Na obiteljskom stolu obitelji Modronja na zagrebačkom Jarunu nalazi se povrtna juha, pohane šnicle, paprike punjene krumpirom i lukom, salata, rajčica, razne pite, urmašice i čokoladni kolač.
Šareni objed ipak nije preobilan. Svako je jelo majka Sakin napravila u manjim količinama. I pazila je da skuha nutricionistički uravnotežen obrok. Jer na umu joj je da će se jesti petnaestak minuta prije 21 sat, odnosno kad zađe sunce. A prvo što će staviti u usta toga dana je voda te dvije do tri datulje, odnosno hurme.
Tako, naime, nalaže tradicija. Time će započeti svoj iftar i prekinuti post toga dana. To je tek dio slavljenja ramazana mlade muslimanske obitelji Modronja, koja na prvi pogled ne odgovara stereotipima. Moderni su i urbani, majka Sakin čak je i članica benda Mavi kan (tur. plava krv), u kojem rade jazz interpretacije sevdalinki. No ipak se tradicijskih običaja taj deveti mjesec u islamskom, lunarnom kalendaru, koji je ove godine počeo 27. svibnja, pridržavaju do najsitnijeg detalja. Sveti je to mjesec za pripadnike te vjeroispovijesti jer je u njemu počela prva objava Kurana prije više od 1400 godina. Post je tako praktična dužnost muslimana već više od 14 stoljeća te treći od pet stupova islama.
Mladi drže do tradicije
– Ove godine vrijeme posta prilično je dugo, a od iftara do sehura, jela pri samom kraju noći, okvirno imamo svega pet-šest sati za konzumaciju jela i pića. Vrijeme u kojem smijemo konzumirati hranu je, primjerice, protekli tjedan počelo oko 20.45, nekoliko minuta više-manje ovisno o danu, a završavalo oko 2.30 sati iza ponoći.
S obzirom na tu, ali i činjenicu da je mjesec ramazan u ljetnom periodu, s povišenim temperaturama zraka, jako je bitna konzumacija vode, koju također ne smijemo piti tijekom dana – kaže Sakin Modronja, profesorica informatike u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, koja čini treću generaciju muslimana koji žive u Zagrebu.
U obiteljskoj kući uz Sakin posti te iftari i njen suprug Sanel, a u prvom obroku toga dana pridružuju im se i djeca – 13-godišnja Adna, 10-godišnji Ensar i 9-godišnji Imad. Oni, pak, ne poste. Spadaju, naime, u skupinu muslimanske zajednice koja je izuzeta od posta.
– Osim djece, ne trebaju postiti ni osobe koje rade teške fizičke poslove ili su struke koja zahtijeva veliku koncentraciju, primjerice doktori. Tu su još i trudnice, dojilje, bolesnici, iznemogli od starosti... – objašnjava Sanel Modronja. Nakon iftara slijedi večernja molitva akšam-namaz, a prije nego što odu na počinak, klanjat će se još jedanput. Jacija-namaz peta je molitva u tom danu.
– Te su molitve propisane i tijekom cijele godine, ali tijekom ramazana je pojačan ibadet, odnosno vjerovanje. U tih mjesec dana možemo reći da se vraćamo na ispravan put, s kojeg znamo skrenuti u užurbanom tempu života. Postiti znači i biti bolji te paziti više na svoje ponašanje nego inače. Nema svađa, ljutnji, seksualnih zadovoljstava, pušenja...
Osim toga, u ramazanu je milost dragog Alaha povećana pa se tada može dobiti oprost za sva loša djela. No nećemo znati jesmo li ga dobili dok ne dođemo pred njega – kaže Sakin Modronja dodajući da svaki pripadnik muslimanske zajednice nestrpljivo čeka ramazan. Za ramazan tako kažu da je došao najljepši gost. U tih mjesec dana pojačano se čita i Kuran, a predviđeno je i da se cijela knjiga prođe za ramazana. Izuzetno se pobožnim smatra, kažu Modronje, nahraniti siromašne i ponuditi im iftar.
– Zato se za vrijeme ramazana u zagrebačkoj džamiji prikuplja novac za iftar svih onih koji si ga ne mogu priuštiti. Na taj način se kroz ramazan solidariziramo s ljudima koji nisu u mogućnosti kupiti hranu. Osim toga, post u ramazanu uči nas da učimo biti strpljivi – pričaju Modronje.
Iftar ponekad obavljaju samo u krugu svoje obitelji, no znaju se i okupiti i u krugu prijatelja proslaviti završetak posta toga dana. Baš protekli tjedan obilježili su 25. obljetnicu Dana bijelih traka, kada su srpske vlasti u Prijedoru naredile Bošnjacima i Hrvatima u tom gradu da svoje domove obilježe bijelim zastavama ili čaršafima te da prilikom kretanja na javnim mjestima na rukavima nose bijele trake. Taj dan zajednički su iftarili u džamiji, što je bilo posebno važno Sanelu, koji je u Zagreb došao za vrijeme Domovinskog rata 1992. godine upravo iz Prijedora. Mladi supružnici aktivni su u zagrebačkoj džamiji, u kojoj su se i upoznali.
– Puno mladih muslimana drži do tradicije, a naš islamski centar okuplja sve one koji ne žele izgubiti svoj kulturni identitet. Moji roditelji držali su omladinski klub u džamiji dvadeset godina. Tamo smo se u tinejdžerskim danima družili i provodili vrijeme – kaže Sakin, koja je na susrete odlazila iz samog centra Zagreba, s Tomislavova trga na kojem je odrasla.
Od osnovne škole, gotovo dvadeset godina, pjevala je i u Arabeskama, ženskom zboru osnovanom pri zagrebačkoj džamiji. U Zagrebu je proslavila gotovo svaki ramazan, a nikada ni njoj ni njenom suprugu Sanelu, kažu, nije bio problem postiti. Zbog posta ne odgađaju društvene obaveze u vrijeme ramazana i ne smeta im kada njihovi prijatelji koji nisu muslimanske vjeroispovijesti jedu oko njih.
– Najteže je prva dva dana, kad se tijelo privikava na post, no kad si posložiš stvari u glavi, onda sve “ide” – kaže Sakin Modronja dodajući da je nedavno djecu vodila na utakmicu i sjedila u društvu u kojem su majke pile kavu.
– Kavu inače pijem svaki dan po četiri-pet puta, no tada mi nije smetalo što drugi piju, a ja ne. Najdraže mi je uživati uz šalicu kave nakon iftara, na način kako su to činili naši preci – s kockicom šećera koju umačemo u kavu – kaže Sakin, dok njen suprug Sanel dodaje da je i sam nedavno vodio poslovne partnere obiteljske firme vezane uz građevinu na ručak. Oni su jeli, ali on ne.
– Kada objasnim, svi to shvate i nitko ne zamjera. Čak se prema činjenici da postimo i ne želimo prekidati post odnose s poštovanjem – kaže Sanel Modronja. Ne smeta im ni kuhati ručak za djecu u vrijeme dok poste.
– Jedino što ne možemo isprobati okus hrane. No zato su nam oni kušači kad treba provjeriti salinitet ili nešto slično – kažu Modronje. Prije nego što počne ramazan, kažu, preispituju se i nisu sigurni hoće li post moći izdržati. No već kad dođe 17. noć ramazana, koja se svečano obilježava u džamijama diljem svijeta, ponosni su kad shvate da su već prošli pola puta u bitki sa samim sobom.
Ta 17. noć ramazana, koju zovu i Lejletu-l-Bedr, jedna je od najznačajnijih u svetom muslimanskom mjesecu. Tada se prisjećaju dana kada se 624. godine na obroncima brda Bedr, blizu grada Medine, dogodila prva bitka u povijesti islama i predstavlja jednu od najvećih pobjeda muslimana, a ključna je za muslimane u ranim danima te vjere. Povijest bilježi da je tog dana, 17. ramazana, 300 muslimana na čelu s posljednjim Božjim poslanikom Muhamedom pobijedilo 900 neprijateljskih boraca, politeista iz Meke koji su bili neprijateljski nastrojeni prema tadašnjoj novoj vjeri islamu.
Zbog toga što su na Alahovu putu savladali premoćno jaču vojsku, bitka je u povijesti islama ostala zabilježena kao bitka u kojoj se odigrala otvorena božanska intervencija. Bitka na Bedru stoga simbolizira borbu između vjere i nevjere ili istine i zablude. Smatra se da je najznačajnija poruka bitke za današnje muslimane čvrsto uvjerenje u Alahovu pomoć, bez obzira na snagu i spremnost neprijatelja njihove vjere. S neprijateljskim se stavovima prema svojoj vjeri muslimani bore i danas. Odnosno, kažu Modronje, bore se s pogrešnim predodžbama o islamu.
– Ne volimo kad nas poistovjećuju s Islamskom državom, odnosno ISIL-om. Sami su si nadjenuli to ime, koje nije ni pravi naziv za te zločince. To nije pravi islam i ograđujemo se od svega što rade. To nema veze s islamskom vjerom. U samom Kuranu stoji ajet, rečenica koja govori – tko god ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet. Tko god spasi jednog čovjeka, kao da je spasio cijeli svijet – slažu se Modronje.
Zabrana vjernicima
Supružnike smeta i što mnogi muslimanska imena povezuju s terorizmom.
– Kad se prošli mjesec alkoholizirani vozač u New Yorku zabio u ljude na Times Squareu, okarakterizirali su ga kao neuračunljivu osobu, a da se taj vozač zvao Ahmet ili slično, već bi bio terorist – kaže Sakin Modronja. Osim toga, ISIL-ovci, smatraju supružnici, krivo interpretiraju Kuran. Džihad, borba na Božjem putu, ne znači ubijati, već suočavati se svaki dan s izazovima svakodnevice i svjedočiti vjeru svojim djelima, onako kako je u Kuranu propisano.
– Otići po namirnice u trgovinu, u kojoj gotovo ništa nije halal i paziti da se kupi ono što odgovara zakonitostima islama – to je džihad – objašnjava Sakin, koja u životu, jednako kao i njen suprug, nije okusila svinjetinu. To je meso, naime, zabranjeno jer je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Alahovo ime. No muslimani vide veliku mudrost u nekonzumaciji svinjskog mesa jer se s vremenom dokazalo da je svinja uzročnik teških oboljenja, životinja koja se hrani i strvinama, jede svoj izmet i u njemu se izležava. Zbog toga je njeno meso loše kvalitete, teško za probavu i opasno za zdravlje.
– Nisu reci u Kuranu propisani tako da se nama vjernicima otežava svakodnevni život, već zato što se smatra da se tom zabranom čovjeku čini dobro – kaže Sanel Modronja dodajući da, osim što nisu jeli svinjetinu, nikad nisu popili ni kap alkohola. Muslimanima je sve to, kažu Modronje, tako prirodno i jednostavno, a vjeruju da njihov način života razumiju i oni koji nisu njihove vjere.
– Ako naiđemo na neku diskriminaciju, to je uglavnom znak neupućenosti osobe s kojom komuniciramo. Doduše, nikad nismo u Zagrebu doživjeli veće neugodnosti. Jednom se kćer u školi prepirala s kolegama jer su joj nešto spočitnuli oko naše vjere, no nakon toga je profesorica sve učenike povela u posjet islamskom centru.
Sve je do edukacije – kaže Sakin Modronja. O islamu se i sami supružnici Modronja educiraju svakodnevno, a svoju vjeru nastoje približiti svima oko sebe. Već objašnjavanjem zašto poste čine dobro djelo, a dobro je djelo i ustrajati u ramazanu sve do 25. lipnja, kada završava. Tada nastupa ramazanski Bajram.
Najavljuje ga još jedna bitna noć u ramazanu, tri dana prije samog Bajrama. U 27. noći 610. godine u pećini Hira na brdu Nur, nedaleko od Meke, spušten je, naime, Kuran na zemaljsko nebo i Muhamedu je objavljeno prvih pet ajeta iz poglavlja El-Alek. Nakon ovog događaja Muhamedu je Kuran postupno objavljen u iduće 23 godine. I tu će se noć Modronje okupiti s kumovima i rodbinom u džamiji. I poželjeti da isto učine već sljedeće godine. Jer 27. noć prvenstveno je noć želja, blagoslova i najvećih poklona.
i zato me zaboli. ajd pa sad napisi kako slave bozic I uskrs u s. arabiji, bahreinu, kataru....