Ovih je dana vodstvo HNS-a valjda bilo pod stalnim stresom, pred izuzetno uznemirujućom dilemom, trebalo je izabrati stranačku čelnu osobu, birati između Vesne Pusić i Pusić Vesne! Kao i nekoć, kada je za predsjednika HNS-a biran Radimir Čačić kao jedini kandidat, tako je i sada jedinom bila Vesna Pusić. Ne bi to čudilo kada se Hrvatska narodna stranka ne bi stalno predstavljala kao “stranka građanske Hrvatske”, pa i kao mjerilo demokracije. Ponovnom kandidaturom samo jedne osobe za stranačku predsjednicu, HNS se vratio u mlađe kameno doba demokracije. Ponovno, eto, imamo “zatvorene liste” kao u doba “druga Tita”, kao u vrijeme vlasti Savke Dabčević-Kučar!
Još u sumrak komunizma počelo se kritizirati liste s jednim izbornim kandidatom. Zbog kritika tih “zatvorenih lista” smijenjeno je kompletno uredništvo nekadašnjega politički liberalnoga tjednika “Danas” na čelu s legendarnim Jožom Vlahovićem. Od tada je prošlo trideset godina, u međuvremenu smo doživjeli i nestanak komunizma i titoizma, pa i višestranačke izbore, no sablast “zatvorenih lista” ponovno se vraća. I to u strankama koje neprestano mede o demokraciji! Po čemu se danas Vesna Pusić, glede izbora za stranačku predsjednicu, razlikuje od Savke Dabčević-Kučar?! Kao i nekada dok je vladao “demokratski centralizam”, dok je Savka kao kandidatkinja za predsjednicu CK SKH nije imala protukandidata, tako i sada protukandidata nije imala ni Vesna Pusić. Nitko se unutar HNS-a nije javio da kaže nešto protiv nedemokratskih principa u stranci koja samu sebe smatra neporecivo demokratskom. U vodstvu HNS-a kao da su mentalni klonovi. Svi slično razmišljaju, pričaju i gestikuliraju! Niz je klonovski sličan, od Radimira Čačića do Ivana Vrdoljaka. Unatoč svemu tome, ta se stranka, mimo svih razložnih činjenica i rezona, održava u vrhu politike, uz vlast i na vlasti.
S nešto karikiranog pretjerivanja moglo bi se reći da HNS danas ima ministara kao i članova! U koalicijskoj vlasti HNS zapravo drži najvažnija ministarska mjesta: gospodarstvo, kulturu i vanjsku politiku. Dok je još bio u vlasti, kao “prvi potpredsjednik Vlade”, kao primus inter pares, Čačić se doimao kao da je on premijer, a ne Zoran Milanović. Čačić je umješnom stranačkom propagandom pretvoren u gospodarskoga genija. Sada se najbolje vidi koliki su bili njegovi ekonomski i upravljački dosezi. PR voditeljici HNS-a bi zbog tog javnoga dojma o HNS-ovoj političkoj važnosti trebalo dati još nepostojeću nagradu za propagandu. Uspjela je politički minornu stranku prodati kao neporecivu političku vrijednost i demokratsku veličinu.
Slično kao i HNS, o sebi misli i SDP, koji se hvali da je u politiku uveo “visoke demokratske standarde”. A od tih velikih demokratskih načela ostala je jedino inokosna kandidatura Zorana Milanovića za predsjednika SDP-a te ekspresno smjenjivanje ekološke ministrice Mirele Holy zbog pokušaja političkoga nepotizma. Bivša je ministrica vjerojatno zbog toga i postala unutarstranačka oporba premijeru Zoranu Milanoviću, s također već smijenjenim kandidatom za zagrebačkog gradonačelnika Davorom Bernardićem, koji je od stranačke zvijezde u usponu na brzinu pretvoren u zvijezdu padalicu. Kandidat za gradonačelnika Zagreba Rajko Ostojić, uvevši u svoj izborni program i političku doskočicu da je Milan Bandić “grijeh SDP-a”, zapravo je kritizirao i stranačkoga predsjednika. Ta se kritika još izravnije odnosi na nekadašnjega predsjednika SDP-a, pokojnoga Ivicu Račana. Stranački gubitnici Mirela Holy i Davor Bernardić te mogući gubitnik Rajko Ostojić, združeni tim činjenicama, doimaju se sada kao unutarstranačka partijska frakcija. Njihovo toleriranje bit će test SDP-ove stranačke demokracije. Kada se biralo stranačkoga predsjednika, takve demokracije nije bilo. Jednako kao ni u nedavnom izboru Vesne Pusić. Uvođenjem “zatvorene liste” i izborom Vesne Pusić, HNS se vratio u vrijeme Pusićkine političke pomajke Savke.
>> Pusić briše sve Čačićeve tragove: Ovo su novi ljudi u vrhu HNS-a
