Analizom čimbenika u strukturi cijena prehrambenih proizvoda nameću se dva neoboriva zaključka. Prvi je da pritisak na rast cijena ne popušta i proizvođači neće moći dugo odgađati nova poskupljenja. Drugi je da je pritisak na rast cijena snažniji što je proizvod više kvalitetan i 'premium'. Osobito te teze stoje kod snažne i razgranate domaće pekarske industrije, čije su glavne sirovine poput maslaca, sira, kakaa i mesa na popisu proizvoda koji se preklapa s listom onih čije su cijene najviše rasle u protekloj godini na globalnom tržištu. Još jedan bitan proizvod za pekare, šećer, u prošloj je godini samo tijekom veljače i ožujka poskupio 61 posto, a u ovoj godini očekuje se još oko 20 posto rasta cijene, doznaje se neslužbeno iz pekarskog sektora. Prema prihodima su u pekarskoj industriji, inače, najjači igrači tvrtke Mlinar i Pan Pek, a prema dobiti Dubravica i Bobis.
Stanje na domaćem tržištu osobito je loše jer su suše uništile više od 80 posto roda šećerne repe. Prema podacima Hrvatske industrije šećera (HIŠ), privremena proizvodnja šećerne repe u 2023./2024. godini je 27,6 posto manja nego prethodne. Prošle je godine bila rekordno niska proizvodnja šećera, odnosno najniža u posljednjih dvadeset godina.
Zanimljivo je da takve najave dolaze samo dan nakon što je ministar gospodarstva Ante Šušnjar građanima preporučio da sami peku kruh. Ministar je savjetovao građanima da mogu sami početi "raditi pekarske proizvode, a ne prigovarati da su visoke cijene". "Imate reguliranu cijenu struje, brašna, ulja, mlijeka...", napomenuo je.
Kako je u proteklom razdoblju došlo i do promjene navika hrvatskih potrošača, potaknute općim rastom plaća i životnog standarda, sve se više traže kvalitetniji pekarski proizvodi s većim udjelima premium sastojaka. Plaće su porasle i u samoj pekarskoj industriji, koja je pod jednakim pritiscima tržišta rada kao i druge. Sve je manje radnika na minimalnim plaćama, a i minimalci rastu s 1. siječnja 2025., i to za dodatnih 15% na ukupno 134%, koliko je minimalna plaća porasla u posljednjih osam godina.
Tanke marže domaćih pekarskih divova u usporedbi sa svjetskim prosjecima, tvrde domaći pekari, svjedoče o tome koliko je tržište kompetitivno. Čak i u kontekstu pekara kao hrvatskog autentičnog street fooda koji potrošači preferiraju za prehranu izvan doma, maloprodajne su cijene izrazito niske s obzirom na divljanje ulaznih troškova. Potvrđuje to i usporedba s drugim srodnim sektorima, primjerice konditorskom industrijom, čije su maloprodajne cijene rasle gotovo identičnim stopama poput onih pekarskih.
I opet najveće glavobolje sektoru zadaju nepredvidive cijene energenata. Jednako je tako i pšenica, koja bilježi manjkove i smanjenje kvalitete, proteklih godina poskupjela. Nažalost, nitko se ozbiljno ne bavi pitanjem zašto nam i dalje propadaju mlinovi i pekare i kako to da je država koja se hvali Slavonijom kao žitnicom među zemljama s golemim uvozom. Apsurdno je koliko smo dosad povukli sredstava EU-a, no izgleda da sve ide krivo – u izvozu se ne možemo maknuti od sirovine, a uvoz prerađevina, proizvoda dodatne vrijednosti, poput brašna, galopira. Posrijedi su interesi i očito je postalo jeftinije uvesti nego proizvoditi domaće.
Brojni podaci pokazuju nazadovanje u poljoprivrednoj proizvodnji RH, kako u količini proizvedenih žitarica tako i u strukturi proizvodnje i potrošnje. Vanjskotrgovinska bilanca pokazuje povećanu ovisnost o uvozu, posebno brašna i pekarskih proizvoda, proizvoda dodane vrijednosti, čija je vanjskotrgovinska bilanca negativna, a ona vezana za sirovine, poput pšenice i kukuruza, pozitivna, što potvrđuje da smo, izvozno gledano, i dalje ponajprije sirovinska baza.
>> FOTO/VIDEO Led do koljena: Tuča zabijelila dubrovačke ulice, na moru snimljena i pijavica
