U prve tri godine članstva u EU Hrvatsku je napustilo oko 400 liječnika. To su samo procjene, jer liječnici nisu dužni nigdje u sustavu prijaviti svoj odlazak, a većina ih ostaje članovima Hrvatske liječničke komore i nakon odlaska pa strukovna organizacija ne može pratiti tko je od onih koji su prikupili sve potrebne dokumente za odlazak doista i otišao. Ustanovama u kojima su radili također nisu dužni reći na koje novo radno mjesto odlaze. U svakom slučaju, ako ih je 400, ta brojka predstavlja kompletan liječnički kadar dovoljan za četiri naše županijske bolnice srednje veličine. A odlazak je liječnicima odnedavno i olakšan. U slučaju da specijalist ili specijalizant raskine ugovor s bolnicom ili domom zdravlja prije isteka, do prošloga je mjeseca trebao vratiti iznos troška specijalizacije – oko 90 posto toga troška bile su plaće. No, donesen je novi pravilnik prema kojemu se plaće više ne ubrajaju u troškove specijalizacije. Liječnicima je time otvorena mogućnost da odmah nakon stjecanja specijalističke titule napuste bolnicu u kojoj su je stekli. Štete od toga osobito imaju manje bolnice jer ulože u liječnikovu edukaciju, a onda im on ode bez ikakve nadoknade.
A dosad su već 1134 liječnika skupila sve potrebne dokumente za odlazak u inozemstvo, prema podacima Hrvatske liječničke komore. Koliko će ih tu mogućnost i realizirati, vidjet će se u idućih nekoliko godina.
Manjak liječnika sve ozbiljnije ugrožava hrvatski zdravstveni sustav. Kulminirat će za desetak godina, ali zdravstvene vlasti zasad nemaju nikakav odgovor ni mjeru kojima bi taj negativan trend spriječile ili ublažile.
– Od 1134 liječnika koji su s 12. srpnjem prikupili svu potrebnu dokumentaciju za odlazak na rad u inozemstvo, podjednak je broj muškaraca i žena, a dvostruko je više specijalista u odnosu na liječnike bez specijalizacije. Više od 200 liječnika koji su iskazali želju za odlaskom imaju znanstvene titule magistra ili doktora znanosti. Države u koje najviše odlaze hrvatski liječnici su Njemačka, Austrija, UK, Irska, Švedska, Slovenija, Norveška, Švicarska i UAE – navodi dr. Krešimir Luetić, prvi dopredsjednik Hrvatske liječničke komore.
Većina od njih su anesteziolozi, njihovih je oko 15 posto od svih podnesenih zahtjeva za dokumentacijom, a u većoj mjeri zastupljeni su još i internisti, kirurzi, radiolozi, ginekolozi, psihijatri i oftalmolozi. Od zaposlenih liječnika koji traže dokumentaciju čak dvije trećine su bolnički liječnici, dok zaposlenici domova zdravlja čine oko 9 posto, a nešto su manje zastupljeni liječnici u Zavodima za hitnu medicinu. Prosječna dob liječnika koji su iskazali želju za odlaskom je 38 godina.
– Kad to usporedimo s prosječnom dobi specijalista zaposlenog u našem sustavu, koja je 52 godine, možemo zaključiti da će se u idućih 5-10 godina još jače manifestirati taj gubitak jer nam upravo odlazi perspektiva sustava, odnosno generacija liječnika koji bi tada trebali biti nositelji sustava – ističe dr. Luetić. Društvo time trpi golemu štetu jer nakon velikih i dugotrajnih ulaganja, građanima će liječenje biti sve teže dostupno. Da bi dobili gotovog specijalista, naime, potrebno je šest godina medicinskog fakulteta, godina pripravničkog staža te četiri do šest godina specijalizacije, uz dvije godine subspecijalizacije.
Jedan doktor 400.000 eura
– Dakle, potrebno je između 13 i 15 godina sustavne edukacije i rada, a prema nekim izračunima, ukupna financijska ulaganja tijekom tih 15 godina iznose čak do 400.000 eura, od čega je veći dio plaća za rad – objašnjava dr. Luetić.
Prema Eurostatovim pak podacima o broju liječnika za 2014. godinu, u zemljama EU prosjek je 3,4 liječnika na 1000 stanovnika, dok u Hrvatskoj taj prosjek iznosi 2,9 liječnika.
– Uzevši u obzir da je samo u bolničkom sustavu odrađeno više od 3 milijuna prekovremenih sati tijekom 2015. godine, preračunavamo da u ovom trenutku u Hrvatskoj nedostaje više od 4000 liječnika – iznosi dr. Ivana Šmit, potpredsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL).
Liječnici bi ljeti imali i po 10-ak 24-satnih dežurstava. Neizdrživa situacija kulminirala je štrajkom liječnika u jesen 2013. godine, a ni danas taj problem nije riješen
Liječničko je zanimanje deficitarno diljem Europe i gotovo sve države imaju manjak liječnika – o tome svjedoče stalno otvoreni brojni natječaji za liječnike u svim članicama EU. Europska komisija procjenjuje da će do 2020. godine na razini EU nedostajati otprilike 230.000 liječnika te ukupno gotovo milijun zdravstvenih profesionalaca, što uključuje stomatologe, farmaceute, medicinske sestre i tehničare.
– Na problem nedostatka liječnika u našem zdravstvenom sustavu, strukovna udruženja upozoravaju već godinama, i prije ulaska Hrvatske u EU. Svi su svjesni ovog problema, ali ne samo da se ništa nije poduzelo, već nema nikakvog sustavnog plana da se odljev liječnika zaustavi i preokrene.
Čak naprotiv, svjedočili smo određenim nerazumnim odlukama koje su rezultirale povećanim nezadovoljstvom naših liječnika te derogiranjem njihova statusa. Pri tome mislim na ukidanje kolektivnog ugovora što je rezultiralo štrajkom liječnika 2013., uvođenje radne obveze iste te godine, što se ubrzo pokazalo kao protuustavna mjera, uporno odbijanje za donošenja strukovnog kolektivnog ugovora koji je inače standard u uređenim zemljama EU, usvajanje zakona o reprezentativnosti kojim su liječnici isključeni iz socijalnog dijaloga itd. HLK je tražila od vlade donošenje konkretnog akcijskog plana za ostankom liječnika u Hrvatskoj. Kvalitetno zdravstvo je ne samo primarni nacionalni interes, već i osnovni interes svakog našeg građanina. Ako se čim prije ne zaustavi ovakav trend odlaska liječnika, doći će do ozbiljnog i nepovratnog urušavanja kvalitete pružanja zdravstvene skrbi – upozorava dr. Luetić.
Ističe da posebno zabrinjava podatak kako je čak 20-ak posto podnositelja zahtjeva za dokumentima mladih liječnika na samom početku svoje karijere, koju su očito odlučili graditi negdje drugdje. U anketi koju je provela HLK na oko 1500 mladih liječnika, čak 60% ih je izjavilo da aktivno razmišlja o odlasku u inozemstvo. Pri tome mladi liječnici kao najčešće razloge odlaska navode bolje uvjete rada, bolju plaću, uređenost zdravstvenog sustava i veće mogućnosti stručnog usavršavanja te napredovanja. Anketa pokazuje da bi tek svaki deseti liječnik (11%) odbio ponudu za posao u inozemstvu i ostao u Hrvatskoj, a kao motiv ostanka najčešće navode obiteljske razloge. Kao mjere koje bi poboljšale status liječnika te smanjile motiv za odlaskom mladi liječnici navode: ukidanje tzv. robovlasničkih specijalizantskih ugovora, povećanje transparentnosti sustava, odabir kandidata za specijalističko usavršavanje prema kompetencijama, stručno usavršavanje izvan RH, rad pod nadzorom mentora, manja opterećenost administracijom, više vremena za rad s pacijentom, veća plaća, plaćeni prekovremeni sati, smanjenje prekovremenih sati, povoljnije stambeno kreditiranje, nagrade za rad i znanje.
– Mladi kolege pri upisu studija medicine ne pomišljaju da je njihova perspektiva izvan Hrvatske. Ljudi uglavnom vole svoju domovinu, obitelj, prijatelje i željeli bi ostati ovdje. Kako napreduju, sve bolje upoznaju sustav u kojem se nedovoljno cijeni znanje, rad, požrtvovnost, iskrenost koji je u nekim segmentima prilično netransparentan te u kojem mogućnost za adekvatnim usavršavanjem i napredovanjem u struci nerijetko izostaju – govori dr. Danko Relić, predsjednik Hrvatskog društva mladih liječnika Hrvatskog liječničkog zbora i predstojnik Centra za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagreb. Opisuje kako trenutačno mladi liječnici traže nekakav znak, “svjetlo na kraju tunela”, nešto što bi im vratilo nadu i vjeru u sustav.
– Ono što kroz neposrednu i stalnu komunikaciju s kolegama diljem Hrvatske lako uočavam jest kolektivna sumnja i nepovjerenje prema sustavu u cjelini te bojazan da se ništa u razumnom vremenu neće početi kretati na bolje. Smatram upravo to glavnim uzrokom interesa za napuštanjem Hrvatske, a ne pitanje financija kako se to često populistički ističe u javnosti; financije su samo dodatni čimbenik koji nije presudan – govori dr. Relić.
Specijalizacije u zastoju
Od 2009. godine na medicinske se fakultete u Hrvatskoj upisuje 600 studenata godišnje (Zagreb 300, Rijeka 130, Split 90, Osijek 75), diplomira ih oko 550, dok broj specijalizantskih mjesta varira iz godine u godinu. Prema podacima Ministarstva zdravlja, 2009. je bilo odobreno samo 268 specijalizacija, 2011. godine 441, u 2014. godini 573 mjesta, dok je prošle godine odobren rekordan broj od 650 mjesta. Ove su godine nedavno krenule specijalizacije, prošlog mjeseca 20-ak za zagrebačke bolnice, nedavno za osječki KBC 34, a ministar zdravlja dr. Dario Nakić kazao je kako će tijekom ljeta biti otvoren velik broj specijalizacija. – Problem s nedostatkom liječnika je u tome što svi žele raditi u velikim gradovima gdje su završili fakultet, a nitko ne želi u ruralne sredine – govori ministar.
Kako to izgleda u praksi, opisuje dr. Šmit. Godinama se, kaže, protuzakoniti rad liječnika odvijao “prešutno” u svim bolnicama – nakon 24-satnih dežurstava, zbog kroničnog nedostatka liječničkog kadra većina ih je, osobito u malim županijskim bolnicama, ostajala “odraditi” još i smjenu od 8-16 sati.
– Liječnici bi ljeti imali i po 10-ak 24-satnih dežurstava. Neizdrživa situacija kulminirala je štrajkom liječnika u jesen 2013. godine, a ni danas taj problem nije riješen. Da bi sustav funkcionirao, u većini državnih ustanova kontinuirano se krši zakon pa liječnici rade i po 300 sati mjesečno – a normalne su satnice od 168 do 176 sati – samo da se pojedini odjeli ne ugase i ne dovede u pitanje elementarna zdravstvena zaštita u zemlji. Svede li se rad liječnika po Hrvatskim bolnicama u okvire zadane postojećim zakonima, trećinu bolnica u Hrvatskoj možemo odmah zatvoriti jer se ne može organizirati kontinuirana skrb za bolesnike! To je naša stvarnost na koju kontinuirano upozoravamo – govori dr. Šmit, inače internistica na kardiologiji u OB-u Sisak.
Sličnu je situaciju s egzodusom liječnika imala Poljska, koju je napustilo oko 15% liječnika nakon pristupanju EU. No, Poljska je taj trend zaustavila i donekle obrnula znatnim podizanjem materijalnih prava svojih liječnika. Strukovna liječnička udruženja nadaju se da će politika i u Hrvatskoj prepoznati ovaj problem kao nacionalni prioritet, i to ne uskoro, nego odmah te problem manjka liječnika početi rješavati. Kao jednu od mjera, Komora očekuje da će se početi provoditi njihov prijedlog: kontinuirano otvoren natječaj za pripravnički staž, jer liječnik nakon završenog medicinskog fakulteta ponekad čeka i do 6 mjeseci da bi uopće započeo stažirati, a za to vrijeme nema nikakva primanja, što otvara realnu mogućnost da razočaran donese odluku o napuštanju zemlje. Zalažu se i za omogućavanje strukovnog kolektivnog pregovaranja za liječnike, bolju organizaciju rada, povećanje broja izvršitelja u sustavu, povoljnije stambeno kreditiranje liječnika, porezne olakšice za rad u manje atraktivnim sredinama, sustavno omogućavanje stručnog usavršavanja kao i pravednije napredovanje u struci te jednostavniju i učinkovitiju proceduru priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija. Mjere uključuju propise u ingerenciji u više resora...
>> Siniša Varga: Izliječio sam se od raka i želim opet biti ministar
Nastavak komentara...Jer bez doktora život ljudi je na nivou preživljavanja u pustinji i prašumi, a to je neprihvatljivo za vecinu obitelji! Šaljem, sve floskule o demografskoj obnovi padaju u vodu! Pa sada nastavite dalje omalovažavati doktore, od vlasti do običnog puka, oni će nam to zasigurno vratiti odlaskom i prepuštanja sustava raznim "Aberšekicama" koji najbolje znaju kako unistiti ponos i vrijednost rada doktora!