U Hrvatskoj u ovom trenutku radi oko 52 tisuće zaposlenih manje nego 2008. godine, investicije su za petinu niže nego što su bile prije deset godina, građevinski sektor zaostaje za tom godinom oko 40 posto, niža je i potrošnja kućanstava za oko osam posto, jednako kao i promet u trgovini na malo. Bolje nego te pretkrizne godine stoje jedino turizam, izvoz roba i - državna potrošnja!
Ipak ni turizam ni izvoz nisu tako dobri da bi opravdali enorman skok državne potrošnje iskazan u visini predloženog državnog proračuna za 2020 godinu.
Hrvatska je tek ove godine uspjela dostići razinu nacionalnog proizvoda iz 2008 godine, kada je proračun središnje države - zajedno sa zdravstvom koje je bilo unutar državne riznice - bio 120 milijardi kuna.
potrošnja ne dijeli sudbinu ekonomije. Kao da nam na svakom koraku cvjetaju ruže, danas, bez izdataka za zdravstvo koji se knjiže samostalno, Vlada predlaže gotovo 27 milijardi kuna veći proračun nego što je bio 2008 godine!
Novac koji dolazi iz europskih fondova i projekti koji se po toj osnovi provlače kroz proračun samo su manjim dijelom utjecali na njegov rast na 147 milijardi kuna.
Većinu nabujale javne potrošnje proizvela je politika kroz subvencije, novo zapošljavanje, rast naknada za zaposlene, širenje prava - ukratko stvoren je preglomazan državni aparat koji prijeti da uguši sve ostalo.
San svakog političara je da preuzme vlast u naletu ekonomije, što se posrećilo Plenkovićevoj vladi koja kao svoje najveće postignuće navodi četvrti krug poreznog rasterećenja. Plenkovićeva vlada doista je smanjivala porezne stope, no 2016. kad je Andrej Plenković preuzeo Vladu porezni su prihodi države bili oko 71 milijarde kuna, a rashodi 120 milijardi.
Iduće 2020. država planira ubrati 84 milijarde kuna poreza, što je čak 13 milijardi kuna više nego što je prikupljeno prije četiri godine, što znači da je bilo prostora da se porezi smanje još više.
No za to je trebalo spriječiti da proračunska potrošnja naraste na 147 milijardi kuna, što nadilazi snagu domaće ekonomije.
Cijeli svijet nam govori da je osnovni problem Hrvatske u državnim i javnim službama, da su prevelike, da previše troše, da su neefikasne, a i kompletna korupcija kao i antipoduzetnička klima proizlaze iz tih struktura. I onda je Plenković svima njima pokazao - evo može to i još više... Radi toga nema investicija, radi toga nema niti teoretske šanse da se maknemo s dna EU-a, radi toga nema šanse da spriječimo odlazak struke i sposobnih. No, očito vlast ne pita, ostanak fotelja je puno vašniji od dugoročne sudbine države i društva. Politika se ponaša baš isto kao i državne i javne službe - nije bitno što će biti sutra, bitno je da danas dobijem koju kunu više... Kao što sam rekao, možda se pokrenu kakve-takve reforme kada padnemo ispod 3 mil. stanovnika, no samo možda. A kako izgleda, ispod 3 mil. imat ćemo već prije 2030. godine i svi će biti zaposleni u državi...