Elena R. L. (26) čiji je život od najranijeg djetinjstva bio obilježen traumama treba tako malo od ove države, od sredine u kojoj živi i od nas svih građana da bi dobila priliku za novi život sa svoje troje djece, koja su joj privremeno oduzeta zbog neprimjerenih uvjeta za odrastanje u kući u kojoj u selu kod Vrgorca s Elenom žive i njezin brat, otac, maćeha, njihova djeca i stric.
Elena što prije treba stalan posao i stan u kojem će moći živjeti sama sa svojom djecom, koja su privremeno smještena u jednom SOS Dječjem selu, te podršku stručnih službi i solidarnost svojih sugrađana. To je najmanje što može za nju učiniti ova po Ustavu socijalna država, lokalna sredina u kojoj živi i svi građani koji su u mogućnosti pomoći joj. Elena nije zlostavljačica djece, nije alkoholičarka, nije neradnica, nego samo mlada žena koja nije imala sreće u životu, prije svega u vlastitoj obitelji. Njezin san je živjeti sa svojom djecom i osigurati im normalan život, kako je kazala za Slobodnu Dalmaciju. Uostalom, trebalo je hrabrosti unatoč boli koju je kao majka osjećala da se i sama suglasi da je djeci privremeno bolje u SOS Dječjem selu.
Vrijedna mlada žena
Iz njezine ispovijesti proizlazi da je, kako to obično biva, bježeći od trauma i disfunkcionalne obitelji, uletjela sa samo 19 godina u loš brak koji nije potrajao pa se s djecom iz Zagreba vratila u očevu kuću. Brakorazvodna parnica između nje i supruga tek treba biti okončana, a do tada je njoj, kako doznajemo, odlukom zagrebačkog suda privremeno oduzeto pravo da živi sa svojom djecom. Inače, skrb nad djecom roditeljima se obično privremeno oduzima na godinu dana dok ne stvore uvjete primjerene za život djece. Upućeni u slučaj slažu se da je Elena vrijedna mlada žena, ali da djeca nisu mogla ostati živjeti u trošnoj kući bez kupaonice, punoj vlage, koja prokišnjava i u disfunkcionalnoj obitelji zajedno s njezinim ocem, maćehom, njihovom djecom, bratom, stricom. Da bi mogla nakon svih nevolja u koje je pretrpjela započeti novi život s djecom, Elena treba pristojan krov nad glavom i posao.
Ante Pranić, gradonačelnik Vrgorca, govori da grad nema stan u vlasništvu, ali su pokušavali njezin smještaj riješiti na drugi način.
– Nekoliko smo puta objavljivali javni poziv da tražimo stan u najam koji ćemo financirati do 1500 kuna, a u koji smo željeli smjestiti Elenu i njezinu djecu. Nažalost, nitko nam se nije javio. Učinit ćemo to opet kako bismo njoj i njezinoj djeci osigurali smještaj. Razgovarao sam s Elenom i mogu potvrditi da je ona vrijedna mlada žena, uvijek se odazivala na javne radove. Stalni posao, nažalost, nije mogla pronaći – govori gradonačelnik Pranić. Upućeni u okolnosti u kojima je odrastala Elena ističu da sugrađani u toj maloj sredini znaju da nije problem u Eleni.
– Za nju bi bilo najbolje da ne živi u Vrgorcu i da dalje od oca, maćehe, brata i strica započne novi život sa svojom djecom. Mala je to sredina i ljudi se boje da će imati problema s njezinom širom obitelji – kaže nam Vrgorčanin, upućen u zbivanja u obitelji. Pokušali smo stupiti u kontakt s Elenom, no tek se kratko javila rekavši da ne može razgovarati jer mora pokupiti djecu svog oca i maćehe iz vrtića. Poslije se više nije javljala. Kako doznajemo, jedna poduzetnička obitelj Eleni je ponudila posao u Makarskoj od 1. travnja u hotelu, no zasad žele ostati anonimni. Eleni treba stalni posao i stan kako bi mogla vratiti svoju djecu te sva ljudska i stručna pomoć institucija i sugrađana.
Zaštita prava djece
Iz Ministarstva za demografiju i obitelj očekivano nisu željeli komentirati slučaj, no provjerili su postupanje nadležnog Centra za socijalnu skrb i utvrdili da su postupali po zakonu i poduzeli mjere s ciljem zaštite prava i dobrobiti djece. Kako je Tolstoj napisao: “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”, no to ne znači da nesretni pojedinac ili obitelj ne mogu postati sretni svojim trudom i željom i ako im se pruži ruka.
Nikad nećemo zaboraviti riječi jedne zagrebačke sutkinje koja nam je rekla da je sve u spisu koji je imala pred sobom ukazivalo na to da mladoj majci treba trajno oduzeti dijete i dati ga na posvojenje, kako je predlagao Centar za socijalnu skrb. No nešto joj nije dalo mira i prije pisanja presude odlučila je još jednom provjeriti što je s majkom. Više nije bila teška ovisnica, nego je sredila svoj život, izliječila se i zaposlila da bi vratila svoje dijete. Sutkinja nikad nije napisala presudu da joj oduzima dijete, nego da joj ga vraća.
“Da nisam to napravila, nosila bih cijeli život na savjesti tu mladu ženu i njezino dijete koje bi izgubilo šansu biti s majkom, kazala je. Nikad nije odala identitet te majke i djeteta. Poslije se raspitivala za njih zadovoljna što su postali mala sretna obitelj. Elena ima priliku za bolji život sa svojom djecom. Nemojmo joj uskratiti pomoć.
Glavno je da pojedini gradonacelnici , ministri, i uhljebi dobivaju potpore za povlastene stanove koji bi se trebali dodjeljivati ovoj nesretnoj zeni sa troje djece. To je nasa mala Svicarska.