Sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća župljani 15 zaselaka Gornje Konjščine kupili su od Stjepana Biškupa malo imanje na kojemu se nalazila stara drvena kuća.
Sami je kupili
– Stanovnici sela skupili su novce, a imanje je kupil tadašnji župnik Ivan Horvat. Tak se to onda delalo, crkva ni imala novaca, živjeli su od priloga koje su davali župljani, a to je bilo prilično skromno jer ni mi nismo imali – ispričala nam je župljanka Vera Havojić.
Kuća je posvećena i nastala je kapelica u kojoj su se svake nedjelje i blagdanima održavale mise. Kapela je smještena na granici triju župa – Konjščine, Zajezde i Belca, pa su mještani mogli dolaziti na mise jer do svake od triju župnih crkava ima 10, 12 kilometara. Jedini put do kapele vodio je preko imanja Vere Prišćan, koja nije imala ništa protiv da susjedi kada idu na misu prolaze njezinim dvorištem, čak je o svom trošku dala napraviti novu lesu da ne prolaze kroz dvorište gdje je bila perad.
Nakon smrti Vere Prišćan, odnosno 2003. godine, njezino imanje kupio je Zagrepčanin Mirko Gregurić, koji je tamo boravio uglavnom vikendima.
– S vremenom mu je dosadilo da mu dvorištem prolaze kolone ljudi. Nakon početnog verbalnog negodovanja, Gregurić je 2005. lancima i lokotom zatvorio lesu pa su jednog Uskrsa vjernici razvalili lesu i uskrsni blagoslov dočekali pod policijskom zaštitom – ispričala nam je Vera Havojić.
Kaptolski odvjetnik
Cijela je priča završila na sudu, na kojemu župu zastupa kaptolski odvjetnik Jozo Čurić. Sud traje već pet godina, unatoč tomu što su se Kaptol i Gregurić u međuvremenu dogovorili o zamjeni zemljišta – Greguriću bi pripala čestica s kapelom, a on bi župi ustupio dio svog zemljišta uz cestu pa bi se sagradila nova kapelica. Ali tu se pojavila stara hrvatska boljka u obliku nesređenih imovinskopravnih odnosa.
A župljana, kojih je nekada bilo 50-ak, sve je manje i sada se pod stare dane, kada vjera postaje jača, nemaju kamo ići pomoliti. A nakon što pravna strana bude riješena, trebat će još dočekati i gradnju kapelice.
– Dio čestice na kojoj se kapela nalazi glasila je na treću osobu, a i stari kupoprodajni ugovor se zagubio, pa se sada sve iznova dela. Kad sam prije 27 godina došao u župu, u razgovoru s Verom Prišćan shvatio sam da je zadovoljna da ljudi idu na mešu pokraj njene kuće. "Vi hodite po mojem, ja po vašem, to je jedan grunt", rekla mi je. Sve je bilo riješeno prije mog dolaska i na pamet mi nije palo da s njom napravim neki ugovor jer sam zatekao takvo stanje, kojim su očito svi bili zadovoljni. Ide to sada kraju, samo polako. To vodi Kaptol, a kaptolski odvjetnik na sudu zastupa mene jer je pravna osoba, župa, a ne župni ured – kaže župnik Blaž Bartol.
Stvarno je to mogla biti masa naroda formirana u dugačke kolone ljudi koje su nedjeljom dolazile u ovu kućicu-kapelicu...