Europska unija prošle je godine obustavila sankcije Italiji zato što je imala proračunski deficit tri posto veći od ekonomske proizvodnje, odnosno BDP-a, ali bi opet mogla potpasti pod sankcije ako ne bude uvela nove rezove. Hrvatska je također prekoračila zadanih 3% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Europski povjerenik za ekonomska i monetarna pitanja Olli Rehn upozorio je Italiju da ne ukida porez na nekretnine jer bez novca dobivenog porezom na stanove mogla poremetiti odnos između deficita i BDP-a. Hrvatska Vlada namjerava uvesti porez na nekretnine, kao i druge poreze, kako bi popunila proračun. Parametri od 3% posto deficita i 60% državnog duga u odnosu na BDP uvedeni su 1992. u Maastrichtu.
Uveli ju socijalisti
No, kako se došlo do brojke tri? Ovih je dana talijanski list Il Sole 24 Ore, pozivajući se i na pisanje njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung i francuskog lista Aujourd’hui en France – Le Parisien, otkrio kako se došlo do brojke tri. Da bi 3% deficita na BDP bila dobra granica, odredio je Guy Abeille, dužnosnik francuskog ministarstva financija u vrijeme predsjedanja Françoisa Mitterranda osamdesetih godina. Poslije pobjede na izborima 1981. socijalisti na čelu s Mitterrandom povećali su deficit sa 50 na 95 milijardi franaka kako bi proveli predizborna obećanja. Kada je vidio da deficit previše raste, Mitterrand je zadužio Pierrea Bilgera, zamjenika glavnog revizora ministarstva financija, da donese neka pravila za držanje deficita pod kontrolom. Bilger je tada angažirao dvojicu mladih ekonomista i matematičara, Rolanda de Villepina i Guya Abeilla. Abeille, koji sada ima 63 godine, priznao je kako je do brojke od 3% u odnosu na BDP došao bez znanstvenog pristupa.
„Uzeli smo u obzir da je deficit tada iznosio 100 milijardi franaka, a to je bilo 2,6% od tadašnjeg BDP-a. Pomislili smo kako bi deficit od 1% bila preteška zadaća, a i onaj od 2% bi tadašnju vladu stavio u teškoće. Tako smo odredili da to bude 3% BDP-a.
Utvrdili smo brojku od 3% BDP-a u manje od sat vremena. Bez ikakve analize. Mitterrand je imao potrebu za nekom brojkom kojom bi zaustavio zahtjeve ministara koji su dolazili tražiti još novca. Osim toga, tri je lijepa brojka, povijesna te se njome pomišlja i na Sveto Trojstvo.“.
Danas su nove okolnosti
Tako je ta brojka uvedena u Francuskoj, te je kao francuski prijedlog u prosincu 1991. ušao kao parametar u kasnije potpisanim ugovorima iz Maastrichta. Na sličan način, bez proračuna i analiza, uveden je i drugi parametar, onaj od 60% državnog duga u odnosu na BDP. Njemački list FAZ prenio je izjavu tadašnjeg njemačkog ministra financija Thea Waigela prema kojem je Njemačku za uvođenje tih parametara uvjerio i francuski bankar Jean-Claude Trichet, iznijevši kako je na europskoj razini početkom devedesetih godina državni dug iznosio 60% BDP-a.
Dakle, bio je prihvatljiv i taj parametar. Ali se sada zaboravlja da je tih godina ekonomski rast, dakle BDP razvijenih europskih zemalja, iznosio čak 5%, a inflacija je bila samo 2%.
„U takvoj situaciji deficit je mogao iznositi najviše 3% godišnje da se ne prekorači dug od 60% BDP-a“, kazao je Waigel. Jean-Claude Trichet objašnjava da je 3% bio sasvim povoljan iznos za godišnji deficit ako se računa godišnji rast bogatstva od 5%.
