Donald Tusk jednom je rekao kako Europska unija ima previše Kasandra, a premalo Odiseja. Previše onih koji joj predviđaju neminovnu propast, a nemoćni su ili nesposobni da smisle rješenje. I premalo onih koji su mudri, lukavi, uporni čak i kad su bogovi protiv njih, a zbog svega toga na kraju su učinkoviti.
Kasandre su i u koronavirusu vidjele smrtnu opasnost za EU. I ova je kolumna bila Kasandra. Legitimno je bilo postavljati pitanje može li EU preživjeti ako su granice unutar Schengena zatvorene, ako jedinstveno tržište ne funkcionira, ako nema solidarnosti među državama članicama, i ako zbog izostanka fizičkih sastanaka EU institucije ne budu neko dulje vrijeme uopće u stanju donositi odluke. Ali ambiciozan prijedlog oporavka, koji je prošloga tjedna predstavila Europska komisija, vratio je duh Odiseja i utišao mnoge Kasandre. Strahujete da EU neće još dugo? Razmislite ponovno, jer EU je upravo na pragu početka izdavanja obveznica s rokom otplate čak do 2058. - do te bi godine, drugim riječima, države članice na neki način jamčile da će biti zajedno i surađivati do te mjere da otplate zajednički dug. Tek ćemo vidjeti reakciju tržišta kapitala na takav financijski instrument, koji države članice tek trebaju usvojiti, ali ako EU i uz takvu novost zadrži najbolji kreditni rejting koji postoji (AAA) to će zaista nešto govoriti o povjerenju u dugoročnu stabilnost i održivost europskog projekta.
I iz tog kuta gledanja jasno je zašto je Komisijin prijedlog povijesno važan i velik iskorak i zašto su ga u Komisiji odlučili brendirati nazivom "Europska unija nove generacije". Ali, kao što rekosmo, prijedlog tek treba biti usvojen. I treba biti usvojen brzo, kako bi 1. siječnja 2021. sve bilo spremno: i novi sedmogodišnji proračun Unije, vrijedan 1100 milijardi eura, i taj svježi, tek smišljeni paket "EU nove generacije", koji podrazumijeva zaduživanje na razini Europske komisije za 750 milijardi eura i iskrcavanje tog novca državama članicama u obliku bespovratnih sredstava (500 milijardi) i povoljnih zajmova (250 milijardi). Pregovori će biti teški upravo zato što su ulozi preveliki, ne samo oni financijski ulozi, nego i politički. Odluke koje se sada donose o ovom financijskom instrumentu oporavka od koronakrize mogu biti dalekosežne u smislu produbljivanja Unije do razina gdje noga nijednog eurokrata nikad nije kročila. Dopustiti Europskoj uniji da se masovno zadužuje na tržištu kapitala nije mala stvar. Ali zemlje koje u svojoj europskoj politici oduvijek imaju ugrađeno protivljenje transfernoj Uniji (Njemačka) sada na to pristaju jer shvaćaju da je koronakriza ozbiljna opasnost za Europu i da je ovo zaduživanje za 750 milijardi eura ograničenog trajanja, a ne permanentan mehanizam mutualizacije duga uveden na mala na vrata. Ali postoji još jedno pitanje koje nije mala stvar. Kako otplatiti taj dug? Odnosno, žele li države članice prenijeti na Europsku komisiju neko novo ubiranje poreza?
Žele li ojačati EU novim poreznim prihodima za europski proračun, novim "vlastitim sredstvima"? To je jako osjetljivo pitanje, pogotovo za države članice u kojima su na vlasti političari koji žele "manje Europe". Zaduživanje na razini EU, i (kasnije, ne odmah ove godine) odlučivanje o tome kako Komisiji dati nove porezne prihode kojima će otplaćivati dug, svakako ide u smjeru "više Europe". Ljudi poput Viktora Orbána s time imaju problem: iako Mađarska prema novom prijedlogu Komisije dobiva dodatnih 15 od 750 milijardi eura (Hrvatska dobiva 10 milijardi), mađarska vlada u prvim reakcijama izražava protivljenje. Ne smetaju Orbánu darovane milijarde eura iz EU fondova, on i njegova oligarhija majstori su u istovremenoj mužnji i mržnji Bruxellesa, ali smeta mu ideja o "više Europe", smeta mu produbljenje EU. On zna da nema natrag jednom kad države prenesu na europsku razinu veći kolač od svojih poreznih prihoda. Orbán je možda ekstreman primjer, ali dinamika tog razmišljanja prisutna je u svakoj državi članici. I svaka država morat će, u razmišljanju o ovim detaljima, vidjeti svoj interes prije nego što pristane na velik iskorak prema "EU nove generacije".
Sljedeći redovni sastanak Europskog vijeća, summit lidera država članica EU, na rasporedu je za dva tjedna. Teško je očekivati da će se već tada postići politički dogovor o Komisijinu prijedlogu. Vjerojatnije je da će se to dogoditi na izvanrednom summitu u srpnju, nakon hrvatskog i na početku njemačkog predsjedanja Vijećem EU.
Njemacka je bankrotirala, nije nitko bolestan da pokanja svoju suverenu drzavu i svoju djecu u ropstvo Njemackoj. To su njihove bolesne ambicije, kroz citavu njihovu mracnu povijest Europe i svijeta. Nije to njima prvi put da pokusavaju okupirati tudje suverene drzave i porobiti tudje narode, pokusavali su oni vise puta i svaki put bili sravljeni sa zemljom sto ih i ovaj put ceka.