U poljima nedaleko od vukovarskog prigradskog naselja Sotin danas je otkriveno spomen obilježje još jedne masovne grobnice. To je 85 unificirani spomenik koji ukazuje na postojanje masovnu grobnicu na području Hrvatske i drugi takav spomenik na području Sotina.
Zajedno s ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom spomenik je otkrila Dragica Urukalović kojoj su na tom mjestu ubijeni otac, sestra i bratić.
-Svi su ubijeni tu. Ne znam kako su baš njih izabrali i odlučili ubiti. Ja sam u to vrijeme bila udovica s dvoje male djece i sama sam bila zarobljena u Sotinu i tjerana na prisilan rad. Bila je sa mnom i sestra koja je bila student i imala 25 godina. Majka je ranije izašla iz Sotina sa mojom djecom pa je tata govorio da ja idem i spasim se jer djeca već nemaju oca. Tako sam i izašla da bi ubrzo poslije toga oni bili pobijeni – prisjetila se Urukalović.
To ubojstvo se dogodilo u prosincu 1991. godine da bi tijekom 1996. godine tijela iz te primarne grobnice bila prebačena u sekundarnu grobnicu na mrcilištu nekadašnje klaonice u Sotinu. Po povratku mještani Sotina, u kojem je ubijeno 68 mještana, pokušavali su na razne načine saznati istinu o svojim nestalima ali bez uspjeha. Radi toga su se mještani samoorganizirali i krenuli sami u potragu za istinom. Urukalović i Igor Matijašević su više puta odlazili u Srbiju kako bi saznali istinu o svojim nestalima.
-Išli smo po Srbiji non stop i sve dok nešto nismo uspjeli. Mislim da nismo bili toliko uporni da ne bi niti pronašli tijela naših nestalih. Sjedili smo za stolom s nekadašnjim mještanima Sotina pa i ubojicama kako bi nešto nam rekli i saznali neke informacije koje bi nam mogle pomoći. Jedan od njih je i Žarko Milošević koji je ubijao i bio svjedok pokajnik. On je, u dogovoru s tadašnjim vrhom RH, došao na dan u Sotin i pokazao gdje su ih pobili i gdje se nalazila primarna grobnica – prisjeća se Urukalović.
Dodaje i kako je on bio prijatelj njene sestre i da ga je jednom prilikom pitala može li mu reći zašto su sve to radili na što je on odgovorio „luda glava i da je to sad da ne bi“.
VEZANI ČLANCI
-Da nismo hodali po Srbiji mislim kako ne bi uspjeli ništa i da ne bi doznali gdje su naši nestali. Meni ovo puno znači jer sam ja ipak uspjela pronaći svoje najmilije i jer imam gdje otići i zapaliti svijeću. Na žalost mnogi i danas to ne mogu jer ne znaju gdje su pokopani njihovi najmiliji – istakla je Urukalović.
I danas, 33. godine od rata, na popisu nestalih se vodi 13 mještana Sotina.
A što su DORH i naša diplomacija činili sve te godine?!? Zar nije žalosno da obitelji ubijenih same moraju istraživati što se dogodilo i gdje su posmrtni ostatci...