Živimo u svijetu koji ima zidove, a te zidove čuvaju ljudi s oružjem. Tko će to učiniti? Vi, Nijemci? Ili vi, Francuzi? Mi imamo veću odgovornost nego što je vi uopće možete zamisliti. Tako bi, parafrazirano, mogao glasiti poznati monolog pukovnika Jessupa, kojega je utjelovio Jack Nicholson u filmu “Malo dobrih ljudi”. U ovom kontekstu pak simbolički zid predstavlja granica – granica Hrvatske i Bosne i Hercegovine i granica EU i ostatka svijeta.
Hrvatska čuva taj zid, ali kako. Na ničijoj zemlji susreću se dva narativa – onaj o ljudskim pravima i onaj o praktičnom i političkom pragmatizmu. Sloboda kretanja apsolutno je ljudsko pravo, no ne i sloboda da se nastaniš i prolaziš tamo gdje želiš. I tu nastaje problem. Biti na granici nikada nije zahvalan posao.
Hrvatska je već jednom obavila “prljavi posao” za druge – s Austrijom i susjednim državama zaustavila je migrantski tok, dok su Njemačka i druge države koje slove kao magnet za useljavanje odbijale jasno i glasno reći “da” ljudima koje je ili nevolja ili pak obična želja za boljim životom natjerala u Europu. Zato i sada, a posebice kad su se javile optužbe migranata i nevladinih udruga o tome da Hrvatska koristi silu da migrante vrati u BiH, prije nego što im uopće da šansu da zatraže azil, kritika koje su dolazile iz ostatka Europe, osim ako nisu bile politički motivirane, nije bilo, a nema ih ni dalje.
Politički motiv hrvatske Vlade da dobro čuva granicu je jasan – em je to pokazna vježba za Schengen, em je to u trenu kad Dublinski sporazum još predviđa da se azilanti vrate u državu u kojoj su prvoj aplicirali za zaštitu slična metoda kao što je radila bivša Vlada koja je neregistrirane migrante slala dalje na zapad. No i u tom ograničavajućem kontekstu Hrvatska je prvenstveno zbog sebe same dužna poštovati ljudska prava, i domaćih stanovnika i stranaca, i to je minimum ispod kojeg ne smije ići. Pa i kad Hrvatska predstavlja “pendrek Europe”.
I zato bi vrlo lako bilo reći kritičarima iz Europe, nastavljajući monolog iz filma: “Vi nas želite na tom zidu”. To jest točno, ali pravu cijenu takve slijepe zaštite – potpunu dehumanizaciju, istinu s kojom se drugi moraju nositi – ne smiju platiti ni hrvatsko društvo ni hrvatski građani, ali ni azilanti.
Pogledajte video o europskoj vojsci:
Svaki novinarčić uzima sebi za pravo voditi državnu politiku i glumiti moralnost i etičnost.