Prošla su tri sata od kada je Cristiano Ronaldo istrčao na teren sa Zlatnom loptom. Utakmica protiv Granade, na kojoj je 80.000 ljudi pozdravilo najboljeg na svijetu, odavno je završila. No u podnožju divovskog stadiona Santiago Bernabéu nitko se od kraljeva ne pojavljuje.
Miks-zona, prolaz od svlačionica do luksuzne garaže kojim obično prođu dvojica Realovih igrača, zjapi prazna. Tek deseci nervoznih novinara prekidaju tišinu, nestrpljivo iščekujući hoće li se konačno netko pojaviti. Minute odmiču, uskoro prolazi i čitav sat. Čekanje se pretvara u vječnost. Nešto se neobično događa.
Brojni novinari, izluđeni iscrpljujućim stajanjem ispred panoa s reklamama Audija, Adidasa, Fly Emiratesa i Bwina, napuštaju prostor. Ostaju tek najuporniji. Ili najočajniji.
Blještav poput El Cida
A tada, kada se ostanak već činio besmislenim, pojavio se branič Sergio Ramos (27). Dao je kratku izjavu pa požurio prema vratima na putu za parkiralište, jedva dočekavši da pobjegne. Subotnje popodne pretvara se u večer, a doma ga zasigurno već čeka trudna djevojka Pilar Rubio (35), starleta koju je upoznao na fešti u centru grada, pored spomenika rimskoj božici plodnosti Cibeles, gdje su Španjolci 2012. slavili naslov europskih prvaka. Tko zna bi li je upoznao da je naš Ivan Rakitić na EP-u u drugom poluvremenu utakmice u Gdanjsku iskoristio onu priliku glavom...
Iščekivanje se nastavlja. Od svlačionice do miks-zone ima najviše dvadesetak metara, no kako izgleda taj put, ne vidi se. Visoki zid oblijepljen reklamama zaklanja poglede znatiželjnika. Među skupinom ljudi, prvo tiho, a onda sve glasnije, struji vijest da bi se svaki trenutak trebao pojaviti – on. Najbolji nogometaš svijeta, čovjek koji je tijesno razlikom srušio nedodirljiva Lea Messija.
Cristiano Ronaldo (28) pojavio se u bijeloj polo majici kratkih rukava, obasjan svjetlima reflektora i kamera. Blještav poput legendarnog španjolskog junaka El Cida, pobjednika nad dotad nezaustavljivim Maorima, ulijeće pred gomilu. Deseci pitanja odaslani su istovremeno, no on ih brzinom hvata, baš poput lopte u kaznenom prostoru. Ondje se ne zadržava dugo, odgovara tek televiziji i radiju.
Kreće zatim prema izlazu iza kojega ga čeka skupocjeni automobil. No put mu je, prilično agresivno, prepriječilo nekoliko djevojaka. Guraju mu bijele Realove dresove na potpis.
“I vi želite potpis?”
Bugarska i japanska novinarka su najupornije. Zastaje, a briljantinom natopljena kosa, začešljana u stranu, sjaji pod jakim svjetlom. Potpisujući Bugarki dres, na trenutak se osvrnuo i pitao: – I vi želite potpis?
– Ne, mi smo iz Hrvatske i htjeli bismo razgovarati.
Nije odgovorio. Uzeo je drugi dres i crnim flomasterom ispisao svoje ime.
– Zanima vas što mislim o prijatelju Luki Modriću? – pitao je odjednom i osmijeh mu se razvukao licem.
Glasnogovornik kluba, koji se nije micao od njega, lagano ga je povukao za ruku dajući mu signal da je vrijeme za odlazak.
Ne obazirući se, Ronaldo je nastavio:
– Luka je jako dobar igrač, vrhunski. Čuli ste i danas ovacije s tribina? E, pa ovdje se skandira samo najboljima.
Ispred stadiona, gdje je oko tisuću euforičnih ljudi čekalo da izjuri u autu, odjekivalo je: “Ronaldo od zlata, Ronaldo od zlata!”. Portugalac se ponovo nasmiješio uživajući te dodao:
– Navijači su i danas skandirali Lukino ime, to vam sve govori!
Tijekom utakmice protiv Granade Modrić je s nekoliko driblinga i preciznih dodavanja razgalio publiku, a navijači na južnoj tribini iza gola, gdje se u prvom poluvremenu nalazio vratar Diego López, u dva navrata su uzvikivali ime hrvatskog veznjaka. Njih trojica su bili i jedini čije je ime odzvanjalo Santiago Bernabéuom tog dana. Zapravo i nema puno igrača čije se ime skandira. Kroz klub su prošli brojni vrhunski igrači, poput primjerice Özila a da nikada nisu osjetili tu čaroliju.
– Mogu ponoviti ono što kaže i naš trener Ancelotti. Modrić ima izraženu osobnost, karakter, a to je ovdje ključno. Dobio je samopouzdanje, sada je i opasan kada s loptom ulazi prema protivničkom prostoru. Od njega se uvijek može očekivati kvalitetna lopta.
Glasnogovornik, vidno nervozan, ponovno signalizira da je vrijeme za pokret. No prgavom Ronaldu se ne žuri. Glasnogovornik, sada preplašen, uzmiče. Nije lako naređivati čovjeku s neto plaćom od 17 milijuna eura. Igraču poznatom po hirovitim i emotivnim ispadima.
Ipak, Realovom službeniku nije svejedno. Politika kluba je jasna. Što manje informacija van, što kraće pojavljivanje igrača, odbijanje intervjua i odgovora, pa će biti i manje problema. Mjesecima novinari britanskog The Guardiana, francuskog L’Equipea, Večernjeg lista i ostalih medija uzaludno čekaju intervjue. Real Madrid funkcionira poput multinacionalne kompanije.
Cristiano Ronaldo je, međutim, raspoložen. Na trenutak, kao da je nestala arogancija koja izaziva odbojnost, bahatost bogataša koja provocira mržnju te pokazivanje uspjeha koje izaziva zavist.
– Ovih se dana jako dobro osjećam. Zbog svega što se dogodilo i zbog svega što se događa oko mene. Zbog toga što Real igra dobro i zbog toga jer sam navijačima u Madrid donio Zlatnu loptu – objašnjava opušteno.
Tog popodneva stadionski spiker preko razglasa je uzviknuo da je trofej donesen u čast “madridizmu”, ljubavi prema kraljevskom klubu. Svaki posjetitelj dobio je papir, zlatne boje, s uputom da ga podigne u trenutku kada se na terenu pojavi Ronaldo.
U staklenoj loži, na jugozapadu stadiona, sa svojih mjesta Portugalcu su zapljeskali majka i mali sin. Odande gledaju svaku Realovu utakmicu.
– Oni mi puno znače – naglašava Ronaldo, koji ih prilikom pogodaka pozdravlja uzdignutih ruku.
– Uvjeren sam da će se veseliti još puno puta do kraja sezone jer igramo sve bolje. Što sezona više odmiče, postajemo sve bolji – dodaje. I to je sve što će reći o privatnom životu, ne dopušta pitanja o djevojci Irini Shayk.
- Želim da ljudi pričaju o onome što se događa na terenu, a ne izvan njega. I naše klupske stvari iz svlačionice trebaju ostati u njoj. To je i moje i naše, Realovo pravilo.
Zastaje, a smiješak prepušta teren ozbiljnom izrazu lica.
– I moj trofej, ta Zlatna lopta, nije ona samo moja. Trofej pripada svima koji podržavaju Real, svima koji rade u njemu i koji se bore za klub. Zlatna lopta pripada i Luki!
Nešto ćete pitati i Marcela...
Pa ipak, Ronaldo je vidno smireniji od kada je Messiju preoteo naslov najboljeg. Osvojio je Ronaldo, doduše, taj trofej 2008., no od tada je on svake godine pripadao Argentincu. A Cristiano Ronaldo ljuti se kada mu nešto ne polazi za rukom, kada ne postigne gol, kada mu ne sude prekršaj, jednostavno, kada nije u prvom planu. Ove sezone je u 31 utakmici zabio 37 golova, a mislima se već približava novom velikom izazovu.
– Svjetsko prvenstvo je za svakog igrača poseban doživljaj. Svi jedva čekamo utakmice u Brazilu – napominje portugalski majstor.
Kakve izglede dajete Hrvatskoj? U skupini je s Brazilom, Meksikom i Kamerunom...
– Znam. Uh, izvukli ste tešku grupu... Treba biti realan i reći da vam neće biti lako plasirati se u drugi krug – kaže.
Otvaranje prvenstva Brazil - Hrvatska i za njega će biti spektakularno.
– Nešto će se pitati i mog suigrača Marcela – ističe uz smijeh, a onda nastavlja: – No dobro, kao što sam već rekao, Luka igra jako dobro, a i Rakitić iz Seville je, kao što vidimo, raspoložen. Ne znam kakva je situacija s ostalima, međutim, treba biti optimist i boriti se. Hrvatska ima razloga vjerovati u uspjeh.
Na pobjedu u prijateljskoj utakmici protiv Hrvatske, igranoj u lipnju prošle godine u Švicarskoj, samo se smiješka.
– Dobro, tek sada počinju prave pripreme za prvenstvo – kaže kapetan Portugala koji je pogotkom nanio poraz Hrvatskoj od 1:0, tada pod vodstvom Igora Štimca, u utakmici u kojoj Modrić nije došao do izražaja.
Nada se da se nitko neće ozlijediti, da će reprezentacije doputovati u najjačim sastavima.
– Ovo što se dogodilo Falcau je grozno, to je loša vijest za svjetski nogomet. On mi je prijatelj i tužan sam zbog njega – naglašava.
– Operirao ga je jedan od najboljih portugalskih liječnika pa se nadam da će se oporaviti ranije od predviđanja.
Nada se i da će prvenstvo biti neizvjesno i da će ga osvojiti...
– Portugal!
Već samo Ronaldovo osvajanje Zlatne lopte izazvalo je euforiju na ulicama te južnoeuropske zemlje, gdje je, čini se, nogomet jedini lijek za krizu. Predsjednik države ga je nagradio i za četiri gola u dodatnim kvalifikacijama protiv Švedske uručivši mu u Lisabonu visoko priznanje.
– Naravno da sam sretan zbog toga. Jasno je da ljudi sada imaju velika očekivanja. To je uvijek tako...
No dobro, do Svjetskog prvenstva još ima vremena, u međuvremenu ga čeka teška borba u prvenstvu, kupu i Ligi prvaka. Barcelona i Atlético Madrid ne daju se izgurati s vrha tablice, prvenstvo je ove godine zanimljivije nego ikada. Nema više dvoboja Barcelona – Real, za titulu se bori i gradski crveno-bijeli rival s Vicente Calderóna.
– Pratimo kako igraju, no bitno je da smo mi pravi – ističe Ronaldo.
U utakmici protiv Granade stvorila se nervoza nakon 0:0 na poluvremenu jer je sada jasno da se utakmice protiv slabijih ekipa moraju što prije rješavati.
– Kada sam zabio taj prvi gol, smirili smo se. Opušteno smo priveli utakmicu kraju i zasluženo pobijedili 2:0.
U međuvremenu je došlo do velikog potresa u Barceloni. Predsjednik kluba Sandro Rosell je zamijenjen zbog sumnjivog i nejasnog ugovora oko dovođenja Neymara. No Cristiana to ne zanima. Ili barem ne želi govoriti o tome.
– O tome stvarno nemam ništa za reći. Ma gledajte, meni je jedino bitno što se u mom klubu događa. Stvarno me nije briga što se zbiva u tuđim klubovima. Posebno ne u Barceloni – poručuje.
Ne sjećam se Maksimira
Vremena više nema, zabrinuti glasnogovornik sada inzistira na odlasku.
A sjećate li se Maksimira u rujnu 2011. godine, Dinama u Ligi prvaka, Lekinih startova u noge i vaše ondašnje izjave da vam zvižde jer ste mlad, bogat, zgodan i uspješan?
– To je bilo tako davno da se toga više i ne sjećam... – namiguje i podiže palac u zrak.
Uzvraćamo jednako i na portugalskom se pozdravljamo što mu je posebno drago. Dao je do znanja prošle godine, baš kao i bivši trener Mourinho, da ga Španjolci ponekad živciraju. No to više ne spominje. Kao ni neke druge stvari iz prošlosti.
U kolovozu je potpisao novi, doživotni ugovor s Realom. Do 2018. svake godine će imati neto plaću od 17 milijuna eura, najviše među nogometašima. Proglašen je zatim najboljim na svijetu. Nakon razgovora, ušao je u svoj novi modri Ferrari, a zatim izletio iz utrobe Santiago Bernabéua. Obožavateljice na ulici nisu stigle ni vrisnuti od uzbuđenja, a već je bio daleko. Nesumnjivo, i dalje je samouvjeren. “Mlad, bogat, zgodan i uspješan”. Upravo onakav kakvog smo ga ispratili s Maksimira. Tek neznatno zreliji.
>> Priču donosi sportski tjednik Max!
>> Ronaldo za Max!: Moja Zlatna lopta pripada i Modriću... Njegove su mi lopte zlata vrijedne
>> Kako je Max! dobio intervju s najvećom zvijezdom Reala i svjetskog nogometa
