Zbog globalnih poremećaja, enormnog rasta cijena žitarica i energenata, transporta, stočne hrane i ostalih inputa u stočarskoj proizvodnji, koji su započeli s pandemijom koronavirusa, a muliplicirali se s ratom u Ukrajini, slijede nam još više cijene mesa i mesnih proizvoda na policama.
No kad bi potrošači znali što kupuju i domaće se bolje marketinški promoviralo, sigurno ne bi žalili da s kunom ili dvije više po kilogramu potiču domaćeg proizvođača i domaću proizvodnju umjesto tuđih viškova, upitnog porijekla, koje se na nesređenom hrvatskom tržištu nerijetko prodaju po duplo nižim cijenama nego u matičnim zemljama, čulo se na današnjem, trećem u nizu okruglih stolova Večernjeg lista "Kakvu hranu jedemo" - o stanju u hrvatskoj proizvodnji mesa, te promociji i označavanju domaćeg mesa i proizvoda od mesa.
Teško do stočne hrane
Jedna od najgorih stvari koje se mogu dogoditi državi poput Hrvatske, nedostatnoj u proizvodnji mesa, činjenica je da stočari teško dolaze do zemlje za proizvodnju hrane za vlastitu stoku. Žitarice stoga skupo plaćaju, a pitanje je, kad završi žetva, hoće li uopće i moći išta kupiti.
- Na sastanku s premijerom Plenkovićem još lani u kolovozu predlagali smo mjere i naglašavali problem nedostatka žitarica. No umjesto da država aktivira robne zalihe i otkupi kukuruz iz nadolazeće žetve nije se dogodilo ništa. Izvezli smo čak milijun tona! A ove godine, ne samo da nećemo moći reagirati jer je prodaja buduće žetve već ugovorena, nego ne znamo ni kakvo je trenutačno stanje po pitanju zaliha. Volio bih da mi netko kaže koliko danas imamo kukuruza, soje, pšenice... Hoće li država sada biti jaka i stopirati nove ugovore, ako nije lani, tako da stočarima predstoji velika borba da osiguraju dovoljno stočne hrane. Francuska, za razliku od nas, ne izvozi tako olako žitarice. U silosima mora biti zaliha za godinu dana, tek onda prodaju višak, a u nas žitarice ni ne vide silosa – kazao je predsjednik Hrvatske udruge proizvođača svinja Krešimir Kuterovac.
Predsjednik udruge Baby Beef Zvonimir Širjan smatra kako stočari ni ne mogu kupiti žitarice po sadašnjim cijenama. Stočna hrana u dvije godine je poskupjela 300%. Država nema novca kojim bi im to mogla kompenzirati – a nemaju ga ni stočari.
- Ministarstvo poljoprivrede otvorilo je natječaje za skladišne kapacitete, a iako se Croatiastočar zalagao da stočari dobiju 16 bodova pri natječaju, dobili smo 6. Očito je da je politika okrenuta tome da se domaći stočari onesposobe za skladištenje žitarica, a iako je više od 80% svinjogojske proizvodnje u trgovačkim društvima i 65% junadi, do danas nema odgovora ni naš prijedlog da se 10, možda i 25 tisuća hektara zemlje za koju su natječaji poništeni, stočarima da da na površinama koje su neposredno uz njihove farme zasiju kukuruz na jednu godinu – konstatirao je Širjan, ističući kako u takvim okvirima hrvatsko stočarstvo nema budućnost. A sličnih apsurda je i previše. Tko, primjerice, ima farmu u općini Gradec, a natječe se za zemljište u susjednoj općini Farkaševac, na natječaju neće dobiti ni boda. Tko na taj način želi obezglaviti hrvatsko stočarstvo, na dobrom je putu, poručio je.
Govoreći o trenutačnoj situaciji u sektorima stočarstva i proizvodnji mesa u Hrvatskoj, Zdravko Barać, ravnatelj Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane, potvrđuje kako je situacija pod utjecajem raznih negativnih zbivanja još od 2020. izrazito ozbiljna. Nastavilo se s ratom u Ukrajini, enormnim porastom cijena sirovina, transporta, električne energije, plina... Resorno ministarstvo priskočilo im je u pomoć raznim intervencijama na terenu, još od početka covida, usmjeravanjem potpora i novčanih sredstava ka najpogođenijim sektorima. Samo je kroz Covid krizu doneseno osam programa, od kojih je najveći, vrijedan 171 milijun kuna, bio potkraj godine, dok je za peradarsku proizvodnju izdvojeno 20 milijuna. Zbog kratkoće vremena za podnošenje zahtjeva, jedan dio stočara ostao je 'kratkih rukava' pa se prema peradarima išlo s još pet milijuna kuna, a ostalim stočarskim proizvodnjama s 31 milijun kuna dodatnih potpora.
Govori li se pak o cijenama, vidljiv je izraziti porast cijena svinjskog mesa posljednjih mjeseci, živih goveda i utovljene junadi, no one ne prate puno veće troškove u stočarstvu pa prihodi nisu ni blizu očekivanim, objasnio je Barać.
Baby Beef je potkraj lanjske godine govorio o čak 2 milijarde kuna gubitaka u sektoru tovne junadi, no Barać kaže kako se spremaju i novi programi, čak i aktiviranje mjere 21 po nekim drugim kriterijima, osim Covida, a donesen je i novi privremeni krizni okvir zbog rata u Ukrajini po kojem je primarnom proizvođaču moguće dodijeliti do 35 tisuća eura.
Koliko će to pomoći, primjerice, sektoru tovnog govedarstva, teško je reći. Širjan ponavlja kako se situacija samo pogoršava, a samo oni trebaju oko milijun tona hrana za stoku godišnje. Cijena žive stoke nikada nije bila veća, cijene su rasle 30%, no troškovi se ne mogu pokriti ni s tom cijenom.
- Ne treba očekivati da samo Ministarstvo poljoprivrede brine o nama, no mora se omogućiti da stočarski sektori steknu otpornost na udare na tržištu, da imaju dovoljno hektara za proizvodnju hrane za svoju stoku, a isto tako – i da se adekvatnim kampanjama i označavanjima potrošačima da do znanja kakvi su benefiti od kupnje domaćeg, strogo kontroliranog mesa, za koje se točno zna kakvo je i od koga je, te tako dodatno potakne domaća mesna industrija.
Iako najnoviji podaci DZS-a govore da je Hrvatska pala na manje od milijun svinja iz vlastite proizvodnje, Barać to opovrgava i tvrdi kako se ta brojka kreće oko 1,25 milijuna. No Kuterovac spočitava kako su svinjogojci nekonkurentni, a tržište neuređeno, podložno dampingu, te da se uredba o pravilnom informiranju potrošača krši u 50% slučajeva.
- Jedina smo država koja nije primijenila EU odredbu o uređenju tržišta iz 2013., a upravo ona govori o stabilnosti i otpornosti na krize, fer cijenama, standardima u trgovanju... Jedina smo država u kojoj se krši i pretpristupni ugovor, članak 102, pa se iz drugih EU zemalja u nas može dovesti roba koja je u RH duplo jeftinija nego na tržištu s kojeg dolazi – nabraja Kuterovac te dodaje kako je zbog svega toga prihod hrvatskih proizvođača manji 20-30% u odnosu na EU kolege.
- Kronično nam nedostaje i investicija, a mi novac trošimo na neke druge namjene. Fali nam i 30% novca po Covid programu u odnosu na ostatak EU, za zelenu energiju... - dodaje. Zbog svega toga, svaka kriza, par šlepera uvoznog mesa..., nama donosi velike probleme i pada proizvodnja. Slaven Ružić, predsjednik uprave PIK-a Vrbovec, kazao je kako se vidi da je covid kriza u zadnje dvije godine potaknula potpune promjene na tržištu i u navikama potrošača.
Šahovnica i na uvoznom
- To je sve akcelerirano sukobom između Rusije i Ukrajine ove godine, pa se vidi da tržištem danas više ne upravljaju fundamenti nego špekulacija i panika. Potrošnja mesnih proteina u Hrvatskoj ne pada, ona je stabilna i dugoročna, no vidljivo je da ljudi biraju meso koje je jeftinije. Mi ni lanjske ni ove godine nismo imali drastičniji pad proizvodnje. Vodimo brigu o svinjogojstvu i govedarstvu i nastojimo svu stoku kupiti iz domaćih izvora.
Godišnje je to 50% svih svinja koje se klaonički obrade u RH, a što se tiče junadi 30%. Od 1. ožujka cijena svinja rasla je 60%, dok junadi kontunuirano raste zadnjih 6 mjeseci. Uz rast cijena stočne hrane sadašnje cijene nisu dugoročno održive te vidimo da ćemo i dalje morati dizati cijene, a sve je to potaknuto i energetskom krizom gdje smo mi u Udruzi mesoprerađivača i klaoničara izračunali kako su cijene energije prošli mjesec u usporedbi s istim mjesecom lani – nas 18 od 100 najvećih klaoničara – stajale 250 milijuna eura više nego lani. A ostvarili smo 160 milijuna kuna neto dobiti. Ako uspoređujemo 2013. kad smo ušli u EU, 2019. kad je Vlada spustila PDV na svježe meso s 25 na 13%, pa danas s 13 na 5%, vidimo da je cijena mesa i dalje niža nego je bila 2013. godine - rekao je Ružić. Cijene mesa rastu i u EU, ali neće doći do većih nestašica, zaključuje on. Mesa ima dovoljno u EU, iako mi u RH nismo samodostatni.
Širjan kaže kako Hrvatska u Poljsku izvozi živu junad za 15% višu cijenu nego nam otamo ulazi meso označeno s istom kategorijom, što je nemoguće. Kvaka je u izvoznim subvencijama ili lažnom deklariranju jer kvaliteta ne može biti ista da bi nam se tako jeftino vratilo i uz transportni trošak, napominje, te dodaje kako se time rade direktne štete domaćim proizvođačima.
- Imperativ je obilježavanje hrvatskog mesa s hrvatskim oznakama. Imamo "Meso hrvatskih farmi", "Dokazana kvaliteta Hrvatska", "Baby Beef", ali nijedan natječaj iz programa ruralnog razvoja nije raspisan da se mogu financirati privatne oznake poput Baby Beefa, reklamiranje i označavanje – kaže Širjan.
S druge strane, iz trgovačkih lanaca s proizvoda vrišti hrvatska šahovnica i na mesu iz uvoza što su nepoštene trgovačke prakse koje bi u svim drugim državama bile penalizirane, bilo kroz carinu, bilo kroz DIRH i druge inpekcije koje mogu utjecati na to. I AZTN treba na to utjecati..., dok iz Ministarstva gospodarstva sada imamo raspisane natječaje za 600 i nešto megavata iz obnovljivih izvora, a hrvatska poljoprivreda, kojoj bi to donijelo stabilnost opskrbe, a s druge strane i diverzificirane prihode, ni u jednom momentu nigdje nije spomenuta, istaknuo je.
Video: Gazprom ispunio prijetnju: Prekinuli smo isporuku plina Bugarskoj i Poljskoj.
Znači Austrija je jedna zemlja koja ima skupo meso među EU zemljama, gdje kg. piletine košta €16 (otp. 120 kn), kg. kuhane šunke se da naći za €10 (75 kn), cijena nije toliko viša od Hrvatske. Dok Austrijanac ima godišnjii prihod od €23.800 (otp. 180.169,00 kn), Hrvat ima godišnji prihod od €7150 - €9500 (54.000,00 kn - 72.000,00 kn). Evidentno je da su primanja Austrijanca 3,33 - 2,5 puta viša, a cijena mesa je viša možda 1.2 do 1.7 puta, povlači se pitanje, kako Austrijanci koji imaju tolika primanja mogu proizvesti jeftinije meso u odnosu na Hrvatsku? Realno cijena mesa u Hrvatskoj je barem 1.5 do 2 puta prevelika u odnosu na životni standard. Iako je cijena mesa veća u Austriji kada gledamo direktnu usporedbu, treba naznačiti kako su cijene mnogih ostalih prehrambenih proizvoda u usporedbi s Hrvatskom čak i niže.