Bivši diplomat i stručnjak za suvremenu Rusiju i istočnu Europu, prof. dr.sc.Branko Caratan, gostovao je u petak u studiju Večernjeg lista gdje je analizirao prvih sto dana rata u Ukrajini.
POGLEDAJTE INTERVJU:
Danas je stoti dan ruske invazije na Ukrajinu. Što mislite o cijeloj situaciji i što se promijenilo od predikcija s početka rata?
Promijenilo se puno toga. Prvotni plan ruskog predsjednika Vladimira Putina očito nije uspio. Krenuo je silovito i agresivno na više frontova. Očekivao je da će osvojiti Ukrajinu u nekoliko dana svrgnuti postojeću te postaviti sebi odanu vlast. Međutim, taktički je Rusija pogriješila. Ne može se voditi toliko frontova u velikoj zemlji punoj motiviranih branitelja. Sada je sasvim jasno da je taktika dijametralno suprotna. Sve snage premještene su na istok odakle Putin želi spojiti liniju Donbas-Krim. Taj plan Putinu će svakako biti i karta s kojom će trgovati na pregovaračkom stolu. Međutim tu treba voditi računa i o ekonomskim interesima SAD-a, političkoj stabilnosti EU, novostvorenim snažnim odnosima Moskve i Pekinga te unutarnjim problemima s kojima će se Rusija zasigurno suočiti. Svi ti faktori ipak će otežavati Putinove planove u pregovorima.
Kako komentirate ekonomske i političke sankcije koje je Zapad nametnuo Rusiji?
Svima treba biti jasno da sankcije ne zaustavljaju rat. I Kuba je praktički bila sto godina pod sankcijama, Sjeverna Koreja je stalno pod sankcijama, Iran također... Sankcije kratkoročno ništa neće promijeniti. One su zamišljene da djeluju dugoročno. Njihov smisao je izolirati rusku državu i rusku ekonomiju što će posljedično dovesti do pada standarda i predaje. Međutim i tu se dogodio jedan paradoks. Moskva je unatoč svim sankcijama sa Zapada uspjela stabilizirati valutu, ojačati izvoz u druge države i biti samodostatna država zatvorenog tipa. Čini se da su sankcije više naštetile Europi nego Rusiji. Osim toga vidjeli smo i da su paketi sankcija uspjeli unijeti nemir u euroatlantskom području. Mađarska je za sebe uspjela izboriti privilegiran status kod Putina unatoč protivljenju Bruxellesa...
Ne vjerujem da će Rusija ići u agresiju na jugu. Svjesni su da sa svojim ljudstvom ne mogu pokrivati toliko širok front. Ne treba zaboraviti na činjenicu da je Ukrajina najveća europska država koja je do početka rata imala 44 milijuna stanovnika. Ruske snage sada su koncentrirane na Donbas u kojem napreduju 500 metara dnevno ali ipak napreduju. S druge strane, Ukrajinci pružaju otpor i trpe velike gubitke. Predsjednik Volodímir Zelenski kazao je da na bojišnici dnevno život gubi oko 100 vojnika. To znači da je Ukrajina do danas izgubila oko 10 tisuća vojno sposobnih ljudi. To su strašni gubici koje je teško nadomjestiti. Pogotovo u državi koja je ostala bez strateške infrastrukture koju su uništili Rusi.
I Rusi također trpe strašne gubitke... Tko će onda iz ovog sukoba izaći kao pobjednik? Hoće li ga uopće biti?
Vjerojatno će tu biti riječi o nekakvoj vrsti zaleđenog konflikta kakvog imamo priliku vidjeti u izraelsko-palestinskim odnosima. Dakle, intenzitet rata se smanjio ali sporadični incidenti i netrpeljivosti trajat će godinama, ako ne i desetljećima. Trenutno se među znanstvenicima i analitičarima vodi važna globalna tema. Jedni smatraju da mira ne može biti bez pobjede Ukrajine dok drugi tvrde da samo pregovori i određeni ustupci s obje strane mogu dovesti do stabilnosti. Međutim, kad pričamo o drugoj varijanti treba imati na umu da je previše interesnih sfera umiješano u ovaj sukob i da to nije baš najjednostavnija metoda. Tu je SAD, EU, NATO, Kina... Svi imaju svoje ekonomske i geopolitičke interese.
Da bi postojali pregovori koji će Putina sjesti za stol onda mu se prvo treba nešto konkretno ponuditi. Linija razgraničenja u Ukrajini nije nešto što bi zadovoljilo Putina. Naravno da je sada u interesu Moskve ukidanje sankcija i omogućivanje energetskog eksporta. Trenutno se vodi rat i teško je za očekivati da će ijedna strana prva pristati na ustupak jer bi to značilo polako priznavanje poraza koje dovodi do demoralizacije stanovništva. Ključnu riječ mogli bi svakako imati njemački kancelar Olaf Scholz te francuski predsjednik Emmanuel Macron. Oni usmjeravaju tempo europske politike i veliki su državnici koji bi mogli raditi na primirju uz prihvaćanje i afirmaciju svačijih interesa u toj igri. I europskih i američkih i ruskih.
Što za svjetski politički poredak znači rat u Ukrajini? Tko će izaći kao skriveni pobjednik?
Sve se iz temelja promijenilo. Za vrijeme Hladnog rata postojali su sporazumi i nuklearna protuteža. Danas smo kao društvo ušli u regresiju. Previše se olako prijeti i raspoređuje nuklearno naoružanje. Iz ovog rata će kao pobjednik izaći Kina. SAD već odavno ne gleda na Rusiju kao na svog glavnog oponenta. Nakon ovog rata gledat će još i manje. Kina je ostala neutralna u ovom ratu i pragmatično je monetizirala sankcije koje je Zapad nametnuo Rusiji. Moskva je postala ekonomski ovisna o Pekingu.
CIJELI INTERVJU POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU S POČETKA TEKSTA!
Koliko ima nazovi analitičara. Ovaj je još bio poznat kao uzoran član CK SKH.