SUB :: 4. svibnja
Još jednom je ispred zagrebačkoga HNK udruga Krug za trg organizirala skup na kojem je zahtijevano da se ime Trga maršala Tita promijeni u Kazališni trg. Ovaj put s jednom novošću – nabrojene su stranke koje jesu i nisu za promjenu. Za brisanje sadašnjega naziva izjasnili su se HDZ, sve pravaške stranke te, bude li konsenzusa, Bandićeva nezavisna lista. Protiv su SDP, HSS, HSLS i Hrvatski laburisti. Znači li to da Milanović, Hrg, Kosor i Lesar odobravaju masovna ubojstva što su ih na križnim putevima učinili partizani pod Titovim zapovjedništvom? Da odobravaju Goli otok na koji su bez suda i obrane kao životinje transportirani informbiroovci i “informbiroovci” te tamo mučeni i ubijani na način nezapamćen u povijesti? Da odobravaju Staru Gradišku i druge kaznionice u koje su trpani politički nepoćudnici? Da odobravaju ubijanja političkih emigranata u Njemačkoj i drugdje? Da odobravaju jednopartijsku državu u kojoj nije bilo stranaka, slobodnoga kandidiranja i izbora?
Ta su pitanja i te kako važna za današnju politiku u Hrvatskoj. Jer, ako spomenuti političari i stranke odobravaju ono što su činili Tito i komunisti, i u demokraciji su do određenih granica i pod prividom zakonitosti spremni ponavljati njihov stil i teror, moralne, kadrovske i druge kriterije. A to među ostalim znači organiziranu prevlast partizanskih i komunističkih potomaka i ideoloških baštinika u svim važnijim institucijama i medijima. Djeca komunizma danas vode Ustavni sud, Vrhovni sud, Državno sudbeno vijeće, Državno odvjetništvo, policiju, HRT, Vladu i državu. Odricanje od Tita za njih bi bilo odricanje od zaštite iz prošlosti, odricanje od njihova smorazumljivog, neupitnoga prava da dominiraju u društvu. Kad Zoran Milanović govori o crnokošuljašima on hoće oživjeti strah svojih političkih protivnika od zlodjela kakva su činili komunisti s Titom na čelu. A zastrašivanje je posljednji, najnečasniji i najkukavičkiji argument državnika.
Stoga Titovo ime na najljepšem zagrebačkom trgu, u antifašističkim proslavama i u pozitivnoj simbolici iz prošlosti koju promiču ljevičari ostaje kao prijetnja, kao oštri pas čuvar crvenih povlastica. Hrvatski bi ljevičari brisanjem njegova imena izgubili povijesni oslonac. On je suprotnost crnokošuljašima, kad bi njega nestalo, iz lijevih bi pričina nestali i oni. A u svemu nesposobni Zoran Milanović više ne bi imao u koga uprijeti prstom kao u glavnog grešnika u zemlji koju vodi u potpuni gospodarski slom, dužničko bezizlazje, siromaštvo i demografsku katastrofu. I kad je riječ o lijevim povlasticama i kad je riječ o demoniziranju “fašista” kojim se pozornost odvraća od ponora u koji zemlja ide – Tito dobro dođe. I sve dok ne dođe do toga ponora Hrvatska će biti trg maršala Tita, a dalje će biti – ponor maršala Tita.
NED:: 5. svibnja
Premijer ti je prijatelj – imaš dobitnu kombinaciju
Pišu novine da će Vlada tvrtki svoga bivšeg člana Radimira Čačića ponuditi izvansudsku nagodbu po kojoj bi joj za sporne radove na zgradi Ministarstva vanjskih poslova dala još osam milijuna kuna. Čačić je tvrdio da mu Ministarstvo nije sve platilo, a Ministarstvo je uzvraćalo da je zbog probijanja rokova i loše obavljenog posla zapravo dužan Čačić. Ali lako je kad je novac ničiji, to jest državni, a premijer ti je prijatelj. Čačića je Zoran Milanović još u oporbi štitio. Tvrdio je da za tragediju u prometnoj nesreći u Mađarskoj, za koju je osuđen na zatvor, nije kriv on nego poginuli jer nisu bili vezani. I u ovom slučaju krivac je poginuli, to jest država, koja sada navodni dug plaća Čačiću, a on joj je svojedobno, prouzročivši stečaj Coninga, ostao dužan 51 milijun kuna, što joj nikad nije platio. Ni nagodbom ni u lisičinama.
PON :: 6. svibnja
“Čišćenjem savjesti” ne pomaže se sirotinji
Protiv nepravednih ovrha i deložacija ustala je priopćenjem i biskupska komisija Iustitia et pax: “Država ne smije svoje građane pljačkati, otuđivati im imovinu i kažnjavati ih jer su kolateralne žrtve krize koju nisu prouzročili, za razliku od mnogih onih koji sada hladno zarađuju na sirotinji uzimajući joj i ono malo što ima.” Biskupi traže da se dužnicima ne uzima više od trećine primanja, da im se ne otima jedini stambeni prostor u kojem žive, da se obuzda industrija naplate dugova a pokrene industrijska proizvodnja te tako sačuva socijalna država. Naravno, vlast ih neće poslušati, jer to i ne želi i ne može, ali barem će Crkva imati “čistiju savjest”. Mnogo djelotvorniji od “čistije savjesti” mogao bi biti radikalan raskid s vlašću jer ona radikalno gazi sva bitna kršćanska načela. Zauzimati se za sirotinju a istodobno s političkim moćnicima pripadati društvu različitih povlaštenih elita toj sirotinji suprotstavljenih nije nimalo kristovski.
UTO :: 7. svibnja
Zadnja riječ nasilja vlasti nad čovjekom
Ako je istraga ustanovila da nije bilo policijskoga nasilja nad živim Markom Azapovićem, sigurno se krajnje nemoralno ministar Ranko Ostojić ponio prema mrtvom navijaču “Hajduka” čije je ime odjeknulo u cijelom navijačkom svijetu. Umro je prirodnom smrću a ne zbog “postupanja policije”, rekao je Ostojić, dodavši kako su razlog zatajenja srca mogli biti opijati i lijekovi. Otkud ministru opijati kad ih dotad nitko nije spominjao, ni liječnici, ni rodbina, ni prijatelji? Iz želje da se žrtva oblati a policija i time iskupi. No upravo je to čini još sumnjivijom. Ali kao baštinik komunizma Ostojić misli da nasilje vlasti i nad čovjekom i nad istinom uvijek ima zadnju riječ.
>> Nalaz potvrdio: Azapović je umro od trovanja Tramadolom
SRI :: 8. svibnja
Lako Srbiji, tamo su na vlasti “crnokošuljaši”
Koji podaci! U prvom tromjesečju ove godine industrijska je proizvodnja rasla 5,2 posto, BDP 1,9 posto, izvoz je veći 22 posto a uvoz stagnira pa je za četvrtinu smanjen trgovinski deficit. Samo u ožujku izvoz je dosegao gotovo milijardu eura! Tako je zemlja i službeno izišla iz recesije u kojoj je bila cijelu prošlu godinu. Ta zemlja nije Hrvatska nego – Srbija. Sadašnja je srbijanska desnica na vlast došla kasnije od ljevice u Hrvatskoj i trebalo joj je relativno malo vremena da gospodarstvo gotovo preporodi. Ali lako je njima u Srbiji, nisu im kao Zoranu Milanoviću smetnja “crnokošuljaši” u koje hrvatski premijer upire prstom kao u glavnu nevolju u zemlji. Tamo su, naime, “crnokošuljaši” – na vlasti!
>> Hrvatska još čeka svog \"fiću\" – Srbiju je Fiat izvukao iz recesije
ČET :: 9. svibnja
Pupovčeva banka Srbima povratnicima ni kune
Pupovac i novac čine sve dramatičniji dvojac, pišu internetski portali. Predsjednik Josipović je lani prosvjedovao što se Pupovčevu Srpskom narodnom vijeću već pet godina daju milijunski iznosi iz proračunske zalihe umjesto da se manjine za taj novac natječu dobrim projektima. Protiv su Pupovčeva monopola na proračunska sredstva istupile i neke srpske udruge, a vrhunac je njegove ljubavi za novac propast Tesla Banke, koju je osnovao prije dvije godine. Neki su njeni dužnosnici u zatvoru, neki su podnijeli ostavku, a banka je u golemim dugovima. Ni kune nisu iz nje dobili Srbi povratnici radi kojih je osnovana. Bijesni su i neki hrvatski ulagači i neki srpski značajnici u Hrvatskoj, a Pupovac se nada da će opet pomoći država preko HBOR-a. Na HTV-u je jedan srditi Srbin izjavio – ovo je nova Fimi medija, pa bi država mogla “pomoći” i tako da Sanader i Pupovac iduću božićnu čestitku “Hristos se rodi” razmijene u rešetkastom dizajnu.
>> Pupovac od EU traži spas za posrnulu Tesla banku
PET :: 10. svibnja
I Kukuriku koalicija svoju plagijatoricu doktoricu ima
Kako vrijeme odmiče, sve su češće afere i nepodopštine u Kukuriku koaliciji. Evo slučajeva za koje je javnost doznala samo u posljednjih četiri, pet dana. Zamjenik Vesne Pusić Joško Klisović osramotio se kao šef hrvatske delegacije u Kazahstanu – u intervjuu novinarki agencije Kazinform nije znao odgovoriti na pitanje što je Hrvatska spremna ponuditi kazahstanskim investitorima. Inače je vjenčani kum Zorana Milanovića. A prijatelj Zorana Milanovića Dražen Kovač zbog nesposobnosti je smijenjen s mjesta člana Uprave kompanije Plinacro, no domalo ga je Vlada imenovala za člana Uprave Hrvatske lutrije. Doktorski rad kojem je mentor bila ministrica kulture Andrea Zlatar prijavljen je kao plagijat. Ali slučaj ima nastavak: ministrica je plagijatoricu zaposlila u svome ministarstvu. Sve u premijerovu stilu – rad i red!
