Subota 14. travnja
Marš za znanost kao marš na Hrvatsku
Opreme tekstova o Maršu znanosti obavještavale su nas koje su poznate osobe sudjelovale. Među najviše isticanima bili su Vesna Pusić i Boris Jokić, uzorni za takav prosvjed. Vesna Pusić je i znanstvenica te je objavljivala knjige, a evo kako je njezinu knjigu „Demokracija i diktature. Politička tranzicija u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi“ recenzirala Mirjana Kasapović. Respektabilna politologinja napisala je da se Pusićkino remek-djelo ne može “na žalost, ubrojiti u respektabilne priloge tranzicijskoj teoriji”, da ne razlikuje “temeljne pojmove političke teorije”, da su opisi stanja u pojedinim zemljama “činjenično netočni” i “proizvoljni” te da se u “sociološkoj produkciji... nalazi pri njezinu kvalitativnom dnu”. I po tome, i po izjednačavanju krivnje za rat, i zbog toga što je Tuđmana optužila za agresiju na BiH, i po besramnom, lažnom opanjkavanju Vice Vukojevića da je silovao Bošnjakinju u logoru u BiH, na tom bi dnu mogla činiti “znanstveni” dvojac s Borisom Jokićem koji u doktorskoj disertaciji “naučno” tvrdi da su referendum i saborske odluke o samostalnosti Hrvatske krivi za agresiju JNA. Marš za znanost kao marš na Hrvatsku!
Nedjelja 15. travnja
Ljevičari se hrane mitom o svojoj progresivnosti
Tko je nedemokratičan? Naravno, desnica, konzervativci, i kad god i kako god pobijede na izborima – ljevičari prosvjeduju. Tako je u Hrvatskoj bilo od 1990-ih do danas. Ljevičari još od Francuske revolucije smatraju da oni, silom ili milom, uvijek moraju biti na vlasti jer samo oni štite interese naroda – koje uvijek iznevjere. Pa ako treba poubijati milijune ljudi – ništa zato, njima je uvijek sve oprošteno. I tako je širom svijeta. Primjera je napretek, a od najnovijih ističu se prosvjedi protiv Trumpa koji traju od dana kad je pobijedio na izborima do danas, zatim protiv Kurza u Austriji i sada protiv Orbana u Mađarskoj. Činjenice govore da konzervativne vlasti uglavnom uvijek unaprijede gospodarstvo, poboljšaju standard građana i ojačaju svoje države, dok su učinci lijevih na vlasti – obratni. No ljevičari se svakodnevno hrane mitom o svojoj progresivnosi, slobodarstvu, unapređivanju ljudskih prava i drugim vrlinama koje politički protivnici nemaju. Ali kad je riječ o interesima društva, onda su na prvome mjestu – interesi lijevih elita kojima zapravo gubitak ili dobitak vlasti znači samo gubitak ili dobitak državnog novca.
Ponedjeljak 16. travnja
Plaši ‘ustaškom zmijom’, lovi ‘ustašku kunu’
Krilatice – tko je zampio – zampio je, koja je inačica Rojsove – tko je jamio – jamio je, sjećamo se iz vremena vladavine Ive Josipovića. Otkriće da tvrtka Emporion Josipovićeva prijatelja Marka Vojkovića zarađuje milijune na uslugama za ZAMP, kojemu je Josipović jedan od osnivača i koji štiti autorska prava glazbenika, razočarao je i najgorljivije lijeve zagovornike predsjednika i njegove “nove pravednosti”. Josipović se pravdao da on s Vojkovićem još nije bio prijatelj kad se njegova tvrtka pojavila kao partner ZAMP-a, nego je “samo... znao za njega, preko poznanstva s njegovom sestrom”. Jako uvjerljivo! Slavni pjevač Mišo Kovač u kolovozu 2012. otkrio je o ZAMP-u i Josipoviću još nešto: “ZAMP je najveća mafija u Hrvatskoj... Lani sam od njih dobio 16 tisuća kuna, a nedavno sam na televiziji čuo da je predsjednik (Josipović, nap. M.I.) zaradio dvostruko više od mene. Ne znam koje hitove on ima, a dobro se zna što sam ja učinio za domaću scenu”. Sada su komercijalne radijske postaje žestoko reagirale na povećanje nameta ZAMP-a za hrvatsku glazbu koju emitiraju, a u ZAMP-u kažu da je to samo dogovoreni svakogodišnji rast poreza do postotka s kojim su se svi složili. Bit je cijele priče – plaši “ustaškom zmijom”, lovi “ustašku kunu”.
Utorak 17. travnja
Komadini su antifašizam i Udbine likvidacije
Ova se tema vrlo često ponavlja, ali se ustrajno ponavljaju i javni istupi ljevičara na koje treba ustrajno odgovarati. Zlatko Komadina upravo reče da bi zabranio Thompsonov koncert u Kostreni nakon odgode najavljen za kraj travnja jer nije “pobornik ničega što koketira sa zabranjenom ikonografijom”. Kao što se zna, zakoni nigdje izrijekom ne spominju ni ustaške ni komunističke simbole, ni ovu ni onu ikonografiju. Ali Komadina i drugi ljevičari htjeli bi da se načelne zabrane odnose samo na ustaške oznake i pokliče, a komunistički i partizanski su – antifašistički. Antifašizam je kad Tito o smicanju razoružane hrvatske vojske i civila u govoru u Ljubljani 1945. godine kaže: “Likvidirali smo dvjesto tisuća bandita, a još smo toliko zarobili.” Antifašistički su zloglasni zatvori na Golom otoku i u Staroj Gradišci, u kojima su politički zatvorenici sramoćeni, ponižavani, izgladnjivani, mučeni, prepuštani bolestima i ubijani. Antifašističko je Udbino ubijanje političkih emigranata u Njemačkoj i drugdje. Kad je u Zagrebu iz naziva jednog trga uklonjeno ime glavnog krivca za te zločine, Tita, onima koji su to učinili poručio je na Facebooku: “Sram vas bilo!” On je to mogao napisati jer sam srama nije imao, kao što ga nema ni sada kad bi zabranio Thompsona.
Srijeda 18. travnja
Ne treba očekivati novu 1968., nego novu 1971.
Braco Dimitrijević kaže: “Živimo u vremenu potpune dezorijentacije i mladi misle da je ovakav društveni sistem prevladan. Zato kažem da očekujemo novu 1968.” Poznate osobe, i kad imaju 70 godina kao taj razglašeni konceptualni umjetnik, vole se poistovjećivati s mladima, s nevinošću, buntovništvom, progresom, budućnošću, elanom. U Hrvatskoj se prije može očekivati nova 1971., i s mladim i sa starijim sudionicima, na primjer, s desecima tisuća onih koji hrle na Thompsonove koncerte i koji su ista publika kao na prosvjedima protiv Istanbulske konvencije. To je neka vrsta novog Hrvatskog proljeća, ali s tom razlikom što je na čelu pokreta 1971. bio tadašnji politički vrh, dok današnja HDZ-ova vlast pod Plenkovićevim vodstvom baštini one političare koji su ga ugušili – Bilića, Dragosavca, Šuvara... I surađuje s njihovim partijskim nasljednicima, SDP-om i drugim ljevičarima. Zajedno izglasavaju protunarodne odluke u Saboru, ljevičari zabranjuju Thompsona, Božinovićeva policija protiv njega podnosi prijave, a od početka koalicije s HNS-om, pa i otprije, uz svesrdnu pomoć lijevih medija Plenković čisti vlast i HDZ od nepoćudnih na isti način na koji su nakon sloma Hrvatskog proljeća uklanjani “nacionalistički” kadrovi.
Četvrtak 19. travnja
Zalud su predsjedničini vapaji, Vlada to ne čuje
U predsjedničkom uredu trenutačno preseljenom u Šibensko-kninsku županiju Kolinda Grabar-Kitarović dramatično je još jednom upozorila na iseljavanje iz Hrvatske: “Samo lani iz Hrvatske se iselilo 80.000 ljudi... Što je to ako ne izvanredno stanje koje traži izvanredne mjere? Nemamo više vremena... Treba nam konkretan akcijski plan za demografski oporavak. Pozivam Vladu i Sabor da se potpuno posvete tom pitanju.” Zalud su ti vapaji. Pogledajte Plenkovića, Dalićku, oba Marića, Tolušića, Ćorića, Jandrokovića... kako kipte od zadovoljstva, kako stalno mašu povoljnim pokazateljima koje onda za dan-dva opovrgnu pokazatelji iz službi i statistika EU, kako s visine ironiziraju one koji im se usprotive. Sada je više nego jasno da ova vlast namjerno po nečijem scenariju uništava Hrvatsku. Samo takva vlast može proizvoditi stanje u kojem će u svom jednom mandatu otjerati gotovo pola milijuna ljudi u inozemstvo a u moguća dva mandata – gotovo milijun, ili gotovo četvrtinu stanovništva. I pri tome biti zadovoljna. I isticati svoje uspjehe, koji su i uspjesi njezinih gospodara iz Europske unije. Tko vlada Hrvatskom? Izvršna vlast koja zemlju vodi u ponor i predsjednica koja sve to uočava i ništa ne može.
Petak 20. travnja
Vidim Plenkovića i Jandrokovića u šetnji...
Odlazeći iz afričkih kolonija Francuzi su ih obvezali da im plaćaju porez za infrastrukturu koju su im sagradili u vremenu u kojem su ih pljačkali, pa se tako godišnje iz 14 afričkih zemalja u francuski proračun slije 500 milijardi dolara. Ako neki državnik odbije plaćati taj namet, dobije metak u čelo! Iz tog proračuna plaćaju se i troškovi francuskog veleposlanstva u Hrvatskoj, a u tim troškovima bilo je i financiranje LGBT slikovnice “Moja dugina obitelj”, o kojoj je bilo podosta sporova. Izdavač, udruga “Dugina obitelj”, upravo ju je predstavila djeci u sisačkoj Narodnoj knjižnici i čitaonici. Eto prvih plodova ratifikacije Istanbulske konvencije! Navodno je bilo prosvjeda roditelja koji zahtijevaju da se prestanu “uznemiravati naše obitelji i uništavati djetinjstvo našoj nevinoj djeci”. Osobno nemam ništa protiv takvih izdanja, jedino mi smeta što spomenuta slikovnica nije financirana hrvatskim novcem, jer ipak nismo francuska kolonija. Ali neki đavolčić u meni stalno mi umjesto ilustracija iz slikovnice na kojima se homoseksualni parovi drže za ruke i vode dijete, pred oči podvaljuje sliku na kojoj se za ruke drže Plenković i Jandroković dok sretni šeću Maksimirom nakon ratifikacije Istanbulske konvencije.
Nažalost, gospodin Ivkošić je apsolutno u pravu! Hrvatska je još uvijek u glavinjanju od 1945. do 1990. Politiku vode komunistička i partizanska djeca koja razmišljaju kao i njihovi očevi a medije i kulturu bivši Poletovci sa završenom "šuvaricom". Tu počinje i završava hrvatska znanost, hrvatska kultura, hrvatska politika. Tu počinje hrvatska tuga i hrvatska tragikomedija. Tu počinje a gdje će završiti, to nitko ne zna.