1. Okupiti sve parlamentarne stranke kako bi se stvorio konsenzus o temeljnim nacionalnim pitanjima
Možda bismo i mi mogli u miru početi razgovarati samo o činjenicama. Zato bi pobjednik predsjedničkih izbora trebao poraditi na pripremi konsenzusa o ključnim pitanjima u državi, okupiti sve parlamentarne stranke kako bi se stvorio konsenzus o temeljnim nacionalnim pitanjima. Od reforme javne uprave, teritorijalnog ustroja nadalje, kako svaki potez vlasti ne bi nailazio na otpor oporbe i onda kad to nikome ne koristi. Tada bismo konačno možda mogli provesti ključne reforme i početi se ponašati razumno i na vlasti i u oporbi, iduća vlada imala bi lakšu poziciju. Ekonomist Ljubo Jurčić upozorava kako bi Hrvatska, da nema turizma, bila na razini Rumunjske i Bugarske. Šteta što se ekonomisti nisu oglašavali češće i žešće kad su kola kretala nizbrdo. Nikome ne bi trebalo biti u interesu da bilo koja hrvatska vlada bude neuspješna.
2. Postići konsenzus među strankama o regionalnom preustroju
Ne postoji ekonomsko opravdanje za više od 600 lokalnih jedinica od kojih gotovo tristo ne može funkcionirati bez dotacija iz Vlade, a stotinjak ih svojim prihodima ne može skupiti ni za plaće zaposlenih. Dvije najjače stranke nisu pokazale veći interes za decentralizaciju, pa bi jedan od prvih zadataka novog predsjednika trebalo biti stvaranje konsenzusa o novom lokalnom ustroju. HDZ je posebno osjetljiv na županije, koje su, izvan svake ekonomske logike, skrojene prema volji i napucima predsjednika Tuđmana. Većina stručnjaka za regionalni razvoj i državnu upravu tvrdi da treba prepoloviti broj gradova i općina te ih grupirati u nekoliko regija, a nakon toga dati im veće ovlasti i sredstva na upravljanje. Nijedna stranka nema snage da takvu reformu provede samostalno i dužnost je predsjednika da ih dovede za isti stol i privoli na konsenzus.
3. Potaknuti konsenzus o mirovinskom sustavu
Odnos u kojem jedan umirovljenik dolazi na jednog radnika nijednoj vladi ne daje puno manevarskog prostora pri budućim odlukama o mirovinama, pa bi, premda to nije prva nadležnost predsjednika, posao osobe koja je na čelu države trebao biti dogovor o svim promjenama koje se tiču mirovinskih prava. Mirovinska reforma u kojoj je dio doprinosa usmjeren u privatne mirovinske fondove i dandanas je jedina reforma u zemlji oko koje je stvoren konsenzus svih političkih stranaka. Zahvaljujući tom konsenzusu desetak milijardi eura ušteđevine u drugom i trećem mirovinskom skupu jedina su opipljiva imovina radnika stvorena zadnjih desetak godina s kojom će se već nakon 2020. godine dopunjavati mirovine. One za veliku većinu umirovljenika jesu male, ali ako ne bude posla bit će još i manje.
4. Pokrenuti inicijativu za ustavno ograničenje rasta javnog duga
Rješenje kojim bi predsjednik prisilio Vladu na fiskalnu štednju i reforme sustava u smjeru učinkovitije uprave je i ustavno ograničavanje stope javnog duga u BDP-u. Na takvo su se rješenje odlučile mnoge države, među prvima Poljska koja je granicu javnog duga ograničila na 60 posto. Hrvatska je zakasnila za tako nisku granicu jer je dug opće države, prema podacima HNB-a, u rujnu skočio na 256 milijardi kuna, što je oko 78 posto, ali bi se u Ustav kao cilj moglo postaviti kontinuirano smanjivanje granice javnog duga do 60 posto, a potom daljnje ograničenje njegova rasta. Možda bi ustavni zakon imao veću težinu za domaće političare, a svakako bi bio dobra poruka EU koja bi u proljeće Hrvatsku zbog neposlušnosti mogla financijski kazniti.
5. Inicirati okupljanje poduzetnika
S obzirom na to da je pad gospodarstva sve veći problem, a da pri tome Vlada ne ulaže dovoljne napore, veću ulogu u svojoj ovlasti trebao bi poduzeti predsjednik. Prije svega formirati jaki savjetnički tim ekonomista – stručnjaka uz suradnju poduzetnika – koji će brzo predložiti mjere kojima se može pospješiti rast i zaposlenost i iznijeti ih potom Vladi, koja može biti nosilac njihove provedbe. Imamo uspješnih poduzetnika koji su vođenjem svojih tvrtki pokazali da je rast moguć, pa bi njihove probleme i prijedloge predsjednik trebao poslušati. Ali i surađivati s njima, da vidi gdje imaju šansu i pomoći im nekom vrstom lobiranja tijekom posjeta stranim zemljama.
6. Pokrenuti inicijativu za konačno integriranje Vukovara
Je li vrijeme da se Vukovar ujedini, da grad ne bude podijeljen na hrvatski i srpski tako da hrvatska djeca idu u vrtić Vukovar I, a srpska u Vukovar II, da jedni idu u školu ujutro, a drugi poslijepodne? Navodni privilegij srpske manjine očito se okrenuo protiv manjine, djeca odrastaju u podijeljenom gradu s nevidljivim zidom, kao da je na snazi apartheid. Može li se konačno srušiti vukovarski zid? Mitropolit Porfirije u božićnom razgovoru za Novu TV kaže kako je za to da djeca ponovo zajedno krenu u školu. Međutim, u Beogradu se i dalje Srbi u Vukovaru koriste za neke interese beogradskih vlasti, Ivica Dačić zbija šale s ćiriličnim pločama, kao da strašne opsade Vukovara nije bilo. Možda bi pomoglo javno okupljanje poduzetnika koji bi bili pozvani da uz državne olakšice otvore tamo koje radno mjesto?
7. Inicirati Dayton 2
Hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini treba biti još aktivnija. Nije dovoljno da samo provodimo naputke Europske unije i SAD-a, nego trebamo imati jasan plan za koji treba pridobiti saveznike. Naravno da Hrvatska ne može solirati u BiH i ići mimo interesa EU i SAD-a, ali to nikako ne znači da treba ići u drugi ekstrem pa da uopće nema jasnu nacionalnu politiku u BiH kao što je to bilo za vrijeme mandata Stipe Mesića. Zapad je zainteresiran za promjene na "zapadnom Balkanu", što Hrvatska treba iskoristiti da poboljša položaj hrvatskog naroda u BiH. Možda je vrijeme da se na dvadesetu godišnjicu Daytonskog sporazuma pokrene inicijativa o Daytonu 2 koji bi ponovo definirao geopolitički status BiH, ali i njezino unutarnje uređenje. Sazrelo je vrijeme da se ozbiljnije razgovara i o hrvatskom entitetu u BiH. Hrvatski predsjednik može biti jedan od bitnih kreatora tih promjena.
8. Pokrenuti raspravu o rješavanju problema siromaštva djece
Taj problem treba prioritetno rješavati jer je prema podacima Unicefa više od 27 posto djece u Hrvatskoj siromašno. Na djeci se ni u krizi ne smije štedjeti jer ćemo, inače, kao društvo, imati dugoročne socijalne posljedice. Stručnjaci upozoravaju da odrastanje u siromaštvu nosi brojne rizike za zdravlje djece i da siromašnija djeca ostvaraju niže razine obrazovanja, koje je najbolji put da izađu iz začaranog kruga siromaštva roditelja i izbore se za bolji život. Na svoju i dobrobit cijelog društva.
9. Potaknuti konsenzus o pronatalitetnoj politici
Bez dobre pronatalitetne politike postat ćemo zemlja staraca u kojoj sutra neće tko imati raditi za naše mirovine s obzirom na to da se ubrajamo među 15 najstarijih nacija na svijetu. Kako bi se izbjeglo izumiranje demografi su izračunali da je nužno da se rađa barem 55.000 djece godišnje, a u Hrvatskoj je 2013., pokazuju podaci DZS-a, rođeno samo 39.939 djece. Ugledni demograf prof. dr. Anđelko Akrap ne ističe slučajno da od 12 najrazvijenijih europskih zemalja, njih devet ima dobru demografsku sliku, osobito skandinavske zemlje, Nizozemska, Francuska, koje imaju dobru obiteljsku pronatalitetnu i socijalnu politiku prema ženama. Nećemo demografski problem riješiti useljavanjem stanovništva jer ga samo na taj način nisu riješile ni razvijenije zemlje, pa tako jedna Njemačka nema povoljnu demografsku sliku.
10. Ponuditi rješenje za blokirane građane
Ni Ivo Josipović ni Kolinda Grabar-Kitarović u prvom krugu kampanje nisu spominjali ni deložacije ni blokirane građane niti su za njih nudili rješenja. Te su dvije teme postale top-teme oboje kandidata kad su vidjeli da je Ivan Vilibor Sinčić na tome osvojio 16,42 posto glasova. Svakako, jedan od prvih poteza pobjednika mora biti paket mjera koje će predložiti Vladi ne bi li se pomoglo ljudima koji su u financijskim blokadama, kao i onima kojima prijete deložacije iz jedine nekretnine. Iako predsjednik nema izravnih ovlasti za te probleme, itekako može snagom svog autoriteta tražiti javnu raspravu i privoljeti Vladu da se posveti njihovu rješavanju. Također, treba propisati jasne i pravedne kriterije kako se među one kojima bi se pomoglo ne bi provukli oni koji ne spadaju u kategoriju onih kojima valja otpisati dugove i spriječiti deložacije iz jedine nekretnine.
>> Transparency International Hrvatska: Sada je trenutak za građansku odgovornost
Uz dužno poštovanje think tanku VL, a što bi trebala raditi Vlada - ako ste "Pantovčaku" pripisali sve te dužnosti, cijeli grozd njih!? Ustavna ovlaštenja Predsjednika su relativno skromna, a smatrate da bi trebao biti antibiotik širokog spektra, uključivo anulirati osobne dugove građana - u jednoj državi gdje je biti debt friendly (sklon dugovima) i trajbati novac uokolo po birtijama i Shopping centrima, zamalo dominantan životni stil...