Oko rizičnosti ulaganja u kriptovalute, ali i rizičnosti valuta koje su pod kontrolom centralnih banaka ovih se dana obračunavaju HNB i Udruženje za blockchain i kriptovalute (UBIK). No, osim financijske zajednice i iskusnih ulagača, šira javnost zapravo o tome jako malo zna; poznato je da bitcoin, ethereum i ostale virtualne valute rastu i padaju kao na ringišpilu, no isto to nebrojeno puta viđeno je i u deprecijacijama nacionalnih valuta, havariji švicarskog franka, ruske rublje, turske lire... Pokušat ćemo objasniti što je centralnobankarski novac, što su kriptovalute i koje su razlike u odnosu na lokalne valute.
Koliko je zaštićen potrošač?
U HNB-u objašnjavaju da je “centralnobankarski novac” onaj koji kreira središnja banka pojedine zemlje ili na području više zemalja (euro). Njime se upravlja korištenjem instrumenata monetarne politike, radi održavanja niske i stabilne inflacije.
– Pojednostavnjeno, središnja banka pokušava održavati stabilne cijene da ono čime se raspolaže u novčaniku danas jednako vrijedi i sutra – tumače u HNB-u.
Taj novac zovu i primarnim: sastoji se od gotovine u optjecaju i računa poslovnih banaka kod središnje banke koji su u digitalnom obliku. Ima pokriće u međunarodnim pričuvama ili domaćoj imovini, recimo, vrijednosnim papirima. Služi kao sredstvo plaćanja, mjerilo vrijednosti i sredstvo štednje. Centralni bankari upozoravaju da svega toga kod kriptoimovine nema: nema pokrića, podrške ili jamstva bilo kojega javnog tijela ili nadležne institucije.
Posrijedi je, kažu, ulaganje u necentraliziranom sustavu bez ikakve pozadinske vrijednosti, bez odredivog izdavatelja i s ograničenom ponudom. Nije regulirana niti postoji zaštita potrošača. Kao kontraargument, druga strana tu “vadi” brojne slučajeve u kojima regulator potrošače nije zaštitio ni od oscilacija centralnobankarskih valuta – eklatantan je primjer slučaj Franak. Sve što se tiče novca trebao bi regulirati – regulator. No on to još ne radi, niti u Hrvatskoj, niti na razini EU: zakonodavni prijedlog Uredbe o tržištima kriptoimovine Europska komisija usvojila je u rujnu 2020., no ne očekuje se da će stupiti na snagu prije 2023.
Kriptovalute nemaju centralnog izdavača: kreiraju se s pomoću tehnologije koja se zove blockchain, lanac blokova. Kako objašnjavaju u UBIK-u, to je globalna baza podataka o transakcijama koju održava više računala odjednom i zasniva se na suglasnosti, konsenzusu koji se postiže “rudarenjem”. Umjesto centraliziranog izdavača novca, postoji mreža nepoznatih računala koja potvrđuju transakcije na bazi specifičnog algoritma. Iza svakog računala stoji bilo svatko tko želi potvrđivanjem transakcije zaraditi: “izrudariti” bitcoine ili drugu kriptovalutu.
Kod bitcoina, najpoznatije kriptovalute, blockchain mrežu čine korisnici i “rudari”. Korisnici generiraju transakcije, a rudari ih potvrđuju i bilježe za što su nagrađeni – za to dobivaju kriptokovanice. Prvo računalo koje “zapakira” prvi skup transakcija i šalje ga ostalima u lancu zove se blok, a blokovi se dalje slažu...
Nikola Škorić, osnivač i direktor Electrocoina, najveće hrvatske kriptomjenjačnice i član uprave UBIK-a, ističe da je kriptonovac nastao 2008. kao odgovor na veliku bankarsku krizu – kao protuteža načinu na koji se monetarna politika vodila tada, ali i sada.
– Bitcoin rješava težak problem decentraliziranog novca koji su ljudi pokušavali riješiti desetljećima – ističe Škorić.
Teško je pobjeći i od političke implikacije. Situacija je više-manje ista kao 2007., govori se o stvaranju, sad ne samo nekretninskog, nego balona svega i svačega, zapravo mehanizmu američke središnje banke (FED) koji interese krupnog kapitala stavlja ispred interesa običnih građana. No, Škorić napominje da sad, za razliku od 2007., zahvaljujući kriptovalutama, postoji puno ideja kako reformirati svjetske financije na decentralizirani i demokratizirani način. Ne samo da priznaje da je to i područje velikog rizika, nego na to opetovano upozorava s obzirom na to da su ove usluge nove i slabo testirane u ozbiljnoj praksi. Pozdravlja i upozorenja regulatora. To im, je, kaže, zadaća.
Političko pitanje
– HNB upozorava da se kriptonovac gotovo uopće ne koristi za plaćanje i vjerujem da tu postoji golem potencijal kroz paradigme kao što je, recimo, lokalni novac – kaže Škorić ističući da kriptovalute omogućavaju jednostavnu implementaciju lokalnih valuta; prije je bilo nužno tiskati fizički novac, taj je problem sad uklonjen.
Lokalne valute...
– U različitim oblicima postoje stoljećima, a i danas ih se na tisuće koristi u zajednicama diljem svijeta. Osiguravaju da se ekonomska vrijednost aktivnosti unutar neke zajednice zadrži unutar zajednice: potiču da se sve što se može proizvoditi ili raditi lokalno na taj način i radi i time štite od tržišnih promjena i globalnih šokova – objašnjava Goran Jeras, upravitelj Zadruge za etično financiranje koja je kao pilot-projekt među svojim članovima implementirala lokalnu valutu ZEF kunu.
Uza sve nabrojene vrste novca, globalno najveću količinu novca u optjecaju kreiraju poslovne banke, i to kreditima – dugom na čijim kamatama zarađuju. To je tzv. sekundarna emisija koja je već jako ugrozila ideju o kreiranju nekreditnog novca država. Zato je i izbor “izvora” koji kreira novac prvorazredno političko pitanje, no izbor mogu imati samo oni građani koji su svjesni rizika koji dolaze sa svake strane.
Turska lira je pala prema euru više od 100% u 3 godine.