primjer, genocid je ubijanje velikog broja ljudi neke etničke skupine. S pravnoga stanovišta to nije dovoljno. Treba još dokazati namjeru počinitelja da se ubojstvima uništi ta etnička skupina na tom području. Ako je namjera počinitelja da se zvjerstvima članovi skupine uplaše pa da zbog toga bude “etničkog čiščenja“, ili pak da se ubojstvima smanji borbena sposobnost skupine, postoji u pravnom smislu zločin protiv čovječnosti, ili ratni zločin, ali ne i genocid. Pred hrvatskim je timom, dakle, teška zadaća. No siguran sam kako ćemo učiniti sve što možemo da se ta zadaća uspješno izvrši.
Nedaj se HRVATSKA ,nedaj se RODE,jos nije daleko do SLOBODE.