Italija muku muči s raznim državnim, regionalnim i gradskim poduzećima-društvima koja proizvode jedino gubitke. Hrvatska, pod pritiskom sindikata, namjerava otvoriti nova državna poduzeća, kao što je poduzeće za čišćenje bolnica, škola... Koliko je poduzeća je osnovano kako bi se promaknuo neki proizvod ili "zaštitilo" radno mjesto, a onda ona postanu leglima gubitaka?
Vlada Mattea Renzija imenovala je Carla Cottarellija kao posebnog povjerenika za spending review koji, uz ostalo, ima zadaću razotkriti i ukinuti nepotrebna državna društva. Ona se ne mogu ni privatizirati, jer ni jedan poduzetnik nije toliko glup da ih kupi. Cottarelli je otkrio kako postoji 1213 državnih društava koja su prazne kutije. Na njihovu čelu je najčešće jedna osoba, koja ne radi ništa, ali zato prima veliku državnu plaću. Zatim poduzeća i na razini regija i gradova... Ima više od 33.000 takvih društava koja bi trebalo ukinuti. A to je gotovo nemoguće. Primjer je Društvo za agroindustriju i papire za izdavaštvo (SIACE) u vlasništvu regije Sicilije, kojeg je postupak za likvidaciju pokrenut davne 1985.
Društvo još postoji i gomila gubitke. Da bi, valjda, promicala regionalna vina, regija Lazio osnovala je društvo Enoteca laziale. A to je, u stvari, restoran u kojem regionalni političari i njihovi prijatelji jedu i piju besplatno. Enoteca laziale ima 1,5 milijuna gubitka. Dužnosnici na "državnim" plaćama imaju plaću za 4,3% veću od prihoda Nijemca po glavi stanovnika i 10,2% više od prihoda Talijana po glavi stanovnika. U parlamentu ima više od 1500 službenika, koji pomažu zastupnicima.
Vlada je zatražila smanjenje njihovih plaća koje iznose 70.000 eura godišnje za početnika, a 400.000 eura za one s 30 godina staža. Prije glasovanja, prosvjedovali su unutar zgrade parlamenta. Plaća im, dosad, nije smanjena. Je li Renzijeva vlada neuspješna ili se uhvatila u koštac s nemogućim? Max Weber govorio je da se svaka birokracija zalaže za jačanje svojeg položaja. Politika stvara birokraciju i poduzeća-društva kako bi sebi pomogla, a onda birokracija zavlada i nad politikom.
Državna poduzeća su, hoćemo li to priznati ili ne, ogledalo države!