Umjesto kave naručio je čašu iscijeđene naranče, iza svakog zdravog duha mora čučati zdravo tijelo. A kada je tako, razgovor u jutarnjim satima mora zvučati kao okrepa: – Ovako sam se otpočetka ponašao s novinarima, želim biti korektan. Znam da su medijski istupi dio zajedničke priče i da su usklađeni medijski istupi pokazatelj moći i zajedništva svakog kluba – kaže Kek.
Što ne volite čitati o sebi?
– Neistinu! Ne smeta mi kritika! Ne možemo vi i ja imati isti pogled na utakmicu, samo ne želim da se nekoga omalovažava, da se zadire u privatni život. Ako se kritika odnosi na sport, ako je riječ o različitim pogledima, zašto ne! Na koncu, tko kaže da sam ja u pravu! Ja želim samo biti korektan. Ako smo se dogovorili u 9 sati, onda dođem u 9 sati! Ako ćemo razgovarati o meni kao privatnoj osobi, onda ću ja postavljati granice. Za mene je privatni život nešto drugo iako mi je jasno da ljudi ponekad vole žutilo.
Koliko daleko smijemo ići s pitanjima o privatnom životu?
– Probajte, pa ćete vidjeti!
Mogao sam u Dinamo ili Zvezdu
Kako ste se naviknuli na život na Kvarneru?
– Teško mogu o tome govoriti jer sam se navikao na život na putu od Kantride do Opatije i nazad. U Rijeci praktično nisam bio, u Opatiji ponekad prijepodne izađem i popijem kavu, ponekad trčim kroz park. Navečer praktično ne izlazim, možda sam dva, tri puta bio na večeri. Rijeku uopće ne poznajem! Ovdje sam sreo toliko pozitivnih i dragih ljudi da se stvarno dobro osjećam. Ako aludirate na to kako se Slovenac osjeća na Kvarneru, ni u jednom trenutku nisam osjetio odbojnost. I hvala Bogu da se već jednom izbrisala ta granica, koja se ponekad umjetno stvori kada se ljudi nasilno razdvoje. U ovih šest mjeseci koliko sam ovdje ništa mi ne nedostaje osim koje pobjede više i malo manje živciranja.
Nogometno ste se formirali u Austriji, deset godina igrali ste u Spittalu i GAK-u. Koliko je austrijski nogomet utjecao na vašu trenersku filozofiju?
– Imao sam sreće da me na početku karijere u Mariboru trenirao Ivan Đalma Marković. I ako čovjek ima malo afiniteta, od takvog trenera uvijek može pokupiti puno toga što ga kasnije može odvesti u određenom smjeru kada razmišlja o nogometu. Mislim da austrijski nogomet nije puno utjecao na moja razmišljanja, možda u disciplini i organizaciji. Rekao bih da su kod mene prevladali mekši tonovi i kada sada razmišljam o tome, nisam siguran koliko mi je Austrija donijela, a koliko odnijela. Tada sam imao mogućnost otići u Dinamo ili Crvenu zvezdu, a izabrao sam austrijsku ligu i malu sredinu. Dobro je što sam naučio razmišljati o nogometu iz perspektive manje sredine.
Koji su treneri najviše utjecali na formiranje vaše trenerske karijere?
– Imao sam sreće kao izbornik Slovenije razgovarati s najvećim trenerima na svijetu. Na mene je najveći utjecaj imao Vicente del Bosque dok je vodio Real Madrid. Imao sam sreću igrati s Mariborom protiv Arsenala, pa sam dosta razmišljao o Arseneu Wengeru. To su dvojica trenera koja su dosta utjecala na mene kada sam počeo oblikovati nogometnu filozofiju. Stalno učim i usvajam sve što mislim da je dobro, ponekad se mnogo da naučiti kada pogledaš trening nekog mladog, neafirmiranog trenera.
Ne smiješ ništa kopirati
Kako se na sredinu poput riječke mogu primijeniti iskustva jednog del Bosquea iz razdoblja “galacticosa” predvođenih Figom, Zidaneom, pravim Ronaldom?
– Ne smiješ ništa kopirati! Svaka je kopija lošija od originala! Možeš primijeniti neke principe u trenažnom procesu ili u linijama kretanja. Kao izbornik Slovenije imao sam sreću da mi je pomoćnik bio Milan Miklavič. On je manje poznato trenersko ime, ali je kroz suradnju puno utjecao na mene. To je čovjek koji ne razmišlja pod utjecajem teoretskih šablona ili kopija. Zato kažem da je danas jako važno imati kvalitetne trenere oko sebe.
U kontekstu šablona, koliko se oslanjate na instinkte, a koliko na pripremu utakmice?
– Utakmica se već u 1. minuti može pretvoriti u nešto sasvim drugo od onoga što si pripremio! Konkretno, utakmica u Guimaraesu otišla je u sasvim drugom smjeru, iako sam imao nešto pripremljeno. Danas u nogometu odlučuju detalji i tako se moraš na treningu postavljati. Mi smo u Rijeci došli do razine na kojoj će biti važno kako će se apsorbirati detalji. Mislim da nije dobro tvrdoglavo se držati pripreme utakmice, nogomet je igra u kojoj svih jedanaest igrača mora djelovati usklađeno. Ako u hrvatskom nogometu uspiješ postići da 5-6 igrača misle isto, to je veliki uspjeh. Svaki igrač mora misliti na loptu, na suigrača i protivnika. U tom smislu morao bi biti veliki majstor da bi prije utakmice mogao predvidjeti kako će se ponašati svih jedanaest igrača. Naravno da se neke stvari mogu pripremiti.
Budući da svaki novi igrač mijenja način igre momčadi, kako birate igrače za određenu utakmicu?
– Na treninzima dobivam jedinu mjerodavnu informaciju. Normalno da moraš uzeti u obzir protivnika, ali odgovor na vaše pitanje meni daju treninzi. Zato nastojim da treninzi budu na najvišoj razini, zato je važno imati optimalne uvjete za treninge. U našem slučaju velika fluktuacija igrača za sada zahtijeva puno improvizacije, čime nisam zadovoljan. Možda želim previše, ne znam. Za mene automatizacija u igri ne znači da se igra šablonizirani nogomet, nego da se igrači drže određenih principa. A automatizacija u igri počiva na tehničkom znanju. Važno je pravilno uskladiti selekciju igrača sa željenim modelom igre. U tom smislu mogu reći da su rezultati koje je Rijeka ostvarila daleko ispred realnih očekivanja.
S igračima nemam problema
Da biste momčad stalno održavali na gornjoj granici mogućnosti, puno rotirate. Imate li problema s igračkim taštinama? Konkretno, Sharbinija i Cesarca izvadili ste ovog tjedna iz igre nakon pola sata utakmice protiv županijskog ligaša iz Klane?
– Ja s igračima nemam nikakvih problema. Možda igrači imaju problema sa mnom! Ako imaju problema sa mnom, imaju problem s momčadi. Ne trpim da se na posao ne dolazi pripremljen ili da si nervozan na poslu. U tom slučaju možeš samo štetiti momčadi, a sebi ionako ne možeš pomoći. Onda je bolje da odmah izađeš iz igre! Ne radim to zato da bih nekomu nešto dokazivao, to su za mene normalne stvari oko kojih ne treba raditi senzaciju. Činim to za dobrobit momčadi i samih igrača! Ako danas netko iskače, zašto bi momčad trpjela? A sutra je novi dan, novo dokazivanje!
Ako su početak svakog trenerskog ciklusa pripreme, momčad Rijeke vodite tek 17 utakmica…
– Ne slažem se! Ja nisam dobio groblje od momčadi kada sam postao trener, kao što su neki htjeli prikazati. Meni je bilo puno lakše nego što se možda činilo izvana, možda sam na početku imao i malo sreće. Jasno, kada obaviš pripreme, odmah napraviš neke bitne pomake. Ali samo četiri tjedna priprema, koliko smo ljetos odradili, premalo je da bih momčadi dao svoj štih. Ne bira se vani bez razloga koncept igre koji odgovara mentalitetu ljudi iz toga kraja. Znam da riječkom miljeu ne odgovara nogomet u kojemu ćemo preskakati igru i nabijati loptu na visokog centarfora, treba se znati prilagoditi okolini.
I sami kažete da ste tek na početku posla u Rijeci, a razgovori s vama često se intoniraju kao da ove sezone branite titulu prvaka?
– Rekao sam da smo rezultatski jako iskoračili, ne može se ovako stalno grabiti naprijed. Ubuduće će odlučivati detalji! Mislim da bi ljudi, koji su za to odgovorni u klubu, morali malo promijeniti razmišljanje. Imaju fantastičan materijal u svlačionici, sada treba stvoriti vrhunske uvjete za rad i struku. Imaju u momčadi dvadesetak igrača iz hrvatske škole, što je veliki kapital! Ja bih sada mogao pronaći samo još jednog ili najviše dvojicu igrača iz Hrvatske koje bih volio imati u momčadi. Sada samo treba raditi, badava je ako sve ostane na ovoj razini. Onda ti preostaje da samo kupuješ i dovodiš igrače! Zato bih preporučio ljudima u klubu da razmisle o tom smjeru! I na kraju da odgovorim direktno na vaše pitanje. Radim tek 5-6 mjeseci, što je u ozbiljnoj priči tek dobar temelj. Ne može biti ni prizemlje!
Puno rotirate igrače zbog potreba utakmica, ali i zbog potrage za standardnom momčadi?
– Nova smo momčad, igrači su dolazili i odlazili u hodu. Naravno da bih volio više automatizma u igri i da se momčad standardizira. To je sada praktično nemoguće! A rotiram puno i zbog fizičke spreme igrača, koji nisu naviknuli na ovakav ritam. Nije se promijenio samo ritam treninga i igranja, nego i ritam života.
>>Kek: Napravit ćemo sve za pobjedu nad ljutim rivalom Hajdukom
