Ponekad nije lako biti Nijemac. Našem narodu svijet se divi zbog štedljivosti, odricanja, radišnosti, samokritike, bazične pristojnosti te, prije svega, igranja po pravilima, a onda taj isti svijet odbija prihvatiti vrline koje smatra toliko dobrima”, tako svoj osjećaj ovih dana opisuju Nijemci. U rastućem kaosu globalne političke arene koji kreiraju trgovinski ratovi Bijele kuće i Pekinga, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije i političke akcije Kremlja, Stari kontinent i dalje gleda prema Berlinu u potrazi za liderom. A u isto vrijeme Njemačka se priprema za kraj ere kancelarke Angele Merkel, čiji premijerski mandat istječe 2021. godine.
Večernji je list boravio u Berlinu te se raspitao kako Nijemci vide političke probleme izvan svojih granica. Zanimalo nas je frustrira li stanovnike zemlje koja traži predvidljivost i prosperira na njoj činjenica da se svijet velikim dijelom kreće prema suprotnoj logici. Zanimalo nas je i kako Nijemci vide Hrvatsku, zemlju koja predsjeda Europskom unijom u prvoj polovici iduće godine neposredno prije Njemačke.
Grad Berlin bremenit je povijesnim nasljeđem, i to dvostrukim, zbog Trećeg Reicha i Berlinskog zida, od čijeg se pada za dva tjedna obilježavaju tri desetljeća.
No osim teških povijesnih tema, gradom dominira prepoznatljiva berlinska kultura koju bi jednostavno mogli obožavati svi hipsteri svijeta te živost u kojoj je navečer tijekom radnog dana gotovo nemoguće naći mjesto u restoranu.
Teško privući volontere
No, dok bi stanovnik Berlina mogao cijeli život provesti u blaženom neznanju što se događa izvan tog lijepog mjehura, stvarnost je u svjetskim relacijama sasvim drukčija. A Njemačka u njima traži svoju ulogu. Ako je jedan potez definirao politiku ove zemlje posljednjih godina, to je bio trenutak u kojem je u jeku migrantske krize u ljeto 2015. kancelarka Merkel pozvala sve sirijske izbjeglice da slobodno uđu u zemlju. Samo te godine ušlo ih je više od milijun. Iako je velik dio ovdašnjeg društva shvaćao pomoć migrantima kao obvezu zbog već spominjanoga povijesnog bremena, s vremenom se uvjerio da više ne želi dopustiti ponovni kaos koji je svojedobno dobrano smanjio rejting Angele Merkel. Danas su na tom tragu oči Njemačke uperene u Ankaru u kojoj sjedi predsjednik Recep Tayyip Erdoğan koji Europi stalno prijeti propuštanjem gotovo četiri milijuna sirijskih izbjeglica koji su još u njegovoj zemlji.
Moguća je buduća kancelarka, trenutačno ministrica obrane i šefica vladajuće Kršćansko-demokratske unije (CDU) Annegret Kramp-Karrenbauer, koju svi zovu AKK, proteklog tjedna predložila uspostavljanje sigurnosnih zona u Siriji pod međunarodnom kontrolom koje bi zaustavile rat i namirile Turke, Sirijce, Kurde i Ruse. No na kritike je naišla i unutar vlade, čiji je dio, jer socijaldemokrati ne žele da se njemačka vojska koristi izvan granica države, što bi taj plan potencijalno mogao donijeti.
U Berlinu smo imali priliku razgovarati s Evom Kese koja radi za nevladinu organizaciju Uber den Tellerand na projektima integracije migranata u društvo, i to tako da migranti kuhaju s njemačkim volonterima, s kojima osmišljavaju i inovativne kuharice, te im pomaže naći posao. No Kese govori da se javnost polako umorila od te teme.
– Teže nam je privući volontere, ljudi više nisu zainteresirani za ovu temu kao što su bili tijekom najveće migrantske krize. No nas više muči to što ne možemo više pomoći onima kojima je to najviše potrebno, posebno izbjeglicama koji žive u migrantskim kampovima – kaže Kese. Od svih migranata koji su u Njemačku ušli 2015., danas ih radi otprilike trećina. Tim su postotkom Berlinci uglavnom zadovoljni.
Brexit kriv za usporavanje
Ono što ih sada najviše ljuti jest proces Brexita u čijem se kaotičnom odigravanju ogledava sva turbulentnost njemačkog gospodarstva. U drugom kvartalu 2019. njemačko je gospodarstvo palo 0,1 posto, a očekuje se da će pasti i u trećem. Mali pad BDP-a u dva kvartala uzastopno još nije probudio paniku na domaćem tržištu, ali ona raste kad Nijemci pogledaju koliko nepredvidivih poteza dolazi iz Londona, Washingtona i Pekinga. Upravo Brexitu te trgovinskom ratu SAD-a i Kine njemački ekonomisti pripisuju najveći dio krivnje za usporavanje ekonomije. Američki predsjednik Donald Trump pak stalno Berlinu prijeti povećanjem carina na europske automobile.
Melanie Vogelbach, koja u Njemačkoj gospodarskoj komori radi kao šefica odjela za ekonomske politike, objasnila nam je zašto tamošnje poduzetnike u procesu Brexita najviše muči nesigurnost i izostanak mogućnosti ikakva planiranja.
– Otkad je UK izglasao izlazak iz EU, ta je zemlja skliznula s petog na sedmo mjesto na ljestvici zemalja po obujmu trgovinske razmjene s Njemačkom – objašnjava Vogelbach. Isto tako, dodaje, njemački su poduzetnici vrlo proeuropski orijentirani jer znaju koliko njihovu izvozno orijentiranom gospodarstvu koristi jedinstveno tržište.
Njemačka se periodično pritom susreće s kritikama da cijelu Uniju koristi samo kao krajnja odredišta za plasman svojih proizvoda. Kritičari koji koriste taj argument pritom zaboravljaju na proračun u koji uplaćuje Njemačka, a čiji bi se udio trebao još povećati nakon Brexita, što izaziva ljutnju u Berlinu. No postoji mnogo ozbiljnija kritika njemačke ekonomske politike na koju je početkom ovog mjeseca opet podsjetio američki ekonomist i nobelovac Paul Krugman u svojoj kolumni u New York Timesu: “...njemačko odbijanje pomisli na deficit i inflaciju šteti Starom kontinentu.
Najveća prijetnja za europsku budućnost možda nisu britanski potresi, čak ni kolapsi demokracije u Mađarskoj i Poljskoj, već dogmatizam i samozadovoljstvo koje još dominira u ključnoj europskoj naciji – Njemačkoj”, piše Krugman. Usto dodaje da cijelom kontinentu šteti njemačko inzistiranje na uravnoteženom proračunu, izostanku infrastrukturnih investicija i bijegu od inflacije.
Još prije osam godina njemački je parlamentarac iz CDU-a Volker Kauder napomenuo da se “sad u Europi odjednom govori njemački”. Te su se figurativne riječi, kojima počinje knjiga “Kako Berlin vlada Europom”, koja je prevedena i na hrvatski, odnosile na to da je cijela Europa prihvatila njemačku ekonomsku logiku kako se protiv kriza u Europi valja boriti onime što se često kolokvijalno zove mjere štednje. U trenutku kad u Europi nastupi sljedeća prava ekonomska kriza, opet će se testirati ta teza.
Ta bi kriza posebno teško mogla pogoditi Hrvatsku koja znatno ovisi o njemačkom gospodarstvu. No ono što smo čuli u Berlinu o konkretnim hrvatskim političkim i ekonomskim problemima, moglo bi nas uvjeriti da prema Hrvatskoj u Njemačkoj dominira prije svega – skepsa. Istraživanje koje je tamošnja gospodarska komora provela među njemačkim poduzetnicima koji su investirali u Hrvatsku svjedoči da oni nisu oduševljeni mogućnostima da to opet naprave. Samo 54 posto njih ponovno bi investiralo u Hrvatskoj, dok je još 2017. to htjelo njih četiri petine. Razlozi su dobro poznati i navode ih redom: korupcija, porezi i birokracija.
Hrvatska će u prvoj polovici 2020. preuzeti predsjedanje Europskom unijom, a odmah zatim slijedit će je Njemačka. Kako nam je reklo dvoje njemačkih zastupnika koji su u rujnu posjetili hrvatske kolege, najviše ih je začudilo to što hrvatski političari nisu previše govorili o predsjedanju, već su tri četvrtine vremena trošili na to da govore o pravima Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Svijet ne igra prema pravilima
– Nismo očekivali da će to biti jedan od ciljeva Hrvatske pri predsjedanju Europskom unijom, a bilo je dominantna tema – rekao je njemački parlamentarac Christian Wirth iz krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD). Marie-Luise Dött iz CDU-a pak dodala je da nije očekivala da lider parlamentarne grupe hrvatsko-njemačkog prijateljstva koje ih je dočekalo, HDZ-ov Božo Ljubić, živi u BiH. U ovom trenutku hrvatska se Vlada suočava s kritikama da prioritete tijekom predsjedanja nije dovoljno jasno obznanila čemu bi ovakve izjave mogle ići u prilog.
Hrvatska pritom, moglo bi se reći, ima sreću što su u fokusu europskih političara problemi demokracije u Poljskoj i Mađarskoj. To je posao kojim će se baviti i nova šefica Europske komisije, Njemica Ursula von der Leyen.
U turbulentnim vremenima EU se mogao dosad osloniti na liderstvo iz Berlina. Naši berlinski sugovornici misle da je to tko će naslijediti kancelarku Angelu Merkel, još uvijek glavno lice Njemačke, pitanje od milijun dolara. Ona je rekla da će odraditi svoj mandat do kraja te će se 2021. povući iz politike. Bildovo nedavno istraživanje pokazuje da šeficu CDU-a Kramp-Karrenbauer na mjestu kancelara ne želi čak 63 posto Nijemaca, a njezini stari rivali s prošlogodišnjih unutarstranačkih izbora, predstavnik konzervativnog krila stranke Friedrich Merz te ministar zdravstva Jens Spahn, opet su izronili kao mogući izbor za budućeg lidera cijele zemlje. No, iako onaj tko predvidi ime nasljednika političarke koja mirno upravlja kormilom zemlje od 2005. možda i zavrjeđuje milijun dolara, čini se da će nasljednik Angele Merkel ipak dobiti milijun problema. Zato što se utakmica u svjetskoj areni ne igra po pravilima koja su ispisana u Berlinu.
Kme kme...samo znamo kmečati.