Nakon 27 dana teških i krvavih sukoba, sirijska vojska odana predsjedniku Basharu al-Assadu uspjela je slomiti otpor pobunjenika i zauzeti četvrt Bab Amr. U tim borbama, prema službenim podacima, poginulo je oko pet tisuća ljudi, a Bab Amr potpuno je razoren. Reporter Večernjeg lista posjetio je Bab Amr koji je za pobunjenike postao simbol otpora. Iako je prošlo sedam mjeseci od ulaska sirijskih snaga u Bab Amr, tragovi teških borbi vidljivi su na svakom koraku. Kuće i objekti koji nisu potpuno srušeni pogođeni su sa 10-ak projektila. Do prije rata u Bab Amru živjelo je oko 100 tisuća stanovnika, a danas ih je samo nekoliko tisuća i prisiljeni su živjeti doslovce u ruševinama. Kako su nam rekli stanovnici, mnogi objekti koji su pogođeni srušili su se te su stradali ljudi koji su u njima stanovali. Veći dio kvarta još je bez vode i struje. Stanovnici tog razorenog dijela Homsa ne žele razgovarati s novinarima jer strahuju od moguće osvete jedne ili druge strane.
>>Džihadisti su ulazili u kuće i ubijali sve koji su imali križ na zidu
Pojedinci koji su se zatekli na ulicama bježali su od nas i zatvarali se u kuće iz kojih su bojažljivo virili kroz prozore na kojima je umjesto stakla bio najlon.
– Nemojte me slikati, molim vas, ne slikajte mi djecu – skrivajući se iza rublja na razrušenom balkonu dovikivala nam je žena koja je nosila burku.
– Gađat ću vas kamenjem, ubit ću vas. Nemojte ništa tu slikati, razumijete li što vam kažem?
Sve za čokoladu
Kako se nismo obazirali na nju, žena i četvero njene djece primilo je u ruke kamenje kojega je bilo na razrušenom balkonu te su ga počeli bacati po nama. Vojnici koji su nas pratili i čuvali kazali su nam da je njezin muž bio jedan od vođa pobunjeničkih skupina te je ubijen u Bab Amru. Iako su se u susjednom kvartu Khaladije vodile žestoke borbe između pobunjenika i režimskih snaga, to nije zastrašilo djecu koja su izašla na ulicu i igrala nogomet unatoč upozorenjima vojnika koji su se tamo nalazili.
– Dosadno mi je, a što da radim doma? Zar ne vidiš da sam ja Messi i moram svaki dan trenirati – kazao nam je devetogodišnji dječak Ibrahim ponosno nam pokazujući svoj Barcelonin dres s imenom Messija koji je već bio u raspadnutom stanju.
– Je l’ te strah pucnjave?
– Ma striček, kakav strah, nije to ništa. Trebao si vidjeti dok su letjele granate oko nas. Dva mjeseca nismo mogli van iz kuće dok su borbe trajale. Mi smo navikli na to.
– Je li ti poginulo puno prijatelja?
– Striček moj, pola je moga razreda stradalo, i još druge djece. ‘Ajde, što si ti sad tužan? Daj mi sto lira da kupim čokoladu i sok, znaš koliko dugo nisam jeo čokoladu.
– Zar ima dućan tu?
– Pokazat ću ja tebi dućan, dođi – veselo je kazao Ibrahim shvaćajući da će dobiti čokoladu. Brzim koracima vodio nas je kroz ruševine i uske uličice te stao pokraj napola srušene zgrade u kojoj je napravljen improvizirani dućan.
– Evo ti dućan, ajde da vidim. Dopustio sam ti da me slikaš, a ti sad meni kupi čokoladu i sok. U jednom trenutku oko nas su se skupila djeca iz cijelog kvarta. Kada su dobili svoje čokolade, veselo su nas otpratili i poželjeli nam sretan put. Videći da ljudi bježe od nas, Ibrahim nam je hrabro potražio sugovornike, a onako usput nam je došapnuo da ne zna što je s njegovim ocem koji je bio s pobunjenicima te mu se izgubio svaki trag nakon ulaska sirijske vojske u Bab Amr te nas zamolio da se malo raspitamo o njemu.
Razrušeni hotel
– Ma što bježite, neće vam oni ništa. Oni su dobri ljudi. Razgovarajte s njima, dobit ćete i čokoladu – uz smiješak i namigivanje govorio je Ibrahim bračnom paru koji je bojažljivo virio kroz pukotine svoje razrušene kuće.
– Sve nas je u Homsu pogodila tragedija, a najviše smo stradali mi u Bab Amru. Nema nijedne obitelji kojoj netko nije poginuo – kazao je Subhie.
– Ovo je okrutan rat, ne znam što se događa s ljudima. Homs je najpoznatiji grad u svijetu po raznolikosti etničkih i vjerskih skupina. U njemu živi 80-ak vjerskih i etničkih skupina, a miješanih brakova je kao nigdje na svijetu i ne razumijem zašto sada ta mržnja i razaranja – istaknuo je Subhie, otprativši nas do našega hotela u kojemu smo smješteni. Hotela koji je, unatoč zvučnom i raskošnom imenu Grand Homs razrušen kao i pola grada, hotelu u kojemu danas nema ni struje ni tople vode, a u kojima sobe dijelimo s izbjeglicama čiji su domovi potpuno uništeni.
>>Do Homsa preko planine, prolaz je lakši uz hrvatsku putovnicu
Prvo tip se stalno govori kako je sve fotografirao,i da je se razrušeno kao Vukovar,na fotkama jdvije zgrade. Drugo,dijete u Siriji nema pojma što je lira,a od ovog reportera je tražio "sto lira",u Siriji samo znaju za sirijske funte i dolare. Točnije rečeno neznaju ni većina stanovnika nema pojma koliko vrijedi euro,a kamoli lira.